Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je jutros Svetu službu Božiju u manastiru Duga Moračka
Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Branko Tapušković, jereji Miloš Lučić i Vladimir Milunović i jerođakon Sionije (Zorić).
Prije Svete liturgije Vladika je izvršio malo osvećenje kapele posvećenje Svetom pravednom Stefanu Štiljanoviću.
Poslije zaamovone molitve osveštao je novoizgrađeni manastirski konak i blagosiljao kolač i žito povodom praznika ikone Svecarice.
U arhipastirskoj besjedi Mitropolit Joanikije je rekao da je veliki trud uložen u obnovu ove svete obitelji.
“Znamo kako je ona izgledala prije tridesetak godina, a evo sada, hvala Bogu. sve je umiveno, sve obnovljeno i mnogo toga iznova podignuto. Sve je to veliki trud sestara koje ovdje žive, igumanije mati Jovane i njenoga sestrinstva, ali i mnogid dobrih ljudi koji su uz ljubavi prema ovoj svetinji i prema sestrinstvu, a i radi Božijega blagoslova pritekli u pomoć i pomogli ne samo jednom nego veliki broj njih mnogo puta. Zato danas imamo gdje da se okupimo”, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski.
Dodao je da sav taj spoljašnji trud ne može da se mjeri sa onim trudom koji se ne vidi.
“Mi često govorimo kad negdje obnovimo neki manastir ili sagradimo novi o tome da nam odnekud dođe neki dobar monah ili monahinja, jer prazna zdanja ničemu ne služe, osim što proizvode prazninu i tugu zato što su prazna. I često smo u prilici da kažemo da je lakše sagraditi manastir nego dobiti dobroga monaha ili monahinju. I to treba da znamo”, rekao je on.
Vladika je naglasio da tamo gdje imamo sve sagrađeno, a monaštvo nije za primjer – sve je to džaba i ne vredi ništa.
“A čak ako imamo samo golu ledinu, ali imamo i dobrog monaha i dobroga sveštenika, ili dobru monahinju, a kamo li kad ih je više – onda, zapravo, imamo sve. Mi se možemo moliti Bogu u većini dana u godini i pod vedrim nebom. I možemo se sastati i pod bukvom i čempresom, ako imamo ljubavi međusobne, pa da opet bude lijepo. A možemo i sagraditi dvore i sve pozlatiti,a li ako unutra nema sloge i ljubavi i Božjeg blagoslova – ništa nam to ne vrijedi”, objasnio je Vladika Joanikije.
Rekao je da se u manastiru Duga, hvala Bogu, spojilo i jedno i drugo.
“Imamo dobre, čestite monahinje kjoje su se okupile oko mati Jovane koja je ogromkni trud uložila u obnovu ove svetinje. Nije žalila ni sebe, a ni druge”, kazao je Vladika.
Mitropolit Joanikije je istakao da manastir Duga ima lijepu istoriju i veliku ulogu.
“Svakome se mili da dođe ovdje. I evo, ova mala crkva manastira Duge okuplja sva okolna plemena, vrlo interesantno. Duga okuplja Bratonožiće, Pipere, Kuče, Moraču, Vasojeviće, Rovčane. A to je mnogo važno, što je ovdje, na slavu ovoga manastira veliki sabor okolnih plemena. Veliki i radosni sabor u bratskoj ljubavi. I to treba da njegujemo”, poručio je Mitropolit Joanikije.
Radosav Rajo Vojinović
Foto: Željko Drašković