Svetom arhijerejskom liturgijom, koju je sa sveštenstvom služio Njegovo viskopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije, litijom oko hrama, lomljenjem slavskog kolača i prigodnim programom, manastir Morača je proslavio hramovsku slavu – praznik Uspenija Presvete Bogorodice.
U toku Svete službe Božije Mitropolit je rukopoložio Bratoljuba Radovića za đakona, a Svetu tajnu krštenja i miropomazanja primila je sluškinja Božija Anastasija.
U arhipastirskoj besjedi Mitropolit Amfilohije je rekao da je prošlo 768 godina od kada je počela da se služi Sveta služba Božja u ovoj drevnoj svetinji, od vremena kada je Stefan Vukan (sinovac Svetoga Save koji je osnovao i utemeljio prvu episkopiju Mitropoliju zetsku, današnju crnogorsko-primorsku) 1252. godine sagradio hram u kojem mi prenosimo Svete darove na Svetoj trpezi Gospodu i gdje se prenosi nama Gospod silom Duha Svetoga, i daruje nam svoje Tijelo i Krv, vječnu i neprolaznu božansku ljubav.
“I evo kroz vjekove, jedino što se ne prekida i ne prestaje je to prizivanje Duha Svetoga u kome je sila i moć, a ne u riječima. Prizivanje Duha Svetoga da siđe na nas i naše darove i da hljeb naš i naše vino pretvori u Tijelo i Krv svoju, da se i mi pričestimo Svetinje Svetoga Tijela i Krvi Gospodnje, da primimo u sebe taj zalog vječnoga i neprolaznoga života i od smrtnih i prolaznih bića postanemo vječna i besmrtna bića.”
Mitropolit Amfilohije je kazao da su se u ovoj svetinji Presvete Bogorodice bez prekida sabirala sva pokoljenja ovoga kraja, a i šire, kao i da će, ako Bog da, tako biti do kraja svijeta i vijeka.
“Kao svetinja Majke Božje ona je i opstala kroz vjekove i u nju su se kao takvu ugrađivala čitava pokoljenja. Najznačajniji ljudi ovoga kraja, i ne sam ovoga kraju, su se sabirali u ovu svetinju i oko nje kroz vjekove”, besjedio je Mitropolit i podsjetio na događaje koji su vezani za moračku svetinju, a koji su značajni ne samo za Crnu Goru već za sav naš svetosavski narod.
Ukazao je na činjenicu da je sav naš narod rasejan po čitavom svijetu organski vezan za ovu svetinju Presvete Majke Božije i zapitao ko sad može da dođe i kaže da je to njegova svetinja:
“To je htio i Ali-paša, da bude njegova svetinja, kao i ostali tirani koji su prolazili kroz ove krajeve, a znalo se, ostalo je zapamćeno i biće tako do kraja svijeta i vijeka, da je ovo Božja svetinja, svetinja Presvete Majke Božje i svetinja svih onih koji kroz nju i preko nje od smrtnih bića postaju besmrtna, vječna i neprolazna”, istakao je vladika, poučivši da su svi oni koji su ovdje primili Sveto krštenja i Sveto miropomazanje, koji su se vjenčali i koji su opojani kroz vjekove, svi prisutni i do danas Duhom Svetim na ovom mjestu.
Kako je naglasio Mitropolit veliki je Božiji dar i čudo da ova svetinja odoli svemu što joj se događalo kroz vjekove i da se kroz nju i preko nje proslavlja ime Božje i da kroz nju i preko nje i narod ovdašnji bude zapamćen među zemaljskim narodima, da se ovdje propovijeda i svjedoči Jevanđelje.
“I mi danas smo se sabrali ovdje. To je veliki Božiji dar i veliki sabor, a koliki je sabor to samo Gospod znade, koji svojim božanskim očima sagledava koliko je taj sabor za 768 godina sabiran. To je živi sabor, nije sabor mrtvih, kao što su sabori mrtvih koje sabiraju ideologije zemaljske i partije i države. Sve one samo fizički sabiraju privremeno, a ovo je sabranje vječno i neprolazno. Svi koji su se ovdje sabirali i sabiraju, svi su oni živi i u Bogu, prisutni Duhom Svetim danas ovdje zajedno sa nama”, rekao je vladika.
Pobrajajući mnoga značajna imena onih koji su danas na ovome saboru u manastiru Morača, vladika je podsjetio i na Svetog Patrijarha srpskog Gavrila Dožića čiju godišnjicu, 70 godina od njegovog upokojenja, obilježavamo ove godine:
“On je učenik ove svetinja, nadahnut Duhom Svetim životvornim odavde je krenuo u svijet i na škole i učenja, i obišao odavde svijet do Carigrada i Jerusalima, do Moskve, da bi vrijeme rata, i Prvoga i Drugoga svjetskog rata, proveo u zarobljeništvu. Sedam i po godina, kako je sam zapisao, u 30 zatvora je prošao svoj život Patrijarh Gavrilo Dožić.”
Mitropolit je igumanu moračke svetinje, arhimandritu Rafailu, predao za biblioteku Patrijarha Gavrila, koja je osnovana prije 10 godina, tri knjige djela Patrijarha Gavrila Dožića: Životopis, gospođe Radić iz Beograda, Meomari i Spisi, koje je priredio monah dr Pavle Kondić.
Mitropolit: Opredjeljujte se kome Bogu ćete služiti i za koga ćete glasati
Govoreći o stradanju manastira kroz vjekove, podsjetio je vladika da su komunisti moračku svetinju u svoje vrijeme pretvorili u klozet, a da danas njihovi duhovni potomci kažu da su svetinje njihove: “Čije njihove? Ko su oni?! Odrekli su se Svetoga Petra Cetinjskoga i Svetoga Petra Lovćenskoj Tajnovidca, srušili njegovu crkvu na Lovćenu, oskrnavili njegove zemne ostatke. Vladika je ostavio prokletstvo na Crnu Goru i danas je ovo prokleta Svetim Petrom Drugim Lovćenskim Tajnovidcem Crna Gora! Prokleta je zato što je rekao Crnogorcima: ako me ne sahranite u crkvu koju sam ja sagradio, da budete prokleti!”
Dalje je kazao da je Lovćenski Tajnovidac bio sahranjen na Lovćenu i da su svi koji su ga sahranjivali i brinuli o njegovoj kapeli i obnavljali je, bili blagosloveni. Takođe je podsjetio da je vladar Aleksandar Karađorđević skinuo svoju albansku spomenicu i poklonio se svetome i da mu je tada Sveti vladika Nikolaj govorio: “Na koljena Vaše veličanstvo, ovo je krov ovoga naroda i ove države!”
“I kleknuo je na koljena Aleksandar, nije radio ono što su uradili ovi u vrijeme i poslije rata, i što rade i danas. Današnji premijer šta je uradio juče i prekjuče?! Namjesto da je vratio Crnoj Gori, Crnogorcima onu crkvu srušenu sedamdesetih godina prošloga vijeka i time skinuo sa njih prokletstvo, namjesto da je obećao da će ono kamenje pored koga je pričao one besmislica i izgovarao mržnju, vratiti na Lovćen i obnoviti zavještanje Svetoga Petra i time skinuti prokletstvo sa Crne Gore, on nastavlja to prokletstvo na Crnu Goru u ime Crne Gore, boreći se protiv onih koji su navodno anti-Crnogorci”, besjedio je Mitropolit i zapitao: “Ova svetinja nemanjićka je li ona anticrnogorska, ovaj sabor koji traju ovdje 768 godina je li i on anticrnogorski? Jesu li naši preci Moračani i Rovčani, koji su prisajedinili ovu svetinju Cetinju prije 200 godina, anti-Crnogorci? Je li to anticrnogorski čin, je li ovo sabranje anticrnogorsko?”
Visokopreosvećeni Mitropolit je kazao da sve što je sagrađeno i obnovljeno u ovo naše vrijeme u Crnoj Gori, i što se obnavlja i danas, i što se gradi, sve je za Crnu Goru te da to niko neće nigdje nositi, kao što niko za skoro 800 godina nije odnio ni ovu svetinju i darovao je nekom drugom.
“Kakve su to besmislice, kakvo je to nerazumlje koje je zavladalo u ovo naše vrijeme pod uticajem bezbožništva, mržnje protiv čovjeka i svoga naroda”, kazao je vladika, podsjetivši da je od Moskve krenulo uništavanje i rušenje svetinja. Bezbožništvo je nastavljeno i u Rusiji i ovdje kod nas pretvaranjem svetinja u klozete i ubijanjem braće i sveštenika.
“Nije li Mitropolit Joanikije ubijen i ne zna mu se ni danas ni groba ni mramora, i preko 120 sveštenika, a da ne govorimo o drugima koji su takođe zajedno sa njima poginuli u Crnoj Gori. Preko 50.000 je poginulo od bratske ruke! Brat je ubio brata! Hoćemo taj duh da nastavimo u Crnoj Gori? U ime toga duha da gradimo budućnost Crne Gore? Zato, blago meni, biće izbori pa izvolte, opredjeljujte se kome Bogu ćete služiti i kome Bogu se pokloniti i za koga ćete glasati! To je vaše! Ja ću izaći u 82. godini da glasam za svetinje i one koji čuvaju i koji se ugrađuju u svetinje, u taj Sabor božanski u koji se ugrađuju ljudi milioni iz svih zemaljskih naroda već dvije hiljade godina.”
Kazao je Arhiepiskop cetinjski da Presveta Bogorodica sabira taj Sabor te da ga je i danas sabrala ovdje u ovoj nemanjićkoj svetinji, kao i Sveti Stefan Vukan čiji je ćivot u njoj sačuvan do naših vremena a koji je takođe svjedok toga kontinuiteta neprekidnog.
“Neka bi Gospod podario svima nama mudrosti, razuma, vjere, nade i ljubavi, i bratske ljubavi i ljubavi prema Bogu, jer nema ljubavi među ljudima bez ljubavi prema Bogu i to svjedoči i ova svetinja. Sve što se događalo kroz ljudsku istoriji, događa i danas. Sada neka se opredjeljuju savremeni Crnogorci: ili će Bogu izvornome – Bogu Izrailjevu – Hristu Bogu, koga je proricao prorok Mihej i za koga su se žrtvovali milioni ljudi kroz vjekove, ili će lažnim idolima da se klanjaju ovoga svijeta kojima je dah u nosu.
Mi se, moleći Presvetu Djevu da nas ukrijepi u toj vjeri, ljubavi i nadi, klanjamo živome i istinitome Bogu, kao i naši preci koji su se klanjali Njemu kroz vjekove, evo već skoro 800 godina. Nadamo se da će se ništa manje, ako ne i mnogo više i u budućim vremenima, poklanjati Bogu istinitome, hodeći putem Božjem, jedinim istinskim putem, i hodeći za Onim koji je put istina i život – za Hristom Bogom našim, kome neka je spava i hvala u vijekove vjekova, amin”, zaključio je u svojoj besjedi u manastiru Morača Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije.
Nakon pričešća vjernih, Mitropolit je sa sveštenstvom predvodio prazničnu litiju, koja je ophodila manastirski hram a zatim je blagosiljan slavski kolač.
Liturgiji i svečanosti povodom hramovne slave drevne nemanjićke svetinje prisustvovao je i ambasador Srbije u Crnoj Gori Vladimir Božović.
Po završetku Svete službe Božije sabranje u porti manastira Morača nastavljeno je predavanjem na temu “Sedamdeset godina od upokojenja Patrijarha Gavrila Dožića”, kojim se završava ovogodišnja kulturna manifestacija sedmi “Trg od ćirilice”. O Patrijarhu Gavrilu Dožiću, kao i knjigama objavljenim povodom jubileja, govorili su Mitropolit Amfilohije, dr Vasilj Jovović i Dragiša Dožić. Odlomke iz Memoara čitao je sveštenik Nikola Radović.
Vesna Dević
Foto: Jovan D. Radović
