Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop i Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju povodom spomena na Usjekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja, u četvrtak 11. septembra 2025. godine, u Crkvi Rođenja Svetog Jovana Krstitelja, u selu Kuta u Župi nikšićkoj.
Sasluživalo je sveštenstvo nikšićkog arhijerejskog namjesništva, uz molitveno učešće vjernog naroda.
Tokom liturgijskog sabranja osveštan je i prelomljen slavski kolač u čast Svete Teodore Solunske.
Na kraju Liturgije sabranima se riječju arhipastirske besjede obratio Visokopreosvećeni Mitropolit Metodije, govoreći o Svetom Jovanu Krstitelju.
„Sveti Jovan Krstitelj, najveći od žene rođeni, poslednji prorok, prvi blagovjesnik našeg spasenja kojeg je kao anđela pred licem Gospodnjim poslao Bog Otac da priugotovi put kojim treba da ide Isus i da poravni staze Njegove za Njegovu propovjed i da pripremi srca onih koji žude za spasenjem i hodenjem za Isusom tako što će ih krstiti krštenjem pokajanja i govoriti da se približilo Carstvo nebesko. Svi oni koji su nebeske istine na zemlji govorili, propovjedali, nisu bili nagrađeni lagodnim životom, tako da i svi oni koji idu tim putem istine nebeske, pravde i ljubavi, moraju da se pripreme i da krst svoj nose na pleća svoja smjerno hodeći za Isusom i sve ono što nam je Gospod pripremio, i što nam u susret dolazi, objeručke prihvatiti i primiti iz Božje ruke, a šta je od Boga slađe je od meda, govorio je naš narod“, kazao je Arhiepiskop Metodije.
Podsjetio je da je Sveti Jovan Krstitelj, ne gledajući i ne licemjerišući ko je ko, nego svakome istinu u oči govoreći, stradao, bio uhapšen, pogubljen na jedan neobičan način, od Iroda Antipe, sina zloglasnog velikog Iroda, koji je pobio 14 hiljada mladenaca zato što je mislio da će time osigurati svoj presto, ubivši Onoga za koga su mudraci prorokovali da je car judejski, dakle, samog malog Isusa. Irodijada, žena koju je Irod Antipa uzeo od svog brata, još uvijek živoga, Filipa, zbog čega ga je korio Sveti Jovan Krstitelj, željela je smrt Svetog Jovana Krstitelja i na proslavi Irodovog rođendana poslala svoju ćerku da mu ugodi.
„Na tom svom rođendanu, sa tim visokim zvanicama, kad je obećao da da nešto onoj koja mu je ugodila plešući, pa i do pola carstva, a on to u stvari nije mogao ni da da, jer nije imao, bio je samo guverner, upravitelj tog prostora, ona je otrčala do majke i iskoristila pruženu priliku da napravi veliki zločin. Kad je Irod čuo da Svetom Jovanu Krstitelju treba da odsiječe glavu nije mu bilo pravo, jer je znao da je čovjek svet i pravedan i da će ga zbog toga neka nesreća naći. Ubrzo potom su ga u progonstvo poslali u Galiju, njega i njegovu ženu, a Salomija koja je igrala i plesala nije bila bolje sudbine. Otišla je u Rim da živi, pa posle nekoliko neuspješnih brakova, odmarajući se na sjevernim Alpima, prelazeći preko zaleđene rijeke, provalio se led i upala u vodu. Jedan od oštrih ledenih šiljaka odsjekao joj je glavu. I kao što je naš narod rekao, i što Jevanđelje potvrđuje, taj nebeski zakon, kako sijemo onako ćemo i žnjeti. Umrla je istom smrću koju je prouzrokovala Svetom Jovanu Krstitelju za razliku što je ona i dušu svoju izgubila“, naveo je Njegovo visokopreosveštenstvo.
Dodao je da je Sveti Jovan Krstitelj predstavljen i na živopisu, u crkvi u Kutima, koji je otac Lazar, blaženog spomena divno izobrazio, gdje stoji Sveti Jovan i Majka Božja i u molitvenom položaju, s rukama prema Hristu okrenutim, mole za cio svijet. Dakle, predstavljen je Sveti Jovan kako zauzima najviše mjesto u Carstvu nebeskom, zajedno sa Majkom Božjom.
„Poruka ovog današnjeg dana kojeg se opominjemo Usjekovanja glave najvećeg od žene rođenog, jeste da nikad se odstupimo od tog puta kojim gredimo, nijedan dan, nijedan trenutak ,i da stojimo stalno u istini i pravdi, dobroti i ljubavi Božjoj bez obzira kakve okolnosti i nedaće nas nalazile i kakve sve sile pokušavale da nas sa tog puta skrenu. I da dobro zapamtimo i znamo da sve ono kako sijemo, a to znači ono o čemu mislimo, šta želimo, šta govorimo, kako postupamo, šta radimo, koja djela imamo, takve ćemo i plodove požnjeti. Dakle, dobre misli daće nam blagodat Božju, molitva, praštanje i sve druge jevanđelske vrline na koje smo prizvani. Sve ono drugo koje po slabosti svojoj činimo, to će nas survati u kanal i pod led gdje je pitanje kako ćemo se, svojim snagama ne možemo, ali milošću Božjom možemo, izbaviti. Zato svaki svoj korak koji pružamo i kojim idemo treba da bude oprezan sa molitvom i nadom za pomoć Božju, a na svoju slabost, moleći Oca i Sina i Duha Svetog u vjekove vjekova. Amin.
Živjeli, Bog vas blagoslovio. Danas Teodoru Solunsku proslavljamo, njene mošti su u njenom manastiru Svete Teodore u Solunu, a taj manastir je mnogim našim teolozima i studentima raširio ruke, primio besplatno pod svoje okrilje, hraneći i čuvajući sve, ne samo Grke, nego i Srbe, Ruse, Rumune, Bugare i sve pravoslavne mlade hrišćane koji idu da uče na solunskom univerzitetu. Hvala divnom grčkom narodu koji nas, pogotovo, poslednjih decenija toliko voli i pomaže naš mnogostradalni srpski rod kroz ovo kroz šta prolazimo, saosjeća s nama i gleda na svaki način da nam bude s ruke i od pomoći i da time posvjedoči tu najveću zapovjest i jedinu koju nam je Gospod dao za obavezu da držimo, a to je da ljubimo Njega, a i da ljubimo bližnjega svoga“, besjedio je Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije.
Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka
