Mitropolit Joanikije na Obodu Crnojevića

Mitropolit Joanikije na Obodu Crnojevića: Hrišćanin se sa Hristom saraspinje i sa Njime i savaskrsava

Ime: 21.01.2024-MITROPOLIT JOANIKIJE-OBOD CRNOJEVICA; Opis: Mitropolit Joanikije na Obodu Crnojevića Tip: audio/mpeg

Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je jutros Svetu službu Božiju u Manastiru Svetog Nikolaja Mirlikijskog na Obodu Crnojevića, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvenom prisustvu vjernog naroda.

Na kraju bogosluženja sabrane je besjedom poučio Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije koji je podsjetio da u nastavku praznika Bogojavljenja i dalje slavimo ovaj veliki praznik Krštenja Hristovoga, kojim je Gospod u rijeci Jordanu, kada je primao krštenje od Jovana, zapravo ustrojavao nama banju ponovnoga rođenja.

“Ustrojavao nama novo krštenje i preporod naše prirode. I kako je Gospod sišao u rijeku Jordan da je osveti, time je osvetio ne samo rijeku Jordan, nego i cijelu tvorevinu i dao obnovljenje ljudskoj prirodi. A voda je simbol života, ali vrlo često, naročito za stare narode, bila je i simbol smrti – pogibije, nestanka, jer kao što ništa na ovome svijetu ne može da živi bez vode, naročito čovjek, isto tako su vrlo često u vodi mnogi našli smrt i nestanak, odnijela ih je vodena stihija”, besjedio je Vladika.

Podsjetivši da je kod starih naroda bilo mišljenje da se u vodi kriju mnoge nevidljive nemani, demoni, koje uznemiravaju vodu i koje gutaju ljude, Mitropolit je istakao da je tako Gospod kada je silazio u rijeku Jordan, pogružavajući se u nju, nestajući u toj rijeci, zapravo izobrazio smrt, onu smrt koju će primiti na Krstu.

“A kada je ustajao iz rijeke Jordan, On je izabrazio vaskrsenje, prije svega svoje živonosno i svijetlo vaskrsenje, a i naše vaskrsenje. Krštavajući se On je unaprijed izobrazio i svoju smrt živonosnu i svoja tridnevno i svijetlo i spasonosno Vaskrsenje. I hrišćanin kada se krštava, on se krštava istovremeno i u smrt Gospodnju i ustaje u Hristu, sa Hristom vaskrslim vaskrasava. I on se saraspinje sa Hristom i sa Njime i savaskrsava. Tako je Gospod u rijeci Jordanu izobrazio Tajnu spasenja roda ljudskoga i obnovljenja ljudske prirode, dao nam novi život tom osvećenom vodom”, kazao je Visokopreosvećeni, pojasnivši da zato uvijek na Bogojavljenje osvećujemo vodicu i nosimo je svojim domovima radi osvećenja i ta voda ne zastarijeva, svježa je u toku cijele godine.

Podijelio je sa prisutnima saznanja da su, ispitujući razliku između obične i osvećene vode, ruski naučnici ustanovili da je osvećena voda na drugačiji način organizovana iznutra, da je raspored kristala potpuno drugačiji u nekom izuzetno pravilnom udivljujućem rasporedu. Voda je toliko osjetljiva da prima osvećenje, i ne samo da ga prima, nego ga i daje i, kako je kazao, opet se ovdje voda ponaša kao izvor života, ali kada je osvećena. Dakle, voda je, i po starom shvatanju, a i po našem prirodnom poimanju ljudskome, kako simbol života, tako kao stihija vodena vrlo često i simbol smrti.

“Međutim, Gospod je došao u ovaj svijet da nam sve približi, da nam sve daruje, da sve ono što nas okružuje bude blagosloveno, a naročito ono što čini čovjekov život: voda, hljeb, vino. Sve se to osvećuje, hljeb i vino pretvaraju se u Tijelo i Krv Hristovu na Svetoj službi. Mi prinosimo darove Gospodu, a On ih osvećuje, da bismo se mi preko njih osvećivali na Svetoj službi Božijoj. On nam te darove vraća kao Nebeski hljeb i Nebesko piće od kojega živimo novim životom, preko kojih imamo dodir sa nebom, preko kojih se udostojavamo Carstva nebeskoga, vječnoga i neprolaznoga, preko kojih utvrđujemo našu zajednicu sa Bogom, preko kojih se zapravo i sjedinjujemo međusobno u Božanskoj i neprolaznoj i vječnoj ljubavi i radosti”, naglaso je Vladika.

Dalje je naglasio da nas Gospodnji praznici obnavljaju iz temelja, obnavljaju našu prirodu i pamćenje, obnavljaju i utvrđuju naše zajedništvo te zato imamo divan narodni običaj, koji je svecrkveni, da se na praznike viđamo, čestitamo, da se zajedno radujemo, da se ukrijepimo jer u ovome životu nosimo dosta teškoća. Zato nam Gospod i daje silu, blagodat i milost svoju, da možemo da nosimo teškoće koje nas snalaze.

“Ako ih nosimo sa vjerom i bez roptanja i sa blagodarenjem Bogu, na takav način se plete vijenac našega spasenja i naše vječne i neprolazne slave u Carstvu nebeskome koje počinje već ovdje, odavde počinje i završava se u beskonačnost”, poručio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

DSC_6311_2

Vesna Dević
Foto: Željko Drašković