Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, na praznik Svetih besrebrenika Kozme i Damjana, Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice na Starčevoj Gorici (Skadarsko jezero).
Mitropolitu Joanikiju sasluživali su nastojatelj manastira jeromonah Grigorije (Milenković), jeromonah Gavrilo (Štrbac), sabrat Cetinjskog manastira, i đakon Vedran Grmuša, sabrat Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.
U toku Svete službe Božije, Mitropolit Joanikije je u čin igumana proizveo oca Grigorija.
Besjedeći na kraju Svete liturgije, Mitropolit Joanikije je na početku kratko podsjetio na žitije Svetih besrebrenika Kozme i Damjana.
„Znajući ljekarsku vještinu, oni su liječili ljudske slabosti, mnogo više imenom Božjim nego ljekovima. Jer su znali da je Gospod Isus Hristos došao u ovaj svijet kao ljekar duša i tijela ljudskih, kao izvor mudrosti, izvor svjetlosti, izvor ljubavi i, isto tako, izvor zdravlja i vječnoga života. I oni su u Crkvi veoma poštovani kroz sva vremena. Ima i drugih besrebrenih ljekara, ali se ponajviše pominju upravo ova dvojica, Sveti Kozma i Damjan, kao veliki čudotvorci i brzi pomoćnici svima nama koji ih u pomoć prizivamo u bilo kakvoj nevolji i opasnosti, a posebno u bolestima“, poučio je Mitropolit Joanikije.
Osvrnuvši se na istoriju obnove manastira na Starčevoj Gorici, Mitropolit je kazao da je ova svetinja jako dugo bila zapuštena, sama i oronula, sve do dolaska oca Grigorija, koji ju je, milošću Božijom, obnovio, ugradivši sebe u nju.
„Ali, najvažnije je to što je on, izgrađujući ovu svetinju, izgrađivao i samoga sebe Božijom milošću i Božijom blagodaću i silom, kojom ga je Gospod, zbog njegove vjere, zbog njegovoga truda, zbog njegovih svetih molitava, krijepio. I evo ga, hvala Bogu, živog i zdravog, i kaže: tek se sad malo razradio i okrilatio. Hvala Bogu, uredio je ovu svetu obitelj, vaskrsao je, i evo, i otac Grigorije sada, i ova svetinja, svjedoci su naše svete vjere, svjedoci sile koju naša sveta vjera ima, svjedoci Vaskrsenja Hristovoga“, rekao je Mitropolit.
Dodao je da je otac Grigorije svojim sveštenim trudom za Crkvu Hristovu uzor svima, te podsjetio da je sveštenički čin primio blagoslovom blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija prije 15 godina, ali, kako je kazao, njegov podvig traje mnogo duže.
„Mi ga znamo još kad je bio iskušenik, a potom i monah, i kasnije pustinjak, možemo slobodno reći, u pravom smislu te riječi, i uvijek je svima nama, svim vjernima u Crkvi, bio uzor pravog, istinskog monaškog života i istinskog hrišćanskog monaškog podviga. Neka bi Gospod ukrijepio našega starca Grigorija. On zaslužuje da se već nazove starcem, ovdje na Starčevoj Gorici, i neka bi ukrijepio njegove sile, i duše i tijela, da služi Gospodu, pošto je on do sada pokazao izuzetnu revnost u ovoj svetoj službi, da ga Gospod svojom silom krijepi u sve dane života njegovoga.“
Čestitajući ocu Grigoriju unapređenje u čin igumana, vladika je rekao da Crkva Hristova na taj način ističe njegov podvig.
„Oče Grigorije, neka vam bude ovo unapređenje, koje vi niste ni tražili, ni očekivali, ni željeli, ali Crkva Božja želi da istakne trud i podvig onih koji njoj vjerno služe, i vi ste ovaj čin, ako ga iko može zaslužiti, sigurno i zaslužili. Moglo je to biti i ranije, ali, po našem običaju da nikada ne žurimo, nadamo se da je ovo unapređenje duhovno bilo u pravi čas. Neka bude srećno i blagosloveno, i na mnoga i blaga ljeta“, poželio je Mitropolit Joanikije.
***
Manastir Uspenja Presvete Bogorodice, poznatiji kao manastir Starčevo, nalazi se na Starčevoj Gorici na Skadarskom jezeru, a podignut je, odnosno obnovljen, sedamdesetih godina XIV vijeka, najvjerovatnije između 1376. i 1378. godine. Njegov ktitor bio je prepodobni Starac Makarije, ugledni isihasta i duhovnik iz vremena vladavine Đurđa I Balšića, po kome je ostrvo i dobilo ime.
Manastirski hram posvećen je Uspenju Presvete Bogorodice i predstavlja jednu od najznačajnijih crkava na Skadarskom jezeru. Starčevo je tokom XIV i XV vijeka bilo jedan od najvažnijih prepisivačkih i duhovnih centara na Skadarskom jezeru, o čemu svjedoče brojni sačuvani rukopisi i zapisi, kao i zavještanje vojvode Božidara Vukovića Podgoričanina, koji je ovdje sahranjen.
Nakon pada Zete pod tursku vlast manastir je zapustio i vijekovima bio u ruševinama.
Monaški život obnovljen je 1993. godine dolaskom monaha Grigorija (Milenkovića), koji je uz Božiju pomoć oživio ovu drevnu svetinju.
O. B.
Foto: Mihailo Drašković
