Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko – primorski gospodin Joanikije, služio je danas, na praznik Prepodobnog Stefana Piperskog, Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Ćelija Piperska.
Mitropolitu su sasluživali: arhimandrit Danilo – iguman manastira Banjska, protojerej stavrofor Dragan Stanišić, protosinđel Kliment (Boljević) – namjesnik manastira Praskvice, protosinđel Justin (Mrenović) – iguman manastira Podlastva, protosinđel Ignjatije Mijović – iguman manastira Gostilje, protojerej Stanislav Tatić, protojerej Predrag Šćepanović, jerej Vladimir Milunović, jerej Ivan Crnogorčević, jerej Obren Damjanac i đakon Ognjen Boričić.
Mitropolit Joanikije vjernima se, po osveštanju slavskog kolača, obratio besjedom poučivši ih o žitiju Prepodobnog Stefana Piperskog.
Istakao je da je Sveti Stefan rođen od pobožnih roditelja, vaspitavan i odgajan pri Župskom manastiru, te da je prizvan od Boga na način da je kao mladić čuo zvona sa neba i tada se njegovo srce raspalilo Božijom ljubavlju, na isti način kao i srca svetih apostola kada ih je Gospod pozvao da idu za Njim, slušaju Njegovu riječ i vide Njegova čudesa. Sveti Stefan Piperski je tako prizvan Božijim Promislom, prvo bio u Župskom manastiru, a onda u Manastiru Morači i tamo primio monaški postrig. Kasnije ga je Patrijarh pećki Pajsije rukopoložio za jeromonaha. Sveti Stefan Piperski bio je mlađi savremenik Svetog Vasilija Ostroškog.
„Vidimo, iako je to bilo teško vrijeme, da smo imali velike i svete ljude u tom vremenu, koje je Bog dao i poslao svome narodu, a među njima je i Prepodobni Stefan Piperski. Veliko svjetilo Crkve pravoslavne. Nadahnuo se Božijom ljubavlju od najranijeg svoga djetinjstva, a posebno kao monah i sveštenoslužitelj Manastira Morače i stekao takvu revnost. Pošto je u tom vremenu bilo teško ne samo od Turskoga pritiska, nego i od latinskoga, jer su bili došli iz Rima unijati, rodom iz Galicije – baš iz ovoga mjesta gdje se današnje najviše zlo isprtilo u slovenskome svijetu, te su trovali naš narod i pokušali da ga prevedu na Uniju. Pojedini su se kolebali, pojedini su i prešli na Uniju makar formalno, ali Sveti Stefan je bio poznati borac protiv unijaćenja, protiv kvarenja naše svete vjere, protiv skrnavljenja naših svetinja i nije mogao u tom vremenu opstati u Manastiru Morači ili ga je ljubav Božija povukla da ode u pustinju, u Rovca, u Trmanje gdje se nalaze ostaci njegove kelije u kojoj se bio nastanio, gdje se podvizavao po dobrom svetom ocu našem Savi u Karejskoj isposnici. Tako se i on podvizavao u Trmanju, u svojoj keliji za sedam i više godina kako piše u njegovome žitiju.
A kasnije, kada se osposobio i kada se ispunio blagodaću Presvetoga Duha , Bog ga je prizvao na veliko djelo da dođe ovdje u pleme Pipersko, da obnovi ovu drevnu svetinju, da bude njen novi ktitor i da sabere, ne samo Pipersko pleme, nego i Rovca i Moraču i Župu i da utvrđuje narod svoj u svetoj vjeri pravoslavnoj. Iako je bilo teško ropstvo turskoga iga, naš je narod živio u slobodi, u slobodi koju daje Gospod Isus Hristos, jer Njegova riječ se ne da vezati. I nije čudo što su Piperi koji su imali takvoga pastira dali kasnije, a i u to vrijeme, ali kasnije još više, poslije proslavljenja Svetoga Stefana, velike ličnosti i velike junake koji su se upisali u istoriju Crne Gore i u istoriju srpskog naroda- naveo je Visokopreosvećeni vladika.
Mitropolit Joanikije je rekao kako je lijepo što su ove godine zajedno i Piperi I Župljani i Moračani i Rovčani išli stazama Svetoga Stefana Piperskoga, te da je to značajno hodočašće da se podsjetimo na život, vrline i zasluge Svetog Stefana i ispunimo njegov blagoslov da se objedinimo u ljubavi Božijoj. Ljubav Božija je, naveo je Mitropolit, od jednog čobančeta napravila novog apostola Hristovog. Sveti Stefan Piperski se kao i apostoli, iako u drugom vremenu, ispunio Duhom Svetim, ljubavlju, istinom i pravdom Božijom i revnovao za svetu vjeru pravoslavnu koju je propovijedao prije svega svojim svetim životom i svojim primjerom, ali i svojom riječju. Narod ga je volio i poštovao i za vrijeme njegovog zemaljskog života, ali još više, nakon njegovog proslavljenja, jer Gospod svojim ugodnicima daruje veliku slavu, slobodu i blagodat da nas zastupaju pred prestolom Gospodnjim, da nas krijepe molitvama i rukovode u teškim razdobljima.
„Neka je srećno i blagosloveno ovo hodočašće koje ste ove godine učinili u slavu Božiju, a u čast prepodobnog oca našega Stefana. Neka vas on sve nagradi, neka vas objedini. Uvijek ste, zapravo, bili jedno. Mnogi su pokušavali da vas razdvoje, ali kroz Crkvu Božiju ste se objedinjavali. Kao što ste gradili zajedno onu lijepu crkvu na Lukavici, na toj Božijoj planini, osveštanoj, tako i ovo hodočašće neka vas objedinjava i neka se proslavlja kroz vas i u nama i među nama ime Božije Oca i Sina i Svetoga Duha. Molitvama Svetoga oca našeg Stefana Gospode Isuse Hriste Bože naš, pomiluj nas. Amin- zaključio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko – primorski gospodin Joanikije i igumaniji i monahinjama čestitao manastirsku slavu uz molitvu Svetom Stefanu Piperskom da i njih, ali i sve dobrotvore i vjerne koji mu pristupaju zastupa u svojim molitvama.
Lana Ostojić
