Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Ćelija Piperska uz sasluženje jereja Vladimira Milunovića, jeromonaha Gavrila (Štrpca) i jerođakona Teodora (Šljivančanina).
Mitropolit Joanikije besjedio je na kraju liturgije i osveštao slavki kolač u čast imendana sestara Piperske obitelji.
U uvodnom dijelu Mitropolit Joanikije je apostrofirao pouku Svetog apostola Pavla : A doborčinstvo i zajedništvo ne zaboravljajte, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu“ i pojasnio da dobročinstvo treba shvatiti u svoj svojoj širini- ne samo u smislu dobrih djela da gladnoga nahranimo, bolesnoga posjetimo i utješimo i izmirimo se sa nekim, i pokažemo ljubav, nego da doboročinstvo podrazumijeva da se za bližnje molimo, jer je to velika žrtva pred Bogom. „Kada se neko istinski moli za bližnjega svoga, to vam je kao da proliva svoju krv za njega. To je prava i istinska žrtva.“
„Naravno, velika je žrtva i to kada smo s nekim u nekom lošem odnosu, u nezboru, u nekom sukobu, pa da učinimo sav napor da to prevaziđemo. I onoga koga smo bili izgubili kao brata ili sestru da ga opet dobijemo i da ga dobijemo u još bliže nekom odnsu i još većoj ljubavi. Kada smo ubjeđeni da smo prevazišli sve naše nesporazume koje smo imali i kada smo sagledali koliko se đavo tu bio umiješao i koliko se on tu naslađivao i kada sve to prezremo, a prezremo i naše slabosti ljudske i to prevaziđemo uz pomoć Božije blagodati i milosti, onda vidimo koliko je to veliko djelo, koliko je to veliko dobročinnstvo. Koliko je to dobrročinstvo i za onoga prema kome je upućeno, s kojim smo imali do juče nekakav sukob i nekakav nesporazum, ali koliko smo učinili mnogo i za svoje spasenje i za svoju dušu i sami smo se preporodili i sami smo uvidjeli svoju zabludu-istakao je Visokopreosvećeni Vladika.
Mitropolit je naveo da smo svakog dana u prilici da činimo dobra djela i da zajedništvo moramo stalno da obnavljamo i konkretizujemo, jer nas hrišćane, zajedništvo obogaćuje.
„Svakoga dana smo u izazovu da učinimo neko dobročinstvo i imamo i priliku. Ako nije prilika da svaki dan dajemo i hranimo gladne ili nekim potrebitima nešto dajemo, ali imamo priliku da svaki dan uputimo dobru misao, lijepu riječ, da prihvatimo bližnjega svoga, da malo svoj egoizam prevaziđemo. Eto već jedne male žrtve, a kad se tako naviknemo da činimo te male žrtve u slavu Božiju i Božija blagodat će nas stalno ukrepljavati, pa onaj ko je navikao da čini male, ubrzo će se osposobiti da čini i velike žrtve i da zadivi mnoge sa onim što on može da učini. I kaže da se takvim žrtvama ugađa Bogu. Doborčinstvom i zajedništvom. Naravno da zajedništva ne može biti bez doborčinstva, bez tog stalnog pokazivanja, ali na djelu, ne samo na riječima, jer ako je samona riječima onda je to prazno i lažno i obmanljivno, ali ako je i na riječima i na djelima onda se na takav način utvrđuje zajedništvo i da imamo u vidu koliko je važno zajedništvo. I kroz samo zajedništvo čovjek prevazilazi samoga sebe. Onog drugog i da sasluša prije svega.“
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije podsjetio je i na Hristove riječi: Tako da se svijetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djel i da proslave Oca našega na nebesima i poučio da ne može zasvijetliti svjetlost naše vjere i ljubavi bez milosrđa, dobrote i dobrih djela. Čestitao je imendan monahinjama Sari, Emilijani i Nikodimi i poželio da ih njihovi sveti zastupnici, ali i sve nas, rukovode prema carstvu nebeskom.
Lana Ostojić
