Na pripremnu nedjelju uoči Velikog posta – nedjelju o Mitaru i fariseju – služena je Sveta liturgija u podgoričkom Hramu Sv. Đorđa.

Svetom liturgijom načalstvovao je protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski, uz sasluženje jereja Blaža Božovića, đakona Luke Pavićevića i molitveno učešće prote Miluna Femića.

Na liturgijske vozglase odgovarao je hor Sveti Sava, rukovođen horovođom i vjeroučiteljicom, Snežanom Popović.

Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Gojko Perović.

,,Mi smo ljudi zemljski, vremeniti, naš život obilježen je prostorom i vremenom; osim mjesta, definiše nas i vrijeme”, kazao je otac Gojko, pojasnivši da kada dođe vrijeme posta onda znamo da za nas nema ništa bolje i važnije – nego da postimo.

U crkvi se možemo bratski posavjetovati u vezi nekih svakodnevnih stvari, ali, kako je kazao, ne možemo sa sigurnošću reći, proreći šta je od toga dobro za naš život, no ono što je sigurno dobro i sa čim treba da odemo iz crkve je to da treba da postimo, jer je vrijeme od toga, Bog nas vaspitava kroz crkveni kalendar da je sada vrijeme od posta. Objasnio je da i današnje Jevanđelje o mitaru i fariseju svakoga od nas navodi da pomisli da je upravo radi njega pročitano: Ja treba da postim! Ovo Jevanđelje nas uči da treba da postimo i molimo se kao što se Bogu skrušeno i smjerno molio carinik, a ne kao farisej, poučio je sabrane o. Gojko.

Osvrnuvši se na farisejeve riječi „Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabljivci, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj carinik. Postim dvaput u sedmici; dajem desetak od svega što steknem”, načalstvujući sveštenoslužitelj je naglasio da je on sve dobro rekao, ali da ne radi dobro što se time hvali: “Da ne bude zabune, sve što je nabrojao su svete stvari, ali je velika greška kojom potire sve, kad čovjek kaže: E, toliko od mene, a ovaj pored mene je nikakav! Gospod nas kroz ovu priču uči, da je čovjek pored njega pravi, jer se moli riječima: Bože oprosti mi, ništa dobro ne radim!”

Gospod nas ne poziva kroz ovu priču da glumimo, pojasnio je, nego na ono kako treba da radimo, da malo dublje zaoremo; kao kad Gospod traži od ribara da bace mreže malo dublje pa su se one napunile da su se barke potapale. Dakle da radimo kako smo vaspitani i kako smo naučeni, ali malo dublje: “A to dublje je ova priča, sve što radim nije dobro, može još bolje.”

Prota je pojasnio da ne treba da gledamo u kalendare kako se posti, oni su većinom pisani za manastire, već da se sa sveštenikom posavjetujemo oko toga.

,,Da nas Bog podrži i da nam da blagoslova, da nam ovaj post za koji se pripremamo, bude na zdravlje i spasenje“, poželio je prota, završavajući svoje obraćanje u podgoričkom hramu.

Zatim su svi oni koji su se pripremili postom i molitvom, pristupili Svetoj čaši.

Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana, nastavljenjno je u Svetogeorgijevskom domu.

Potom je održan čas vjeronauke Škole Sveti Đorđe, koju vodi protinica Nadica Radović.