Liturgijsku besjedu nakon pročitanog Jevanđelja, Mitropolit Amfilohije je započeo podsjećanjem na proročke riječi koje pjevamo kada ispraćamo nekoga na ovaj put, koji je put svakoga ljudskog bića: Blažen je put kojim danas ideš dušo jer ti se pripremi mjesto pokoja i Duše će njihove u dobrima počivati.
„Ispraćamo danas našega oca Varnavu, ono dijete iz Stare Raške koje je čulo i prihvatilo riječi Hristove Ko hoće da ide za Mnom neka se odrekne sebe, neka uzme krst svoj i neka ide za Mnom.Ove riječi su postale putovođa njegovog života od Raške, Kosova, Prizrena, Pećke patrijaršije, do svete lavre Visoki Dečani i manastira Mileševa. Pred kraj svog zemnoga života bio je i u drevnoj lavri Svetih Arhangela na Prevlaci kao nastojatelj učestvujući u njenoj obnovi, i na kraju okončao je svoj zemaljski život u ovoj drevnoj svetinji Savini. Neprekidno slušajući taj glas Hristov, hodeći za Njim i trudeći se da prinese sebe samoga i sav život svoj Hristu Bogu na dar“, kazao je vladika Amfilohije i podsjetio da je imao i blagoslov Božiji da mu putovođa na zemlji bude jedan od najznačajnijih jeraraha naše Srpske pravoslavne crkve, vladika raško-prizrenski Pavle, potonji Patrijarh srpski, koji mu je bio duhovni otac, koji ga je zamonašio i rukopoložio i sa kojim je proveo najznačajnije godine svoga života.
Govoreći o životnom putu arhimandrita Varnave, Mitropolit je podsjetio da je on u ovoj hercegnovskoj svetinji okočao zemni život kao i njegov prethodnik, satrudnik arhimandrit Justin koji je hodio istim putem:
„Zajedno su svoj život na raspetom Kosovu posvetili raspetome Gospodu i Crkvi Njegovoj pa ih je Gospod zajedno prizvao i ovdje da se upokoje u ovoj drevnoj svetinji. Blažen je put kojim hodi njegova duša i neka bi mu Bog podario da u dobrima počiva, u njedrima Avrama, Isaka i Jakova, Simeona Mirotočivoga i Svetoga Save, u zagrljaju Svetoga kralja Stefana Dečanskoga kome je takođe vjerno služio zajedno sa ocem Justinom. Neka bi Gospod njega upokojio a nama dao vjere i snage da i mi nosimo svoj krst dostojno i našega svetoga Patrijarha Pavla kosovsko-metohijskoga i svih onih koji su kroz vjekove slušali tu riječ Hristovu i prema njoj se upravljali Ko hoće da ide za Mnom neka se odrekne sebe, neka uzme krst svoj i neka hodi za Mnom. Gospod da upokoji dušu njegovi i da mu podari vječno i neprolazno Carstvo Svoje u njedrima Svojim u vjekove vjekova. Amin!“
Nakon opijela govorio je vladika Teodosije koji je kazao da mu danas nije lako da govori o ocu Varnavi koga poznaje od svoje 20 godine a susret sa njim i ocima Justinom i Dorotejem u Dečanima 1983. godine bio je njegov prvi susret sa svetinjom i monasima. Dodao je da stojeći nad odrom oca Varnave vidimo da je blažen ne samo put kojim danas ide njegova duša, nego i njegov zemaljski život jer je to bio život u Hristu. Svoj zemaljski život je posvetio Gospodu predavši sebe u službu Njemu, Crkvi, svetinjama, bližnjima, vjernom narodu.
„Bio je slika monaha, kada nisam mogao da razlikujem freske sa zidova dečanske crkve i njih koji su služili toj svetinji. Ono što sam zapazio i što me je pratilo kroz cio život jeste taj osjećaj da su oni sebe predali Gospodu na službu. Shvatio sam da je Sveti kralj koji obitava u Dečanima, tražio takve služitelje. Cijelog sebe predati u službu Bogu i toj svetinji. Oni su bili primjer ne samo sveštenoslužiteljima i monasima nego i vjernima i mučeničkom narodu koji je živio na Kosovu, da opstanu i istraju na putu Hristovom noseći krst svoj znajući da u svom tom trpljenju, stradanju i nevolji nisu sami. Na prvom mjestu Sveti kralj, Sveti patrijarsi,episkopi, Sveti Joanikije Devički, Sveti Petar Koriški, svi oni koji su ostali u Eparhiji raško-prizrenskoj na KiM, koji su se tu podvizavali a koji su i danas živo prisutni u našem životu, znali su da noseći preveliki krst ne nose ga sami, i da je potrebno da istrajemo na tom putu predani volji Božjoj . I taj primjer i ta slika nam više govori nego sve ostalo što pročitamo ili čujemo“ rekao je vladika raško-prizrenski Teodosije i dodao da su naše današnje molitve na Svetoj liturgiji i opijelu uznete Gospodu da primi slugu svoga koji je sebe predao Njemu i bio mu vjeran do smrti jer je Gospod rekao Budi mi vjeran do smrti i daću ti vjenac života.
On je kazao da su mnogi započeli svoj podvižnički život, ali im kraj nije bio takav a u sveštenoslužiteljima, ocu Justinu, i ocu Varnavi, i ocu Doroteju vidjela se istrajnost i predanost Gospodu jer su znali da ovaj zemaljski život prolazan i sve što imamo na zemlji nije toliko realno u odnosu na ono što nam je Gospod obećao i što dolazi.
„Zato u ovome času, svi ovdje sabrani, ne tugujemo nego slavimo Boga koji je proslavljen u svetima Njegovim. Slavimo Ga jer pred nama je sveštenoslužitelj otac Varnava koji je ovozemaljski život živio ugodivši Bogu a sada njegova duša hita u Nebeska, rajska naselja, Carstvo Hristovo. Neka je blagosloven Gospod naš koji je oca Varnavu još u ranim godinama njegovog života uputio na služenje Njemu. On se trudio u svim svetinjama, ne samo u Dečanima,naročito u Sopoćanima pomagao je sestrama u obnovi manastira i da opstanu u onim teškim vremenima komunizma i bezbožništva a onda na Kosovu pored Dečana odlazio je u manastir Gorioč kojeg je obnavljao, manastir Devič, Svetu Trojicu, manastir Zočište, nije razlikovao svetinje. Nesebično je sebe davao Bogu i Crkvi i zato će ta njegova nesebičnost biti krunisana vencem pobjede i života u Carstvu nebeskom“, kazao je vladika Teodosije.
Na grobu se od oca Varnave ispred ove monaške obitelji oprostio otac Makarija, nastojatelj manastira Savina koji je kazao da koliko god da smo tužni što nas napušta ovaj veliki duhovnik, vjerujući u vaskrsenje i vječni život, da se nada da ćemo se jednog dana naći i da ćemo zajedno da živimo u vječnom Carstvu Trojičnoga Boga.
„Božiji promisao je doveo oca Varnavu poslije oca Justina da potvrdi da je ovdje došao dio Kosova, dio Dečana, dio srca našega bića i naroda i da kaže da je Savina jedan veliki stožer, svetionik koji pokazuje pravac našem narodu kuda i kako treba ići, a kako drugačije nego prema Svetome Savi, da idemo za njim i nećemo pogrešiti u ovom životu i naslijedićemo vječni život“, kazao je u svom potresnom oproštaju otac Makarije nad grobom svog sabrata oca Varnave.
Arhimandrit Varnava je rođen 8. avgusta 1934. godine u Deževi kod Novog Pazara. Bogoslovsku školu završio je 1973. godine u Prizrenu. Zamonašen i rukopoložen u manastiru Dečani 1963. g. Poslije dugogodišnje službe u Raško-prizrenskoj eparhiji, bio je nastojatelj manastira Mileševa i manastira Miholjska Prevlaka. Nastojatelj manastira Savine je bio od februara 2005.
Vječan ti spomen vjerni služitelju Hrista Boga našega!
