Amerika Karta

Ljetopis, 6. decembar 2018

Ime: Ljetopis 06.12.2018 (1507 Martin Vanzemiler objavio kartu Amerike, 1865 ukinuto robovlasnistvo u SAD); Opis: Ljetopis, 6. decembar Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 06. decembra 1507. godine njemački kartograf Martin Valdzemiler objavio je prvu geografsku kartu novog kontinenta kojem je dao naziv Amerika prema imenu italijanskog moreplovca Ameriga Vespučija.

Amerika KartaVjerujući da je Amerigo Vespući, a ne Kolumbo, otkrio zapadnu hemisferu, kartograf Martin Valdzemiler je misteriozni novi kontinent koji je ucrtao na svojoj karti još 1507. godine, nazvao Amerika.

Mnogo godina prije nego što je postojala država zvana Sjedinjene Američke Države, nemački kartograf Valdžemiler napravio je geografsku kartu zapadne hemisfere na kojoj se prvi put spominje ime Amerika.

Bilo je to 15 godina nakon što su se đenovski istraživač Kristofor Kolumbo i njegova posada po prvi put otisnuli na zapad iz Evrope, i naišli na čudnu, ogromnu novu zemlju.

Ova karta je nastala prema uvjerenju Ameriga Vespućija da je ova daleka zemlja novi kontinent, odnosno, kako se kasnije pokazalo, dva nova kontinenta.

Vespući, koji je bio Italijan, predvodio je i portugalsku ekspediciju koja je došla do obala Brazila. Za razliku od Kolumba, bio je uvjeren da je otkrio “Novi svijet” koji se nalazi između Evrope i Azije.

Vjerujući da je Vespući, a ne Kolumbo, otkrio zapadnu hemisferu, katrograf Valdzemiler je misteriozni novi kontinent, na svojoj karti, prozvao Amerika, što je, na latinskom, ženski rod Amerigovog imena.

Vlasnik karte, koja je bila ručno izrađena, bio jedan njemački princ i njegovi potomci, pa se više od 350 godina nalazila u njihovom starom dvorcu.

Američka Kongresna biblioteka, u kojoj se inače nalazi najveća zbirka geografskih karti i atlasa svijeta, 2003. godine je kupila ovu kartu za 10 miliona dolara.

Američki Savezni institut za standarde i tehnologiju napravio je hermetički zatvorenu kutiju, ispunjenu gasom, u kojoj se čuva Valdzemilerova karta. Izložena je u sali za posjetioce u Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu.

 

  • Na današnji dan, 6. decembra 1865. godine robovlasništvo u SAD je zvanično ukinuto kada je ratifikovan Trinaesti amandman na Ustav SAD.

Ukinuto RopstvoRobovlasništvo je prvi oblik klasnog i izrabljivačkog društvenog uređenja, a temelji se na privatnom vlasništvu i na radu robova. Pojavilo se još u drevna vremena kad su Sumerani, Egipćani, stari Grci i Rimljani držali robove. U XV vijeku počela se razvijati velika trgovina robljem kad su Evropljani počeli da prodaju uhvaćene Afrikance i na tome zarađivali brodovima ih preko okeana prevozeći kao radnu snagu u evropske kolonije. Ta trgovina ljudima trajala je do XIX vijeka i znatno uticala na afričke i američke kulture. Danas je ropstvo zakonski zabranjeno ali još uvijek postoji – u nekim dijelovima svijeta u masovnim razmjerima: procjenjuje se danas da u svijetu ima oko 30 miliona ljudi u ropskom položaju, mnogo i u Evropi. Međunarodna trgovina robljem danas se uglavnom naziva engleskim terminom trafiking, a predmet takve nezakonite međunarodne trgovine je oko 3 miliona ljudi.

Afroevropsku trgovinu robljem započeli su Portugalci oko 1440. godine, a svoj vrhunac dostigla je pod vođstvom Engleza koji su brodovima prevozili preko Atlantskog oceana veliki broj Afrikanaca kao robovsku snagu na plantažama pamuka i duvana u njihovim američkim kolonijama. Više od sedam miliona Afrikanaca, prema nekim procjenama, prevezeno je iz Afrike da bi u Americi živjeli u bijedi i siromaštvu. Ta je trgovina donosila veliku dobit evropskim i afričkim trgovcima, a uništila je nekoliko afričkih kraljevstva.

Proizvodnja tropskih poljoprivrednih proizvoda (poput kafe, pamuka, šećera, ruma) uz upotrebu ropske snage je bila jako profitabilna i predstavljala je glavni izvor prihoda kolonijalnih imperija, a poslije i osamostaljenih država Sjeverne i Južne Amerike: procjenjuje se, tako, da je Konfederacija Američkih Država nakon proglašenja nezavisnosti (koja je dovela do Američkog građanskog rata) predstavljala zahvaljujući poljoprivredi zasnovanoj na ropskom radu četvrtu najveću ekonomiju na svijetu.

Trgovci iz engleskih luka plovili su u zapadnu Afriku i razmjenjivali robu za Afrikance koji su bili uhvaćeni i dovedeni do obale. Robovi su se žigosali poput stoke i brodovima prevozili u Ameriku.

Između 1701. godine i 1810.godine više od milion Afrikanaca umrlo je od gušenja, bolesti ili izgladnjelosti na putovanju preko Atlantika koje je trajalo i do deset nedjelja. Robovi su bili okovani lancima kako ne bi skočili preko palube zato što je gubitak roba značio gubitak dobiti.

Kapetani jedrenjaka kupovali su crnce. Onda bi ih natrpali u bijedno zagušljivo potpalublje, vezali lancima i plovili prema Americi što su mogli brže (a to je bilo vrlo sporo) nadajući se da gubitak na putu neće biti veći od 10% do 15%.

Kapetan broda obično bi se opravdano bojao pobune pa bi naredio da se zatvorenici u potpalublju okuju lancima; ponekad su ih jednom dnevno izvodili na palubu da udahnu vazduh i tjerali da skaču kako bi obnovili cirkulaciju. To se smatralo toliko nužnim za zdravlje, da su zatvorenike bičevali ako bi odbili.

Kada dovedu robove iz unutrašnjosti zatvore ih sve zajedno u daščaru sagrađenu za to pored plaža. Oni za koje se ustanovi da su zdravi i podobni odvajaju se na jednu stranu, a ostali na drugu. Svima koji su proglašeni podobnima na grudi se užarenim željezom utiskuje znak Francuske, Engleske ili Holandske firme kako bi svaka država mogla razlikovati svoju imovinu i kako bi onemogućili trgovcima da ih zamijene za druge, slabije.

Robovi su po cijele dane naporno radili na plantažama na jugu Sjedinjenih Država ili su radili u kućama kuvajući i čisteći. Stanovali su u kolibama i spavali na podnim prostirkama. Crnci nijesu imali nikakva prava; bili su imovina vlasnika plantaža. Zbog takvog ugnjetavanja, izbilo je više od 250 robovskih pobuna.