Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije održao je predavanje u Crkvi Svetog Spasa u Toploj na temu: „U navečerje vaskrsenja.“
Na početku je istakao da je predavanje ovako naslovio iz razloga što je cio ovaj post priprema za Vaskrsenje Hristovo, da smo „u navečerju“ i neposrednoj blizini vaskrsenja.
„Kad god postavljamo neki dobar početak, onda gledamo i na završetak, onoga što će biti na kraju i ako je to naš cilj i ako je taj cilj blagosloven i velik, on nas sve vrijeme motiviše, tako da ovaj Časni post koji postimo zaista nosi pečat tog najvećeg praznika i uvodi nas u tajnu stradanja Hristovoga i u tajnu Hristovoga vaskrsenja.“
Mitropolit se potom osvrnuo na istorijat posta ističući da se post spominje i u Starom Zavjetu kada nas prorok Isajisa opominje da smo prizvani da raskinemo veze sa grijehom i da činimo milostinju i druga dobra djela, te da, ako to nije proizvod posta, onda post gubi svoj smisao.
„Post treba da nas vodi u blizinu Božiju. Dakle i od proroka Mojsija je poznata ta disciplina, ali vidimo da je Gospod Isus Hristos postio 40 dana i 40 noći, odmah poslije svoga krštenja, prije početka svoje propovijedi i naravno, Njemu taj post nije trebao, a nama služi za očišćenje grijehova i otkriva nam suštinu i sadržaj posta i čini taj naš podvig blagoslovenim.
Kako kaže Sveti Jevanđelist Matej, a o tome govore i drugi Jevanđelisti da je Gospod baš u toku posta odnio tri veličanstvene pobjede nad đavolom, da je savladao tri vrste njegovih iskušenja koja Mu je podmetao, a to je veoma važno za nas, jer u toku posta i mi idući Hristovim stopama treba da se naučimo da savlađujemo različita iskušenja i kako treba voditi tu duhovnu borbu.
Na drugom mjestu Gospod Isus Hristos kaže, kada je imao priliku da vidi nesrećnoga oca koji se muči sa svojim đavoimanim sinom, apostoli ne mogu da istjeraju tog demona koji muči njegovoga sina, on kaže: „O rode nevjerni i pokvareni, dokle ću s vama biti), a onda On sam izgoni toga demona iz tog jadnog mladića, pa će reći : Ovaj se rod (demonski) istjeruje samo molitvom i postom.
Dakle, vidimo da hrišćanski post ima posebnu sadržinu, poseban smisao. Gospod Isus Hristos kako svjedoči Sveto Jevanđelje otkriva suštinu hrišćanskoga posta. Poslije Njegovoga krštenja, odvede ga Duh u pustinju. Nije Gospod išao tek tako, nego je sišao na Njega Duh Sveti. Tada je On krenuo u taj veliki podvig i naš hrišćanski podvig posta je pod blagodaću, pod rukovodstvom Duha Svetoga.
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je u nastavku tumačio Jevanđelski odjeljak u kome nečastivi tri puta kuša Hrista i istakao da su Hristovi odgovori za nas važni, jer ih je Gospod dao radi nas ljudi i radi našega spasenja.
„Da se zapitamo zajedno, zašto to Gospod dopušta, jer govorimo da sa đavolom ne treba stupati ni u kakav dijalog, nego odbiti. Možda baš zato što su praroditelji pali, pa on prihvata i tu poziciju i dopušta da ga đavo kuša kao Evu, s tim da đavo ovdje nema nikakve šanse, ali je pokušao. Kada đavo vreba Hrista? Kada On po svojoj ljudskoj prirodi više ne može da izdrži. Mojsije je postio 40 dana, Sveti prorok Ilija 40 dana. To je otprilike neka mjera, koliko čovjek može da izdrži u najstrožem postu. To je bilo nejedenje. Po svoj prilici to čovjek može da izdrži koji je duhovno jak i On (Gospod) nije htio da pređe preko te mjere, a kao Sin Božiji je mogao. On je sve činio da bi nama obezbijedio spasenje, pa zato nije ni tu mjeru prešao, nego 40 dana i 40 noći kao Mojsije, ali na kraju ogladnje. Posvjedoči da je čovjek. Da ima i ljudsku prirodu. On snishodeći nama ogladnje i ožednje i umori se. I đavo vreba taj momenat kad čovjek ne može da izdrži i kaže, na neki način podrugljivo :Ako si Sin Božiji, reci kamenju da postanu hljebovi. I to je naravno, iskušenje, jer sjećamo se kako je Gospod hranio svoj narod poslije prelaska preko Crvenog mora, kako je Gospod davao hranu s neba, Manu. Ovog puta Gospod to ne čini prije svega, jer je to prijedlog od đavola, dat sa zlom namjerom. To je iskušenje koje se mora odbiti, ali kako ga Hristos odbija? Odbija ga na jednostavan način, riječima Svetoga Pisma, pa kaže: Pisano je, ne živi čovjek samo o hljebu, nego i o svakoj riječi Božijoj. Gospod hoće da naglasi da je pretežnija duša od tijela i da prije svega treba dušu nahraniti. I tijelo treba hraniti međutim, On ističe ovo prvo i naravno, kada duša ima život, kad stekne Božiju blagodat, ta sila koju dobija bogolika duša, sila Božije blagodati, ona održava i tijelo i naravno, Gospod kao izvor života održava i dušu i tijelo.
Šta to sve znači? Kada gledamo kako čovjek živi, koliko se plaši oko toga šta će jesti, šta će piti, pa onda što je tome i srodno, kako će se odjenuti, čime će se obezbijediti za danas, za sjutra, za budućnost. Sve je to srodno ovome i sve to je obuhvaćeno tom potrebom za hljebom i egzistencijom. Naročito kad vidimo danas koja su iskušenja u doba potrošačkog društva, pa ne samo jelo i piće, nego i uživanje i umnožavanje strasti…Vidimo dakle da Gospod kroz podvig posta, a i kroz ovaj stav da prvo nahranimo dušu, da daje jednu potpuno novu perspektivu. Drugačiju od naše svakodnevnice. Ako se pobrinemo o svojoj duši i prvo nju nahranimo, onda će masu tih naših problema se od sebe riješiti i pokazati se da je mnogo toga suvišnog što nas opterećuje i što je potpuno besmisleno, tolike brige o jelu, piću i raznim potrebama. To je povezano i sa onim što pjevamo na Svetoj liturgiji, a sveštenik poziva da sada svaku zemaljsku brigu ostavimo i da dušu svoju nahranimo i to mnogo rasterećuje čovjeka i aktivira njegov duh i mislene sposobnosti i čovjek se na takav način obnavlja i duhovno i fizički. Duša se hrani riječju Božijom, a to znači i Svetim Pismom i molitvom, milošću, dobortom i ljubavlju Božijom.“
Drugo iskušenje Hristovo koje je Mitropolit pojasnio jeste ono kada je Hristu nečastivi rekao da skoči i da će ga anđeli spasiti od pada, jer je tako i u Psalmima zapisano.
„On se služi riječima iz Svetog Pisma na podao način i iskušava Bogočovjeka Hrista, jer može da pristupi Njegovij ljudskoj prirodi i navodi ove riječi koje su pisane i za Mesiju, ali se mogu odnositi na svakoga ko ide putem Božijim. Svaki čovjek koji ide putem Božijim je pod Božijom zaštitom. Kako Gospod odgovara? Gospod ovdje prepoznaje da on prilazi Njemu kao čovjeku, a čovjek ima potrebu da se predstavi kao veliki i moćan- čak i vjerujući ljudi, a On jeste Sin Božiji i zaista veliki i moćan i Njemu anđeli služe. Međutim, On odbija ovaj demonski prijedlog da bi nas naučio smirenju. Da se nikada ne preuznosimo. Čovjek koji ide putem Božijim vrlo brzo osjeti da ga Bog miluje i da mu pomaže da postigne nešto što čovjek ne bi mogao svojim silama. Važno je da se naoružamo strpljenjem i da se ne pogordimo. Isus mu reče: Nemoj kušati Gospoda Boga svojega. Ova riječ se odnosi na priču iz Starog Zavjeta gdje se jevrejski narod nekako zbunio i spotakao, pa je Gospod rekao nemoj kušati Gospoda i to je jedna sveobuhvatna pouka. Ne traži Božiju pomoć da bi se podigla tvoja sujeta. Gospod demonsko lukavstvo koje podstiče ljudsku gordost, u naše ime odbija ovom riječju. Kad nam zaista bude trebalo, Bog će pokazati svoju silu. Dakle, treba vidjeti kako treba da se odnosimo kada imamo neku priliku da nas ljudi hvale. Obavezno i najvažnije je da se tada smirimo i da pogledamo u svoju dušu i vidimo koliko smo grešni i koliko smo mali, jer to može da nas ponese.“
Tumačeći treće (posljednje iskušenje) Hristovo, kada je nečastivi ponudio Hristu sva carstva ovga svijeta ako mu se pokloni, Mitropolit je rekao da je Hristos odgovorio onim što je razorno za đavola.
„U ovome svijetu čovjek je postavljen kao sveštenoslužitelj. Kao saradnik Božiji, ali đavo pokušava da iskoristi ono što je inače dato čovjeku. Ima čovjek mogućnost, da bude gospodar nad prirodom, ali sa smirenjem i ako služi Gospodu. Ako čovjek služi Gospodu, njemu je dato sve što mu treba i sve mu je pokorno i sve mu je od koristi. Ništa mu neće biti uskraćeno, ako zaista služi Gospodu. Ako to čovjek hoće da zadobije drugim putem, to je izvor mnogih iskušenja. Može čovjek biti veoma obrazovan, vrlo pošten, da učini dobra djela, ali da je veliki karijerista. Može biti i da je vjerujući čovjek. Može biti da je i u mantiji, ali ako je karijerista i ako hoće on uvijek naprijed da ide, sve će pogaziti . I dušu i vjeru.“
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je naveo da je sve ovo zapisano da bismo mi izvukli pouku i da bismo naučili šta znači „da se ovaj rod, sva demonska iskušenja i sve strasti i slabosti liječe postom i molitvom i da se naučimo da postimo tako da idemo u toku posta putem Hristovim. Tako polako ulazimo u završetak, prošli smo već sredinu Časnoga posta i već se nazire kraj velikog podviga. Dolazimo do nedelje stradanja Hristovoga. Ta završna nedelja je kulminacija svega. Priprema od 40 dana posta je priprema za Veliku nedelju.“
Lana Ostojić
Fotografije Željko Drašković
