U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, na Veliku subotu, 11. aprila 2026. godine, u duhu drevne crkvene prakse i višegodišnje bogoslužbene tradicije ovoga svetoga hrama, upriličeno je tradicionalno saborno krštenje oglašenih, tokom kojeg je Svetu tajnu krštenja primilo 40 novih članova Crkve Hristove.
Svetu tajnu krštenja sovršili su protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, protojereji Miladin Knežević i Branko Vujačić, jerej Velimir Bugarin i đakon Vedran Grmuša. Na ovaj način je i ove godine u Sabornom hramu nastavljena lijepa i duboko utemeljena praksa sabornog krštavanja na Veliku subotu.
U nastavku su novokršteni, zajedno sa svojim kumovima, porodicama i najbližima, uzeli učešća u Svetoj liturgiji, kojom je načalstvovao protojerej Nikola Pejović, starješina hrama, a tokom koje su pristupili po prvi put Svetim tajnama Tijela i Krvi Hristove. Tako je njihovo novo rođenje vodom i Duhom Svetim dobilo svoju punoću u evharistijskom sjedinjenju sa Gospodom, kroz koje se čovjek istinski i potpuno prisajedinjuje zajednici Crkve.
Posebno mjesto u ovom liturgijskom sabranju zauzela je i riječ pastirske pouke koju je, pred Svetu tajnu pričešća novokrštenima i svima sabranima, uputio protojerej Igor Balaban, podsjetivši na samu srž jevanđelskog priziva Crkve.
Navodeći Hristovu zapovijest apostolima: „Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha“, o. Igor je ukazao da se upravo u Svetoj tajni krštenja nastavlja živo djelo Crkve kroz vijekove, te da su i novoprosvećeni toga dana postali učesnici one iste blagodatne stvarnosti koja je kroz istoriju preporađala narode i ljude za život vječni.
Podsjećajući novokrštene na veličinu dara koji su primili, otac Igor je kazao da su toga dana primili Gospoda u svoje biće i da su prizvani da taj blagoslov čuvaju i umnožavaju u svome životu: „I evo i vas četrdeset danas je primilo tu svetu tajnu. Primilo je Gospoda na svoje tijelo, primilo je krštenje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, a sada će se s Božjom pomoći i pričestiti i primiti Tijelo i Krv Hristovu, primiti blagoslov koji potom treba da nastavite da čuvate u svom životu.“
U svom slovu, otac Igor se naročito obratio kumovima, podsjećajući ih da njihova uloga nije samo formalna, niti se iscrpljuje u ljudskom prijateljstvu, već da sa sobom nosi istinsku duhovnu odgovornost. „Kumovi, nemojte samo da budete dobri prijatelji. I treba da budete dobri prijatelji, ali još i više i iznad svega trebate da budete i učitelji vjere“, poručio je prota Igor, naglašavajući da je hrišćanski život uvijek put zajedničkog uzrastanja, međusobnog podsticanja na dobra djela i istrajavanja na putu Gospodnjem.
Prota je govorio o krštenju kao upisu u vječnost, povezujući prolaznost zemaljskog života sa neprolaznim prizvanjem čovjekovim i novokrštenima poručio: „Tim zapečaćenjem ste upisani u knjigu vječnoga života, u knjigu koja ne može da izgori, koja ne može da se izgubi. Koju ne može niko da ukrade, koja ne može da nestane. Ta knjiga vječnoga života je upis za vječnost.“
Govoreći o čovjekovoj unutrašnjoj čežnji za punoćom, otac Igor je ukazao da nijedno zemaljsko dobro ne može do kraja ispuniti ljudsko srce, jer je čovjek stvoren za više i ono istinsko neprolazno i vječno naznačenje „Naša duša ište, ište za nečim višim, a to više je vječni život“, kazao je on, dodajući da prava mjera čovjekovog postojanja nije ograničena mjerom ovoga svijeta, već da smo prizvani da „stignemo u mjeru rasta visine Hristove“.
Otac Igor je novoprosvećene podsjetio i da Crkva Svetu tajnu krštenja naziva i Svetom tajnom prosvećenja, jer se u njoj čovjek ne samo očišćuje i preporađa, nego i prosvjetljuje blagodaću Božjom za novi život u Hristu. Zato im je uputio očinski savjet da istrajavaju u životu Crkve, u molitvi, čitanju Svetoga pisma, duhovno korisnih knjiga, postu, ispovijesti i redovnom učešću u Svetoj liturgiji i Svetom pričešću.
„Dobili ste veliko dostojanstvo hrišćansko, ali sa velikim dostojanstvom uvijek dolazi i veća odgovornost“, kazao je protojerej Igor Balaban i pozvao novokrštene da budu vjerni Gospodu, da se trude da budu hristopodobni, da ne zavide, ne mrze i ne čine zlo jedni drugima, već da u svemu hode putem dobra, ljubavi i vjernosti Gospodu.
Tekst, foto: Boris Musić
