Biljarda

Ljetopis, 29. mart 2019. godine

Ime: Ljetopis 29.03.2019 (1838 izgradjena Biljarda, 1831 poceo veliki bosanski ustanak); Opis: Ljetopis, 29. mart Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 29. marta 1838. godine na Cetinju je završena izgradnja Biljarde, Njegoševe rezidencije. Nova rezidencija crnogorskog gospodara Petra II Petrovića Njegoša, naziv je dobila po prvom bilijaru donesenom na Cetinje, koji je bio omiljena igra mnogih vladičinih gostiju.

BiljardaPodignuta je, po savjetu ruskog diplomate Jakova Ozereckovskog i po njegovom nacrtu, novcem koji je crnogorski vladika donio iz Rusije, nakon posjete Carevini 1837. godine. U početku se zvala Nova kuća. Za ondašnje prilike na Cetinju bila je ogromna građevina. Ostavljala je utisak zamka sa prostranim dvorištem, ograđenim jakim pravougaonim zidovima, i četiri odbrambene kule na uglovima. Nakon njene izgradnje, vladikatska uprava se po prvi put prostorno izdvojila iz Cetinjskog manastira. Bila je središte političkog života i poslije Njegoševe smrti, kao rezidencija crnogorskih knjaževa, prostor za ministarstva, državne institucije, prve srednje škole… Više puta je trpjela izmjene, a autentični izgled dobila je ponovo 1951. godine, na stogodišnjicu Njegoševe smrti. Iako odavno nije najveća cetinjska zgrada, „Biljarda“ i danas dominira crnogorskom prijestonicom. Osnovni arhitektonski koncept „Biljarde“ odgovara izgledu srednjevjekovnog zamka. Rezidencija je napravljena kao izdužena pravougaona kamena građevina na sprat, izuzetno skromne obrade, pokrivena olovom, ograđena je visokim kamenim zidom sa okruglim kulama na uglovima i kapijama na svakoj strani. Dužine je oko 70 metara, a širine 7,5 metara, ima 11 prostorija u prizemlju i 14 na spratu. Određeni broj prostorija Njegoš je koristio za svoje lične potrebe, dok je veći dio bio namijenjen Senatu, perjanicima i drugim državnim organima, kao i za boravak uglednijih gostiju.

„Biljarda“ je služila i Njegoševim naslednicima, sve do 1867. godine: knjazu Danilu, a potom, nakratko i knjazu Nikoli. U njoj je poslije preseljenja iz manastira jedno vrijeme radila Njegoševa štamparija, osnovana 1834. godine, zatim Bogoslovija, Gimnazija i nakratko Djevojački institut. Početkom XX vijeka korišćena je za smještaj ministarstava, a između dva svjetska rata za potrebe vojnih ustanova. U dvorištu Biljarde 1916/17. godine smještena je reljefna karta Crne Gore sa paviljonom koji je presjekao ogradni zid.

Iznad same „Biljarde“ i manastira nalazila se nikad dovršena kula „Tablja„, osmišljena da brani manastir. Sa gradnjom kule započeo je Njegoš 1833. godine. Izgradnjom „Biljarde“ ova kula je izgubila funkciju, pa su sa nje ispucavani počasni plotuni, a na njoj isticane odsječene turske glave. Kačenje glava prestalo je 1850. godine, a odsijecanje tek naredbom knjaza Nikole 1876. godine. Kasnije je pretvorena u zvonik sa kojeg se oglašavalo veliko zvono. “Tablja“ je srušena 1938. godine prilikom uređenja platoa za izgradnju saborne crkve, a dio kamena iskorišćen da se napravi mali jednostavni zvonik.

Vladari su se iz „Biljarde“ iselili 1867. godine, ali su državne ustanove ostale smještene u njoj sve do podizanja Vladinog doma, 1910. godine. Danas se u Biljardi nalazi Njegošev muzej.

 

  • Na današnji dan, 29. marta 1831. godine počinje veliki bosanski ustanak, kada se bosanski general Husein Gradaščević, poznat kao “Zmaj od Bosne” suprotstavlja Osmanskom carstvu.

Husein Beg GradascevicHusein-kapetan Gradaščević rođen je u Gradačcu u sjevernoj Bosni u uglednoj porodici koja je imala velike posjede sa oko 1500 kmetova, i njegovo vlastelinstvo protezalo se od Gradačca do Brčkog. Njegova odjeća blistala je od zlata. Bio je predstavnik starog muslimanskog bosanskog roda koga su uznemiravale najavljivane reforme u Turskom carstvu. A te reforme podrazumijevale su ukidanje janičara i uvođenje redovne vojske sa uniformama. Oni su se protivili svim tim promjenama. Bili su i protiv turskih ustupaka susjednim hrišćanskim državama, ali i protiv davanja širokih autonomija Srbiji, Crnoj Gori i poslije toga i Grčkoj. Bosanski prvaci smatrali su sebe pravim čuvarima muslimanske vjere i Turskog carstva, a sultana Mahmuda II koji je uvodio reforme izdajnikom i „đaurom“. U jednom momentu počeli su i za sebe da traže autonomiju sličnu onoj u Srbiji, gdje bi na vezirskoj stolici u Sarajevu sjedio vezir domaćeg, bosanskog porijekla.
Početkom 1829. godine Bosna se uzbunila, istovremeno se sličan pokret javio i među Arbanasima. Na skupu istočnobosanskih prvaka Gradaščević se nametnuo kao vođa muslimana. Za svoja prava bosanski muslimani odlučili su da se izbore mačem, a za to su im u to vrijeme bile naklonjene nesređene prilike u samoj Turskoj carevini. Ovaj naum bosanskih prvaka nijesu podržali hercegovački prvaci Ali-aga Rizvanbegović i Smail-aga Čengić. Da bi ostvarili svoj plan, bosanski velikaši predvođeni Husein-kapetanom Gradaščevićem krenuli su u centralnu Bosnu gdje su pred Travnikom pobijedili bosanskog vezira Ali Namik-pašu, a vezir je jedva uspio da se izvuče iz Travnika i preko Hercegovine pobjegne u Vidin. Poslije toga uslijedio je u Sarajevu skup muslimanskih velikaša koji su zaratili sa sultanom, gdje je Husein-kapetan Gradaščević izabran za bosanskog vezira, i dobio naziv „Zmaj od Bosne“. On je tada počeo svoju političku aktivnost, pokušao je da traži savezništvo i podršku od kneza Miloša, gdje mu je u jednom pismu saopštio da se on bori za samostalnu Bosnu, „koja bi na taj način po jeziku bila srpska, a po vjeri muslimanska“. Uspostavio je dobre odnose i sa gospodarem Crne Gore, vladikom crnogorskim Petrom II Petrovićem Njegošem. Potpisivao se ćiriličnim slovima: „Huseinь kapetanь Gradaščevićь vitez i predvoditelь cele bosanske voiske“. Pored potpisa ostavljao je otisak pečata, izrađenog od zlata.

Ratnici Husein- kapetana pjevali su krećući se, tragom vojvode Vlatka Vukovića, na Kosovo polje gdje su očekivali bitku sa vojskom velikog vezira Rašid-paše:

Mi idemo na Kosovo ravno,
Gdje nam stari slavu izgubiše,
Staru našu slavu prađedovsku.
I mi ćemo na Polju Kosovu
Il’ izgubit’ vjeru i junaštvo,
Ili ćemo ako Alah dade,
Dušmanina svoga pobjediti
I u Bosnu vratiti se slavno.

Krvavi boj između vojske Husein-kapetana i Rašid-paše odigrao se 16. jula 1831. godine kod Lipljana na Kosovu polju gdje je vojska Rašid-paše bila do nogu potučena. Poslije toga i Porta je bila primorana da Husein-kapetana Gradaščevića prihvati kao bosanskog vezira. Poslije ove pobjede, nastala je nesloga među bosanskim prvacima, mnogima se činilo da oni mogu biti na mjestu Husein-kapetana. Pri tome je Gradaščević učinio nekoliko neoprostivih strateških grešaka dozvoljavajući sultanovoj vojsci da se pribere i pripremi za odlučujuće bojeve. Sultan je za novog zapovednika vojske odredio Kara Hamdi Mahmud-pašu, koji je u proljeće 1832. godine preko Kosova krenuo prema Bosni. Gradaščević je vezira Hamdi Mahmud-pašu dočekao, ne na otvorenom polju, nego u jednom klancu rijeke Banjske. Zametnuo se krvav boj, a Banjska je bila crvena od krvi. U toj bici Bosanci su bili razbijeni. Sultanova vojska lomila je zatim prepreke koje su im postavljali Gradaščevićevi komandanti. Odlučujuća bitka odigrala se na Palama gdje je Gradaščevićeva vojska bila potpuno razbijena. Sultanovim vojnicima pripomogli su i Hercegovci Ali-age Stočevića i Smail-age Čengića.

Husen-kapetanu Gradaščeviću poslije ovoga poraza nije bilo mjesta u Bosni. On je prešao preko Save u Slavonski Brod, u Austriju, a zatim je preko Beograda otišao u Carigrad, gdje mu je sultan ponudio vojničko unapređenje i službu u nizamu (redovnoj vojsci) protiv koga se on borio. Husein-kapetan Gradaščević je taj predlog odbio. Poslije nekoliko mjeseci umro je u Carigradu 1834. godine.