Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 21. decembra, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Svetog Nikole u Donjim Brčelima – Crmnici i osveštao manastirski konak koji je prije godinu dana stradao u požaru.
U toku Liturgije Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je miropomazao novokrštenog Jakova Vukmanovića, a po otpustu Liturgije uručio arhijerejske gramate dobrotvorima koji su pomogli obnovu manastirskog konaka.
U svom arhipastirskom obraćanju Arhiepiskop cetinjski je istakao da je osnova i sadržina naše svete vjere Hristovo raspeće – Hristova smrt i Njegovo preslavno tridnevno vaskrsenje te da se nama hrišćanima i u našem životu svakodnevno upečaćuju te dvije istine: Hristovo stradanje – Hristova golgota i Hristovo vaskrsenje.
„I to vrlo često, ne samo kada se klanjamo Krstu Hristovome na Veliki petak, pa to doživljavamo kao da smo na Golgoti i kao da smo zaista sa Hristom raspetim, jer tako Gospod daje da doživimo punoću te istine i žrtve Hristove, nego to često doživljavamo i u nekim momentima van Velikoga petka. A ovdje pošto se tek malo razvio monaški život i počela duhovna obnova, počeo se narod okupljati, odjednom izgore ovaj konak i sve ono što su monasi, bratija, za nekoliko godina od kako su se okupili, radili. Dođe jedno veliko iskušenje“, besjedio je Vladika Joanikije.
Podsjetio je da su za nekoliko trenutaka u ognju živome, monasi ostali bez krova nad glavom, mjesta gdje su okupljali vjerni narod. Nestalo je ono što se sabiralo, što su ljudi prilagali, tako da se čovjek zapita: Šta ovo bi, pa oko čega smo se trudili!?
„Međutim, draga braćo i sestre, naša vjera je takva da uvijek obnavlja. I u tom strašnom momentu, hvala Bogu, niko nije povrijeđen, a moglo je biti, ne daj Bože, mnogo drugačije. Bio je to neki čudesan momenat, očigledno da je milost Božija čuvala ovu svetinju i ovu bratiju, a sačuvana je i jedna ikona, potpuno nepovrijeđena u cijelom tom ognju. Evo je ovdje u oltaru – ikona Svete Trojice. Bog je sačuvao bratiju, samo su gole živote spasili, a sve drugo je nestalo u tren oka. Međutim, mnogi dobri ljudi su se zbog muke u kojoj se manastir našao, odmah okupili i započeli obnovu, i to sa velikom radošću i velikim optimizmom.“
Blagodareći pregalaštvu i toj ljubavi za godinu dana je završena obnova i dom crkveni ne izgleda onako kako je izgledao kada je izgorio, već mu je vraćen njegov stari izgled. Mitropolit je ukazao i na to da ovo vrijeme interneta, iako ima nečega dobrog, donosi i dosta iskušenja, tako da je pored onih koji su pokazali radost zbog obnove, bilo i onih koji su se radovali tom požaru i nesreći, koju je ovaj manastir doživio, koji su bili spremni da se spriječi obnova:
„Ono što smo vidjeli na Hristovoj golgoti, naravno ne možemo baš sve to upoređivati, nekako se oslikava i u našem životu, pa je bilo onih koji su se rugali Hristu kada je visio na krstu, a bio je i onaj razbojnik koji je proslavio Hrista, koji je bio razapet sa Hristom. Jedan je hulio, a drugi je proslavljao Hrista, tako se ljudi stalno po nečemu dijele. Uglavnom se dijele na osnovnu podjelu: na ljude i neljude, a ostalo je sve drugačije. Čak i neka različito misle samo ako su ljudi, nije to nikakav problem. Kada ljudi različito misle to može biti dobar izazov da jedni s drugima razgovaraju, da se bolje upoznaju, pa onda da obojica, recimo, prošire svoje vidike. Ne razdvajaju ljude različita mišljenja, nego grijesi, zloba, pakost, to razdvaja ljude. To je ono što je vrlo opasno, a ne različita mišljenja. Ako hoćemo da razgovaramo i ako imamo dobrote, otvorenosti i povjerenja jedni u druge, mi ćemo se uvijek naći kada se vidimo licem u lice i razgovaramo ko ljudi, i to nam uvijek treba.“
Na kraju Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je zablagodario svima koji su učestvovali u obnovi manastirskoga konaka, ističući da je ovo jedno malo vaskrsenje i prilika da se poradujemo sa bratijom koja opet ima krov nad glavom. Bratija ove svete obitelji, iako nije bilo lako, nije se ni jednoga trenutka pokolebala. Nastavili su dalje uz podršku koja je stigla sa svih strana i obnovili konak. Podrška je stigla ponajprije iz Crmnice i Bara, ali i sa preokeanskih strana, od čestitih hrišćana, pravoslavnih Srba koji su bili potrešeni velikom mukom koja je zadesila ovaj manastir.
„Hvala Bogu, danas imamo čemu da se radujemo. Mi smo najvećim priložnicima dodijelili nekoliko gramata, a otac Nikon, iguman ove svete obitelji, podijeliće kasnije zahvalnice. Mnogi su pomogli i ne znam da li se možemo baš svima zahvaliti na ovakav način. Međutim, ima nešto što je mnogo važnije od svega ovoga, Bog vidi svačije dobro djelo i svačiju dobru namjeru i molimo Gospoda Boga da sve nagradi. Izobilno da daruje po svojoj milosti i po svojoj ljubavi svakoga onoga koji je učestvovao na bilo koji način u obnovi ove svetinje“, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Arhipastirskim gramatama za hrišćansku ljubav i dobra djela koja čine u slavu Božiju, a naročito za pomoć u obnovi konaka Manastira Svetog Nikole u Donjim Brčalima, Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije odlikovao je gospodu: Mirka Bojovića iz Podgorice, Momčila Stanojevića iz Bara, Darka Vlahovića iz Podgorice, Miroslava Cimbaljevića iz Podgorice, Rista Drekalovića iz Podgorice, Maksima i počivšu Vesnu Rončević iz Podgorice, hadži Sašu Stojanovića iz Danilovgrada, Udruženje Crmničana „13. jul“ iz Virpazara, Crkvenu opštinu crmničku, Crkvenu opštinu Bar, Nikolu Mirotića iz Podgorice i Vladimira Čađenovića iz Podgorice.
Potom je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije osveštao obnovljeni manastirski konak.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
