Bitka Na Cegru

Ljetopis, 31. maj 2020

Ime: Ljetopis 31.05.2019 (1916 Pomorska bitka kod Ilanda, 1809 bitka na Cegru); Opis: Ljetopis, 31. maj Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 31. maj 1809. godine  Turska vojska je porazila srpske ustanike u bici na Čegru, a vojvoda Stevan Sinđelić je digao u vazduh skladište baruta.

Bitka Na CegruPrvi srpski ustanak se rasplamsavao i u toku je bio proces oslobađanja Srbije od Turaka. Zauzeti Niš, za ustanike je značilo imati prolaz ka Kosovu i Metohiji i srcu stare Srbije. Tako je jedno brdašce neobičnog imena – Čegar, pored ovog grada, postalo epicentar borbe za slobodu. Na čelu srpske vojske u rovu kod Čegra bio je vojvoda Stevan Sinđelić. Turska vojska, znatno brojnija i nadmoćnija, napala je 31. maja 1809. godine. Bitka se vodila cijelog dana. Turci su jurišali četiri puta, ali su ih Sinđelićevi borci uporno odbijali. Ipak, osvajači su na kraju počeli da potiskuju srpsku vojsku i sve više ulaze u šanac. Borba puškama, pretvorila se borbom kundacima, noževima, hvatanje za gušu i nasrtanje na oči. Turcima su stalno dolazile nove snage, a srpska vojska bila je sama. U takvoj situaciji, Stevan Siđelić je učinio nešto što niko nije očekivao…Vidjevši da je bitka izgubljena, da je ostao sa malo vojnika, a da Turci nadiru, ispalio je metak u punu barutanu i digao u vazduh sve koji su se u tom trenutku našli u šancu i u blizini. Stevan Sinđelić i svi njegovi ustanici poginuli su tog dana.  Poslije ovoga, na Čegru je ležalo oko 16.000 Turaka i 4.000 Srba. Za običan narod, vojvoda Sinđelić je postao simbol otpora i hrabrosti koja nema cijenu. Kao opomenu budućim naraštajima, neprijatelji su sakupili 952 lobanje vojnika poginulih na Čegru i uzidali ih u kulu koju su podigli na ulazu u Niš. Ovaj jezivi spomenik nazvali su “Ćele kula”.

Godinama kasnije, vraćajući se iz Carigrada kroz, tada, slobodnu Srbiju, pored ovog jedinstvenog spomenika zastao je i francuski pjesnik i akademik Alfon de Lamartin. Tada je zapisao: “Pozdravih okom i srcem ostatke ovih hrabrih ljudi, čije su odsječene glave postale kamen-temeljac nezavisnosti njihove otadžbine… Neka Srbi čuvaju ovaj spomenik! On će njihovu djecu učiti koliko vrijedi nezavisnost jednog naroda, pokazujući im uz koju cijenu su je njihovi očevi platili.”

 

  • Na današnji dan, 31. maja 1916. godine odigrala se Bitka kod Jilanda, najveća pomorska bitka u Prvom svjetskom ratu.

Bitka Kod JilandaU istoriji pomorskih ratovanja to je bila najveća i poslednja pomorska bitka dvije velike površinske flote, vođena na relativno uzanom bojištu brodskom artiljerijom kao glavnim oružjem.

Bitka kod Jilanda se odigravala u Sjevernom moru blizu teritorije Danske, između britanske Velike flote i njemačke Flote visokog mora. Tokom prve dvije godine Prvog svjetskog rata nikako se nije mogla ostvariti osnovna operativna zamisao njemačkog Admiraliteta da podmornicama, minama i iznenadnim akcijama svoje flote protiv slabijih formacija britanske flote izjednači ili čak preokrene odnos snaga u svoju korist i time ospori britansku prevlast u Sjevernom moru. S obzirom da je 1916. godine njemačka Flota visokog mora imala samo 18 bojnih brodova naspram 33 britanska, a Njemačka sve više materijalno zaostajala kako je rat odmicao, cilj njemačkog Admiraliteta je bio da se po svaku cijenu izbjegne sukob sa čitavom britanskom flotom zbog njene nadmoći, pa je upravo radi toga njegova glavnina trebalo da ostane van vidokruga britanskih jedinica ne bi li Britanci stekli utisak ograničenosti akcije njemačkih bojnih krstaša i da bi na taj način u akciju poslali samo eskadru kontraadmirala Dejvida Bitija kojoj bi onda kompletna njemačka flota presjekla odstupanje. Tako bi se tukla britanska flota po djelovima, pri čemu bi prvo bio uništen njen, po Njemce, najopasniji dio. Pomorska strategija Njemačke u tom trenutku bila je: „nanošenje štete britanskoj floti agresivnim prepadima pomorskih snaga koje blokiraju Helgolandski zaliv, kao i polaganjem mina duž britanske obale i napadima podmornicama kada god je to moguće. Kada se kao rezultat ovih operacija postigne izjednačenost snaga, flota će pokušati da isprovocira bitku pod okolnostima koje budu protiv neprijatelja“.

Na obije strane učestvovlao je 250 brodova, 99 njemačkih i 151 britanskih, sa ukupnom posadom od 15000 ljudi. Bezmalo dva puta slabija njemačka flota uspjela je da potopi šest teških i osam lakih britanskih brodova a da izgubi dva teška i devet lakih brodova. Britanci su imali 6094 a Njemci 2551 poginulih mornara. Bitka je pokazala mnogo bolje gađanje njemačke artiljerije i mnogo bolju konstrukciju njemačkih brodova i organizaciju rada posade na otklanjanju oštećenja u borbi time što su nemački bojni krstaši izdržali pogotke britanskih teških granata i nijesu napustili borbu, dok su britanski bivali potopljeni već nakon pet do šest njemačkih teških granata. Ove materijalne činjenice dale su povoda Njemcima da ishod bitke kod Jilanda proglase svojom pobjedom, ali ipak nijesu uspjeli da poraze i time oslabe britansku flotu a njemačka tzv. Flota Visokog mora nakon Jilanda više nije uspijevala da bitno utiče na tok ratnih operacija. Uprkos svemu, teško je argumentovano objasniti da britanska flota, koja je raspolagala sa ogromnom nadmoći nije mogla da izvojuje odlučnu pobjedu nego je morala da se zadovolji nerješenim rezultatom. To se, prije svega mora pripisati nedostacima u gradnji, pripremama i organizaciji britanske flote i slabijem kvalitetu komandnog osoblja. Ovo je još jedan dokaz da odlučna pobjeda nikada nije i ne može biti posledica odviše oprezne taktike u borbi. Prema poukama koje su izvukli nakon bitke kod Jilanda, Britanci su odmah pristupili ojačavanju svojih brodova, poboljšanju kvaliteta municije i artiljerije a posebno otklanjanju osnovnog nedostatka u taktici, nedovoljane ofanzivnosti. Ovom bitkom Britanci su ipak uspjeli da učvrste svoju prevlast u Sjevernom moru.