Nalazimo se na samom kraju Božićnog posta, a po svemu sudeći velikog i tajanstvenog. Velikog ne zbog dužine, nego zbog njegovog značaja i tajanstvenog zbog same dublje tajne Boga i čovjeka.
Badnja nedelja, a radost je još veća, jer znamo da iščekujemo Rođenje Bogomladenca Hrista, onog koga su još mnogi proroci najavljivali u Starom Zavjetu i za kojim su čeznuli. Dijete mlado, predvječni Bog se rađa i dolazi da nas obnovi, učini boljim i oplemeni naša srca kako bi i mi bili prava i istinska djeca svjetlosti.
Njegovo rođenje treba da nam bude putokaz u našem životu, jer on dođe da učini sve novim. Svjedoci smo da se u današnjem vremenu mnogo puta vraćemo starim bespotrebnim navikama koje u mnogome kvare naš duhovni vid. Gladne djece još uvijek ima u svijetu ali je još veća glad za ljubavlju, vapaj za zajednicom. Ljubav i zajednica nam dođu kao nasušne potrebe, one nas održavaju. I tu nas Gospod naš Isus Hristos poziva da se okupimo oko njega i proslavimo Njegovo svijetlo rođenje kao dokaz njegove velike milosti i čovjekoljublja.
U ovim Božićnim danima sjetimo se i velike žrtve naših predaka na Mojkovcu i Medovi, koji su branili svoje bližnje i svoju otadžbinu vodeći se vječnim hrišćanskim idealima. Njihovo junaštvo je nadmašilo sve ljudske mogućnosti u tom vremenu a najprije su išli srcem, kako i sam pjesnik kaže:
‘’Heroizam sličan nije istorija zapisala, da se za spas jedne vojske, druga vojska žrtvovala’’.
Slijedeći tu i takvu žrtvu, neka bi Bog dao da i mi budemo dostojni potomci svojih predaka, kako bi svjetlost istinita zasijala i u našim srcima, sada i uvijek i u vjekove vjekova. Amin!
Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja!
MIR BOŽIJI, HRISTOS SE RODI!
Luka Vešković – student Pravoslavnog Bogoslovskog fakulteta Svetog Vasilija Ostroškog u Foči