Na nedeljni dan kada naša Sveta Crkva proslavlja Prepodobnu Teodoru Kesarijsku i Sv. mučenicu Anisiju, služena je Sveta Liturija u podgoričkom hramu velikomučenika Đorđa.

Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Dragan Stanišić uz sasluženje protojereja-stavrofora Gojka Perovića, arijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, jereja Blaža Božovića i đakona Luke Pavićevića; dok je molitveno učestvovao prota Milun Femić.

Na liturijske vozglase odovarali su pojci Crkve Svetog Đorđa.

Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Dragan Stanišić:

,, Velika su djela Tvoja Gospode, sve si premudrošću stvorio !„- ova misao obeleževa sve ono što pevamo povodom Roždestva Hristovoga.

Kakvo je to prosvećenje koje dobijamo kroz ovo Jevanđelje ? Sve ono što zovemo Starim i Novim Zavjetom, izražava se kroz ove riječi – Iz Eipta dozvah Sina Svojea. Ovo Jevanđelje podseća na sudbinu čovjeka koji je izašao iz zemlje u kojoj je bio rob i išao u Obećanu zemlju.

Kada je Hristos došao na zemlju, ta Obećana zemlja bila je u gorem stanju, nego Eipat (koji je simbol nedostatka slobode, ljubavi, sinonim surovosti).

I samo dete, Hristos beži iz te zemlje kojom vlada Irod, koji hoće da ubije djecu.

Kada jedno društvo dođe u stanje – da zlikovac može da pobije djecu nevinu – to je pokazatelj, da je ta zemlja u teškom, paklenom stanju; tako je to bilo u vreme Roždestva Hristovoga.

Kada odlazimo na poklonjenje u Svetu Zemlju, u Vitlejemu se i dan danas, nalaze ogromne gomile kostiju te djece; navodi se kako Rahilja plače nad djecom svojom i neće da se utješi, jer ih nema.

Kaže se ,, Iz Egipta dozvah Sina Svojega !“ – onom putanjom kojom je išao narod jevrejski iz Egipta, tražeći Obećanu zemlju, tom putanjom ide, i sam Gospod kao Dijete kroz pustinju u Obećanu, Svetu zemlju.

On u nju odlazi krsnim putem i penje se na Krst i biva Raspet, proboden kopljem – stavljen Mu Je trnov venac na Glavu – i umire, polaže se u Grob i Vaskrsava i otvara nam put u onu istinsku Obećanu zemlju, u Gornji Jerusalim, darujući nam vječni život.

To je život u kome caruju ovi mladenci, ova djeca – raduju se sa horovima anđela, proslavljaju Boga; to je to Carstvo Nebesko, ta Obećana zemlja kojoj teži Crkva.

Crkva je samo Carstvo Božije u njoj obitava Bog. I mi smo u toj Crkvi djeca Božija; neka bi Bog dao da ovaj događaj Božića, svagda dostojno proslavljamo ! – poručio je načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Dragan Stanišić.

Potom je verni narod pristupio Svetoj tajni pričešća.

Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana, nastavljeno je u Svetogeorijevskom Domu.

Čas veronauke polaznika Škole Sveti Đorđe, održala je protinica Nadica Radović.