U dvadeset treću nedjelju po Duhovima, Mitropolit Dimitrije služio je Svetu liturgiju u Hramu Vaznesenja Gospodnjeg u Stocu. Visokopreosvećenom Mitropolitu sasluživali su protojerej Marko Gojačić i đakon Goran Gurović.
U besjedi, Vladika Dimitrije naglasio je da se u jevanđeljskom događaju, kada Gospod sreće đavoimanog, pokazuje da je On jači od demona. Kada sve ćuti, kad su i učenici zbunjeni i ne znaju koje taj koga i more i vjetrovi slušaju, onda pošto niko nema riječ da ga ispovjedi, natjerao je demone da ga kroz đavoimanog ispovjede kao Sina Božijeg. Kada se ljudska volja upravi na zlo – na grijeh, onda se đavolja sila uspuže uz čovjekovu volju, dođe u um i onda se spusti u srce, i svo čovjekovo biće se ođavoli. Svako se borio s nekom strasti u životu, tada se vidi kakva je to sila u čovjeku, koja je samodjelatna i obuzima čovjeka i kad on to neće. Sve što je đavolje je okupatorsko za čovjekovo biće, on je nasilnik – protivnik i mrzitelj ljudskog roda od početka svijeta. On djela kroz čovjeka, porodi strasti u čovjeku i to se materijalizuje u istoriju, koja je krvava i nesretna, puna ratova. Ali opet Božije sjeme djela i u takvom svijetu, postoje svetitelji Božiji. Ljudsko srce je neuhvatljivo za đavola, i on nema vlast nad njim. Samo je do čovjeka, želi li ili ne želi da sluša volju Božiju.
Po otpustu, Vladika Dimitrije poželio je da blagoslov Božiji dođe na sabrane i sve bližnje njihove, poučivši ih o zajedničarenju sa Bogom i jednih sa drugima.
Izvor: Eparhija zahumsko-hercegovačka
