Konstantin Veliki

Ljetopis, 27. februar 2019

Ime: Ljetopis 27.02.2019 (1933 nacisti zapalili Rajhstag, 280 rodjen Konstantin I); Opis: Ljetopis, 27. februar Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 27. februara 280. godine rođen je u Naisusu, današnjem Nišu rimski imperator Konstantin I, koji je počeo hristijanizaciju Rimskog carstva. Godine 313. izdao je Milanski edikt o toleranciji kojim je hrišćanstvo izjednačio sa ostalim vjerama, a 325. godine je sazvao Prvi vaseljenski sabor u Nikeji na kojem je stvoren temelj dogmatskog i kanonskog sistema hrišćanske crkve.

Konstantin VelikiNjegovi roditelji su bili car Konstancije Flor i carica Jelena. Poslije smrti oca od vojske je proglašen za avgusta sjeverozapada Rimskog carstva. Pred presudnu borbu sa Maksencijem, kada je Konstantin bio u velikoj sumnji u svoj uspjeh, pojavio mu se po danu presjajan krst na nebu, sav okićen zvijezdama, na kome je bilo napisano: “Ovim pobjeđuj”. Car je naredio da se napravi veliki krst, sličan onome što mu se javio, i da se nosi pred vojskom. Silom krsta, on je zadobio slavnu pobjedu nad brojno nadmoćnim neprijateljem. Maksencije se udavio u rijeci Tibru. Odmah potom izdao je Milanski edikt, 313. godine, kojim je zabranio dotadašnji progon hrišćana. Sagradio je grad ravan Rimu na Bosforu i nazvao ga Konstantinopolj. Kada se car teško razbolio, mnogi su se trudili da ga izliječe, ali bez uspjeha. Žreci su mu preporučili da je jedini spas za njegovo izliječenje u tome da se okupa u krvi male djece. Car je odbio i po cijenu sopstvenog života. Javila su mu se dva apostola – Petar i Pavle. Oni su mu rekli da potraži episkopa Silvestra koji će ga izliječiti od strašne bolesti. Episkop ga je poučio vjeri hrišćanskoj i krstio. Poslije toga, strašna bolest je nestala iz njegovog tijela. Preminuo je 337. godine u blizini Nikomedije. Sahranjen je u Carigradu, kako su kasnije nazvali Konstantinopolj, u crkvi Svetih apostola, njegovoj zadužbini.
Po narodnom predanju Tvrdoški manastir je osnovao Sv. car Konstantin i majka mu Jelena, a zatim je, pošto bješe srušen i zapustio, postao zadužbina kralja srpskog Milutina, krajem XIII ili početkom XIV vijeka.

 

  • Na današnji dan, 27. februara 1933. godine u požaru, koji su podmetnuli nacisti, izgorela je zgrada njemačkog parlamenta – Rajhstag u Berlinu. Optuživši komuniste, nacisti su taj događaj iskoristili za obračun s političkim oponentima i zavodeći teror, uništili poslednje ostatke parlamentarno-demokratskog sistema u zemlji.

RajhstagKada je Hitler imenovan za kancelara, niko nije mogao da predvidi šta će se dalje događati. Vjerovalo se da će se nacistička vlast srušiti pod teretom nagomilanih problema i da će im popularnost brzo pasti. Istovremeno, zamjenik kancelara, fon Papen je verovao da će uz pomoć predsednika Hindenburga lako upravljati nacistima. Nacisti su imali samo dva ministra, Fric je bio savezni ministar za unutrašnje poslove, a Herman Gering savezni ministar bez portfelja (i ministar unutrašnjih poslova Pruske).

Načelnik komande kopnene vojske general Kurt fon Hamerstajn je februara 1933.godine priredio večeru za vojni vrh Njemačke, a počasni gost je bio novopečeni kancelar, Adolf Hitler. Pošto su gosti završili sa jelom, Hitler je održao govor u kome je objasnio ciljeve svoje politike. Osnovni cilj nove politike je obnova njemačke moći. A da bi se to izvelo, novi kancelar je planirao da se obračuna sa komunizmom, pacifizmom i demokratijom. Za Hitlera je najvažnija državna institucija vojska, ona je ujediniteljski faktor društva. Hitler je uvjeravao generale da se vojska neće spojiti sa SA odredima. Unutrašnju borbu protiv komunista će voditi nacisti i nema potrebe da se u to miješa vojska. Što se ekonomije tiče, plan je bio jednostavan, Njemačka mora stvoriti svoj životni prostor na istoku. Hitler je oficire upozorio, da se naoružavanje u prvoj fazi mora izvesti u najstrožoj tajnosti, jer: „da Francuska ima jakog vođu, naoružavanje Njemačke bi smatrala za provokaciju i odmah bi izvela preventivni napad“. Oficiri su bili zadovoljni onim što su čuli. Njemačka će se naoružati, a oni će zadržati svoje položaje, a vjerovatno će i napredovati. Te noći je bilo jasno da se njemački oficiri neće suprotstaviti Hitleru u osvajanju vlasti.

Na sjednici vlade Hitler je govorio o petogodišnjem planu obnove njemačke vojske. Ministarstvo odbrane je još 1928. godine usvojilo četvorogodišnji plan razvoja vojske, kojim je predviđena vojska od 300.000 vojnika. No, plan nije mogao da bude ispunjen zbog loše ekonomske situacije.

Pošto je obezbijedio neutralnost vojske, Hitler je zahtijevao nove izbore. Predsjednik Hindenburg je izbore zakazao za 5.mart 1933. godine. Kampanja je bila u punom jeku kada je u noći između 27. i 28.februara zapaljena zgrada Rajhstaga. Berlinska policija je u zgradi uhapsila holandskog komunistu, Marinusa van der Lubea. Hitler je paljenje Rajhstaga iskoristio u svoju korist. Ubijedio je predsjednika da se radi o velikoj komunističkoj zavjeri, kako bi se proglasilo vanredno stanje po članu 48. Ustava. Ovaj član je davao široka ovlašćenja vlasti u slučaju da su javni mir i red poremećeni i ugroženi, predsjednik može preuzeti mjere kako bi se povratili mir i red, ako treba čak i uz pomoć oružanih snaga. Član je davao mogućnost da se prava građana djelimično ili potpuno suspenduju. Sa ovakvim ovlašćenjima Hitler i Gering su dobili apsolutnu vlast. Samo je trebalo uhapsiti dovoljno ljudi kako bi se obezbijedila apsolutna većina. Prvi su se na udaru našli članovi Komunističke partije, a zatim i članovi Socijademokratske partije. Iste noći je samo u Berlinu uhapšeno više od 4.500 ljudi. Nepunih mjesec dana nakon paljenja Rajhstaga je formiran i prvi koncentracioni logor u Njemačkoj, Dahau u kome je do kraja 1933.godine zatočeno više od 27.000 ljudi. Na izborima stvari se nisu odvijale prema planu, i pored svih zloupotreba, osvojeno je samo 44% svih glasova. Socijaldemokrate su i pored suženog prostora uspjeli da ostanu druga stranka u Rajhstagu sa 19% glasova, a treći su bili komunisti sa 12%. Komunistički poslanici su eliminisani tako što su “pozvani da ne koriste mandate” čime je Hitler konačno zadobio većinu u Rajhstagu. Položaj nacista je učvršćen toliko da je Rajhstag izglasao Zakon o ovlaštenju. Zakonom je kancelar mogao sam da izradi bilo koji zakon, a vlada se nije morala držati Ustava u sprovođenju politike, i nije odgovarala Rajhstagu. Hitler je uvjeravao javnost da datu mu moć neće zloupotrijebiti.