Djuradj Ii Stracimirovic

Ljetopis, 9. jul 2020

Ime: Ljetopis 09.07.2019 (1403 - djuradj II Stratimirovic,1762 - Petar III Romanov ); Opis: Ljetopis, 9. jul Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 9. jula 1403. godine završena je vladavina Balšića nad ostrvima Hvarom i Korčulom, koja su bila  pod vlašću gospodara Zete Đurđa II Stracimirovića.

Djuradj Ii StracimirovicĐurađ II Stracimirović Balšić (1385-1403. godine) će na početku vladavine pokušati da ojača svoj položaj u Zeti pribavljanjem podrške susjednih vladara. Đurađ se 1386. godine oženio kćerkom srpskog kneza Lazara Hrebeljanovića. Na taj način stupio je u porodične veze i s moćnim Vukom Brankovicem, koji je takođe bio zet kneza Lazara. Bosanski kralj Tvrtko je čak slao izaslanike Đurađu II ne bi li utvrdio mir između njega i zetskog vladara. I Đurađu II je taj mir odgovarao, ne bi li učvrstio svoju oslabljenu vlast u zemlji, ali on ni po koju cijenu nije želio savez koji bi ga uvukao u rat s Turcima.

Turci su zatražili od Đurađa da im preda gotovo polovinu svoje teritorije a Đurađ je uzalud pokušao da pregovara sa skopskim sandžak-begom oko ovih zahtjeva. Nemajući kud, Đurađ je krajem 1392. godine pristao da Turcima ustupi Skadar, Drivast i Sveti Srđ, te da sultanu plaća godišnji danak. Turskog vazalstva Đurađ se oslobodio tek 1395. godine, u vrijeme dok su Turci bili zauzeti ratovanjem s Ugarima. Ugarsko-turski sukob Đurađ nije samo iskoristio da se oslobodi vazalnih obaveza, već i da povrati svoje gradove: Skadar, Drivast, Sveti Srđ i Danj. U ovom pohodu vojnička sreća bila je na njegovoj strani. Da bi sebe i svoje tek vraćene posjede osigurao od Turaka, Đurađ je ponudio Mletačkoj republici Skadar, Drivast i Sv. Srđ, s tim da mu ona kao nadoknadu za ta mjesta godišnje isplaćuje 1.000 dukata. Zetski vladar je očito znao da ove gradove ne može održati ukoliko Turci krenu da ih povrate, pa je stoga odlučio da ih za godišnju proviziju ustupi Mletačkoj republici. Tražena suma bila je mnogostruko manja od prihoda koje su davali ovi gradovi, ali je Đurađ znao da te prihode ne bi dugo uživao ukoliko bi Skadar i Drivast ostali u njegovoj vlasti. Ustupanjem Republici, prihod od njih bio je dugotrajniji i sigurniji. I što je za Đurađa bilo od posebne važnosti: ustupanje Skadra i Drivasta Republici mogao bi iskoristiti da od nje dobije neke političke privilegije. Mletačka republika je prihvatila Đurađevu ponudu, smatrajući da su ovi gradovi ne samo predstraža njenim primorskim posjedima, već i buduća središta velikih trgovačkih poslova. Prema ugovoru koji je između njih potpisan, gradovi su Mletačkoj republici ustupljeni na vječna vremena, s pravom da slobodno raspolaže svim gradskim prihodima. Đurađ se obavezao da ni on, niti njegovi naslednici, nikada neće na njih pretendovati. Republika je Đurađu i njegovim naslednicima dala mletačko plemstvo, pravo utočišta na mletačkoj teritoriji, hiljadu dukata godišnje provizije i obećanje da neće dozvoliti da, koristeći njenu teritoriju, bilo koji od oblasnih velikaša ugrožava zetsku državu. Đurađu ovo je omogućilo da se obračuna s Radičem Crnojevićem, najopasnijim protivnikom u zemlji. Đurađ je napao na Radiča Crnojevića, porazio njegovu vojsku, a Radiča ubio. Savezništvo Balšića s Venecijom, od koga je zetski vladar ispočetka imao nemalih koristi, neće dugo trajati. Ubrzo je došao u sukob s Republikom zbog njene ekonomske politike u ovim oblastima. Snižavanjem carina i taksi u Skadru i Drivastu, Republika je ugrozila monopolsku trgovinu koju su vodili Balšići, a time i prihode zetske države. Zbog nižih carina koje su uticale na cijenu robe iz Skadra i Drivasta, mletačkoj trgovini nije mogao konkurisati niko iz okruženja, pa ni Balšići. Upravo je to zetskog vladara pokrenulo da počne da radi protiv interesa Republike. Kada je tri godine nakon mletačkog preuzimanja Skadra, u ovoj oblasti došlo do pobune seljaka, Republika je konačno dobila nepobitan dokaz o neprijateljskom držanju Đurađevom. Za podsticanje bune odmah je optužen Đurađ čime je počelo neprijateljstvo između Balšića i Venecije. Neprijateljstvo između Đurađa i Republike nije moglo, a da ne utiče na Đurađevo držanje prema Turcima. Kao i uvijek kada se nejaki vladar nađe pred višestruko jačim protivnikom, Đurađ je prijatelja pokušao da pronađe u neprijatelju njegovog protivnika. Neprijatelji njegovog protivnika, kojima se obratio za pomoć, bili su Turci. Ovaj Đurađev spoljnopolitički zaokret nije bio po volji Republici pa je u Veneciji odlučeno da mu se ukine isplata godišnje nadoknade od 1.000 dukata. Republika je Đurađa smatrala krivcem i za štetu koju su joj njegovi podanici nanijeli, pljačkajući stovarišta soli. Đurađ nije mogao biti ravnodušan prema ovim optužbama, jer su one izrečene u vrijeme kada se Republika nije morala plašiti Turaka koji su bili zauzeti ratovanjem u Maloj Aziji. A kada se Republika nije plašila Turaka, ona je za svoje nejake susjede mogla biti i opasna. Zetski vladar je zato nevoljno pristao da namiri štetu koju su njegovi podanici nanijeli Republici i da obeća sigurnost mletačkoj trgovini a Republika mu je obnovila isplatu godišnje provizije. Nakon regulisanja odnosa s Venecijom, Đurađ nije živio dugo. Umro je aprila 1403. godine.

 

  • Na današnji dan, 9. jula 1762. godine abdicirao je ruski car Petar III Romanov, nekoliko mjeseci nakon što je preuzeo prijesto. Car je potom uhapšen i ubijen. Dvorski prevrat predvodila je njegova supruga Katarina II Aleksejevna, kasnije Katarina Velika.

Petar IiiPetar III Fjodorovič bio je ruski imperator. Vladao je samo 186 dana, nakon čega je ubijen u zavjeri. Bio je sin Ane, kćerke Petra Velikog i Karla Fridrika, vojvode od Šlezvig-Holštajn-Gotorpa. Odrastao je kao Njemac, živio je u Njemačkoj preuzevši vojvodsku titulu nakon smrti svoga oca. Žena mu je postala vojvotkinja Sofija Avgusta od Anhalt-Zerbsta, koja je nakon udaje za njega prešla u pravoslavlje i uzela ime Katarina. Kao odlučna i inteligentna, učestvovala je u političkim i diplomatskim igrama mnogo aktivnije od svog supruga. U to doba je vođen Sedmogodišnji rat, u kome je Rusija ratovala protiv Pruske. Petar, koji se divio pruskom vladaru Fridrihu II, prekinuo je rat i u Sankt Peterburgu potpisao mir, kojim je Rusija vratila Pruskoj ranije osvojene teritorije. Planirao je da u savezništvu sa Pruskom krene u rat protiv dotadašnjih saveznika, Austrije i Francuske. U unutrašnjoj politici, davao je povlastice plemstvu i potiskivao uticaj crkve. Dao je pravo zemljoposjednicima da kmetove po svojoj volji preseljavaju sa jednog imanja na drugo. Položaj kmetova time se značajno pogoršavao i postao je blizak položaju robova. Oslobodio je plemiće obaveze da služe državi u administraciji ili vojsci, koju je nametnuo njegov djed Petar Veliki, osim u vrijeme rata. Započeo je sekularizaciju crkvenih imanja, koju je Katarina Velika nastavila. Zaokret u spoljnoj politici je doveo do pobune vojnih zapovjednika, na čije čelo je stala Katarina. U dvorskom udaru svrgnut je sa vlasti, zatvoren i uskoro ubijen. Katarina je zavladala kao carica Katarina II Aleksejevna. Nekoliko godina nakon njegove smrti, u Crnoj Gori je Šćepan Mali proglasio sebe carom Petrom III, koji je uspio da pobjegne iz tamnice. Isto je postupio i vođa kozačkog ustanka, Pugačov.