U dvanaestu nedjelju po Duhovima, 31. avgusta 2025. ljeta Gospodnjeg, na praznik Svetih mučenika Flora i Lavra, Prepodobnog Jovana Rilskog čudotvorca, Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je Svetu liturgiju u manastiru Duga. Visokopreosvećenom Mitropolitu su sasluživali jerej Leka Vujisić, jeromonah Gavrilo (Štrbac) i jerođakon Teofan (Muhadinović), u molitvenom prisustvu blagočestivog naroda.
Na kraju Svete službe Božije, nakon što su osveštani slavski darovi i prelomljen kolač, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije se obratio sabranom vjernom narodu, istakavši da se i u nastavku Uspenija Presvete Bogorodice nastavlja radost ovoga velikog praznika. Kako je pojasnio, blagodat Presvete Bogorodice, Njeno zastupništvo, Njen molitveni pokrov nad hrišćanima, Njezina pomoć, Majčinska milost i saosjećanje, briga za nas hrišćane kao Njezinu djecu – djecu Crkve Božije, izražava se na mnoge načine i kroz mnoge vidove Njezinoga prisustva, pomoći i milosti. Prije svega blagodat Presvete Bogorodice, koju je dobila od Boga, kako je objasnio Vladika, projavljuje se na Njene praznike kada je Njezino prisustvo najočiglednije, najopipljivije za naša duhovna čula, za naše biće.
„Njezino zastupništvo nas obnavlja, preporađa, uvijek ukrijepi i osnaži, obnovi duhovno, ali ne samo preko velikih praznika kao što je Uspenije, kao što je Njezino Rođenje, Vavedenje, Blagovijesti, nego i na mnoge druge načine i to se neograničava ni na koji mogući način. Crkva stalno svjedoči da nema dovoljno riječi da izrazi pohvale i blagodarnost Presvetoj Bogorodici. Ona je, kako Crkva pjeva, uzvišenija od anđela i od arhanđela, od heruvima i serafima, Njena utroba javila se prostranijom od nebesa. A sve te pohvale Ona je dobila pošto se udostojila, po promislu Božijem, ali i zbog svoga smirenja i zbog svoje devstvene čistote,
da bude Majkom Spasitelja i Gospoda našega Isusa Hrista. Da se silom Duha Svetoga Gospod, po ljubavi svojoj prema rodu ljudskome, nastani u Njezinoj utrobi, od Nje uzme ljudsku prirodu i da u toj ljudskoj prirodi ustroji naše spasenje.“
Poučio je Vladika Joanikije sabrane da je bilo neophodno da se Bog ovaploti, da dođe među nas, da dođe kao čovjek iako je Sin Božiji – Bog živi, istiniti.
„Ali On ničim nije umanjio svoje božanstvo s time što je došao među nas, osim što je nama snishodio u svemu. Snishodio dotle da se nastani u utrobi Presvete Djeve Bogorodice i zato pjevamo da je Njezina utroba šira od nebesa, jer nebo i nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti Tvorca neba i zemlje, Boga živog i istinitog koji je iznad tvorevine“, besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit, dodavši da zato kada govorimo o Hristu, govorimo istovremeno i o Presvetoj Bogorodici jer je nemoguće to odvojiti. Takođe, kada proslavljamo Hrista proslavljamo i Presvetu Bogorodicu i obrnuto, kada proslavljamo Bogorodicu proslavljamo i Hrista Gospoda.
Govoreći o čudotvornim ikonama Majke Božije, preko kojih se na različite načine projavljuje Njezina blagodat, pomoć, podsjetio je da danas proslavljamo ikonu Presvete Bogorodice Svecaricu i poželio da to veliko zastupništvo Presvete Bogorodice, koje se projavljuje na različite načine, bude sa mati igumanijom i njenim sestrinstvom i svima koji su vezani za ovu svetu obitelj.
Potom je Arhiepiskop cetinjski govorio o značaju ovog manastiru u kome su se, kroz istoriju, sastajala plemena Crne Gore: Bratonožići, Piperi, Kuči, Vasojevići, Moračani i Rovčani.
„Ova svetinja imala je izuzetno veliki značaj i veliki je blagoslov što se ona obnovila, znam kako je izgledala, bila je ponižena. Tako je to, vrlo često ono što je bilo poniženo se uzvisi, a ono što izgleda veliko, ono se često snizi. Tako je to, smirenje i poniženje vrlo često dolazi pred nekom velikom obnovom. Neka Bog da, da se prije svega duhovno obnovimo, nije bitno toliko koliko ćemo konaka i zdanja napraviti, čak ni koliko ćemo crkava podignuti, podignućemo onoliko koliko je potrebno da se sabiramo na svete službe Božije. Džaba bi dizali crkve a da crkve budu prazne, pamtimo i to vrijeme. Imali smo puno crkava, ali su crkve bile prazne i puste – to je bila velika tuga i žalost za sve nas. Ali, hvala Bogu, sada se crkve ispuniše. I veliki hramovi su nam puni djece i omladine, mladih bračnih parova, sveštenika, monaha, monahinja, mladih i starih, svih uzrasta. I neka to tako bude i ubuduće. Amin, Bože daj!“
Na kraju je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je zablagodario na ljubavi i trudu sestrinstvu ove svete obitelji, a posebno ovogodišnjem domaćinu slave Nemanji Baletiću, koji je sa velikom ljubavlju pripremio trpezu ljubavi uz koju je, poslije svete službe, u bratskoj ljubavi nastavljena proslava Uspenija Presvete Bogorodice.
Vesna Dević
