Nevesinjska Puska

Ljetopis, 5. jun 2020

Ime: Ljetopis 05.06.2019 (1875 Nevesinjska puska, 2017 CG postala 29-a clanica NATO-a); Opis: Ljetopis, 5. jun Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 5. juna 1875. godine počeo ustanak u Hercegovini poznat kao Nevesinjska puška. Nevesinjska puška je sastavni dio duge istorijske težnje srpskog naroda za oslobođenjem i ujedinjenjem u jedinstvenu nacionalnu državu.

Nevesinjska PuskaNevesinjski kraj je pred ustanak brojao oko 20.000 duša većinom pravoslavnih Srba. Nevesinjski seljaci bili su kmetovi muslimanskih aga i begova i nesporno je da su socijalne i političke prilike među osnovnim uzrocima ustanka.  Tokom proljeća 1875. godine centralna turska vlast je nastojala, preko komesara koje je uputila u Nevesinje da izađe u susret zahtjevima hrišćana. Međutim, domaći muslimanski feudalci nijesu dali da se u bilo čemu krnje njihove dotadašnje privilegije. I u srpskom ustaničkom korpusu bilo je razlika u gledanjima na dalji tok događaja. Seoski knezovi i dobar dio varošana bili su spremni da prime turske koncesije, za razliku od nekih hajdučkih harambaša koji su bili znatno radikalniji. Narodne starješine su slijedile umjereno držanje Beograda i Cetinja, kao i zvanične Rusije. Događaji su počeli da se ubrzavaju onog trenutka kada je hajdučki harambaša Pero Tunguz, sa svojom četom, presreo jedan turski karavan i ubio 7 kiridžija Podveležaca. Ustanak se brzo širio po drugim hercegovačkim krajevima, a mjesec dana kasnije zahvatio je Bosansku Krajinu. U narednih nekoliko mjeseci ustanak je dobio širok zamah, hercegovačke ustaničke snage su se dobro nosile sa turskim snagama. Ustanak je od početka izazvao pažnju međunarodne diplomatije koje je nastupila sa projektom reformi u pobunjenim provincijama. Neuspjeh toga programa eskalirao je 1876. godine u rat Srbije i Crne Gore protiv Turske a 1877. godine i rat Rusije protiv Turske. Srpski pokret je od samog početka, od Nevesinjske puške, ušao u lavirint međunarodne diplomatije i interesa velikih sila, koje je teško bilo dokučiti, još teže neupućenim i visokoj politici nedovoljno vičnim ustaničkim vođama. Ishod Velike istočne krize, kao što je poznato bio je porazan po srpski nacionalni pokret, prije svega zbog okupacije Bosne i Hercegovine. Postoji vrlo osnovano mišljenje da je Austro-Ugarska podstakla krizu da bi se dočepala Bosne i Hercegovine i velikog dijela Balkana.  Srbija i Crna Gora i Srbi u cjelini nijesu bili spremni „za veliku borbu za oslobođenje“, ni diplomatski ni vojnički a ni ekonomski. „Ljudi koji su krenuli u ustanak nijesu ni slutili takav ishod. I pored iznevjerenih nada i očekivanja i u suštini poraza srpske nacionalne ideje, 1875-1878. godine istorijsko pregnuće Nevesinjske puške, veličina njihove rodoljubive energije i naročito veliki ideal srpskog oslobođenja i ujedinjenja ostali su trajno nadahnuće potonjim pokoljenjima.

 

  • Na današnji dan, 5. juna 2017. godine Crna Gora je zvanično postala 29. članica NATO-a.

Crna Gora NatoSjeveroatlanska alijansa je bila stvorena, navodno, radi suprotstavljanja sovjetskoj vojnoj moći. Međutim, nestanak te moći, pa čak i raspad sovjetske države, nije inspirasao Zapad da na dnevni red stavi raspuštanje NATO-a, već je alijansa preživjela i proširila se na cio svet. Danas je njen zadatak garantovanje bezbjednog pristupa prirodnim bogatstvima i rezervama sirovina u zemljama Trećeg svijeta od strane razvijenih zemalja, kao i očuvanje odnosa neravnopravne razmjene između dva svijeta ili prosto rečeno NATO je zadužen da neprekidno drži Treći svijet u ekonomskom ropstvu. NATO je prešao na novu etapu…SAD i NATO su odbacile UN, sistem kolektivne bezbjednosti, priznanje suverenosti država. Oni su započeli novu epohu – ko je jači, taj davi. Uspješnosti politike otvorenih vrata NATO-a se ogleda u “stvaranju aktivnih i odanih saveznika, što je pomoglo da se uspostavi stabilnost i uzajamno djelovanje u Centralnoj i Istočnoj Evropi u skladu sa NATO interesima i ne smije se zaboraviti  krajnji cilj: još jači, još čvršći, još efikasniji NATO”.

U okvirima proširenja i učvršćenja pozicija NATO na prostoru jugo-istočne Evrope, Crna Gora je ušla u NATO sa 625. 000 stanovnika, brojnim sastavom armije od 2. 200 ljudi i godišnjim vojnim rashodima od 46,5 miliona dolara. U zemljama Centralne i Istočne Evrope poslije raspada bipolarnog sistema, NATO je služio kao instrument njihove geopolitičke preorjentacije u zapadno-centrističkom usmjerenju. Širenje NATO i njegova transformacija u jedinu globalnu vojnu silu, predviđa na praktičnom nivou vojno-strateško korišćenje svih operativnih mogućnosti i resursa, a na ideološkom, sofisticirano prekomponovanje političkog pejzaža zemlje. Tako se obezbjeđuje odlučujuća prednost vojnih snaga NATO-a u Evropi. Za Crnu Goru, atlanska preorjentacija nesumnjivo sa sobom nosi civilizacijski gubitak, gubitak suvereniteta i samostalnosti, neutralizaciju svih društvenih, političkih i sociokulturoloških faktora koji se protive ekspanziji NATO-a.