Na dan kada proslavljamo Sv. Sveštenomučenika Ignjatija Bogonosca, Sv. Danila II, Arhiepiskopa Srpskog – na Pretprazništvo Roždestva Bogomladenca Hrista – služena je Sveta Liturgija u podgoričkom hramu Svetog Đorđa.
Svetom evharistijskom sabranju načalstvovao je jerej Blažo Božović, uz sasluženje Mirčete Šljivančanina starešine hrama, protojereja – stavrofora Milete Kljajevića i đakona Ivana Crnogorčevića, dok je molitveno učestvovao đakon, Luka Pavićević.
Na Liturgijske vozglase za pevnicom je odgovarao hor ,,Sveti Sava“, pod rukovodstvom, horovođe i dirigenta, Snežane Popović.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima se obratio načalstvujući sveštenoslužitelj, jerej Blažo Božović.
Na početku besede koju je proizneo, otac je čestitao srećan i blagosloven praznik, Oci, ponukan pesmom iz današnjeg prokimena: Blagosloven jesi Bože Otaca naših i hvaljeno je i blagosloveno je ime Tvoje u vijekove.
Načalstvujući sveštenoslužitelj je podsetio da upravo danas čitamo rodoslov Gospoda našega Isusa Hrista, gde mnogi od tumača Jevanđelja, govore isto a to je da – što se rodoslova tiče, – u imenima Otaca i Praotaca Hristovih (koji su i naši duhovni Oci i Praoci) ima ih poznatih u Starom Zavjetu kojima su čitave knjige posvećene, kao što su to Avram, Isak, Jakov, Sudije, Proroci … gde čak idu dotle da u toj pobočnoj liniji, kako je objasnio otac – ima i mnogobožaca, rekavši da je to dobro za nas grešne, koji smo danas ovdje – jer je u tom Imenu Gospodnjem, u rodoslovu Gospodnjem, sabrano svo čovječanstvo. Gde i sam protojerej Aleksandar Šargunov kaže: ,, To je za nas dobro“.
,, Kada Sv. Justin Ćelijski tumači ovo začalo – da su u Starom Zavjetu ljudi živjeli Jevanđeljem, on čak ide toliko daleko, (da bi čovjek koji je tek ušao u vjeru) pa kaže oni su bili hrišćani i prije Hrista – to je čovjek koji je neofit, što bi se reklo, kako kaže to hrišćani – Pa zar nije sa Hristom počelo da se pominje ime hrišćani, sledbenika Hristovih. “
Stoga, jerej Blažo ukazuje da su upravo u Imenu Gospodnjem sabrana sva čovečanstva, svi vekovi i oni ispred nas i oni koji će za nama doći. Da je to onaj momenat, kada kaže Apostol Pavle u današnjoj poslanici Jevrejima – da od nejakih postadoše jaki, pa od slabašnih vjerom, postadoše puni vjere.
Možemo slobodno reći da su – Ispovjednici, mučenici, Apostoli – svi oni naši Oci, je nas je Gospod učinio svojim Rođenjem, njihovim srodnicima, poručio je otac.
,, Episkop Gornjokarlovački Simeon pominje, to je bilo pre nekih 30-40 g. – kako je razrušena porodica i kako se upravo radi na njenoj devastaciji. Tako da smo i mi danas svjedoci tih činjenja, – da hoće da nam razbiju porodicu – a Crkva je u svom korijenu u svom biću, upravo pred Rođenje Hristovo, naznačila porodicu kao jednu jedinstvenu i svetu cjelinu; tako da smo i kao djeca i kao majke i kao oci – dužni da prenosimo ono što je u nama. !“ saopštio je otac Blažo u svojoj pouci.
Naznačio je da upravo ovo Jevanđenje koje nam govori i dan u kome je posvećeno – dovoljno da zavirimo u sebe – i da osetimo taj duh naših predaka, hrišćana pravoslavnih, koje smo i mi, kada smo kršteni, osveštali – one koji to nisu; napomenuvši da je divan Bog, kada tako mudro razmišlja o nama.
,, Sv. Justin Ćelijski, koji je zastupnik pred Bogom – kaže, ako ti je oslabila molitva, ti se pomoli Bogu, pa će molitva doći; ako ti je teško da postiš, ti posti, moli se Bogu, pa će doći želja i za postom. !“ – tako da sve ono što imamo u našem životu, imamo kroz naše Svete, naglasio je otac.
,, A kao nagradu, kao oce koje je Bog blagoslovio, da budu roditelji – je, kada prenosimo to učenje i pisano i nepisano na svoju djecu, kada im govorimo i kada ih podučavamo kako treba da se ponašaju i kako da uzrastaju u mjeru rasta Hristova – onda vidimo i njihov napredak, ali i njihovo naravno stradanje i naše sveopšte.!“ – naglasio je.
Nagrada naša u ovoj Svetoj zajednici jeste, podsetio je, kao ona priča kada je Avram otišao da od ropstva oslobodi rođaka svoga Lota, pa ga je Melhisedek i njegovu vojsku 318 ratnika susreo sa hlebom i vinom – to je upravo ta praslika Pričešća, smatra o. Blažo.
U danima kada nema Liturgije, poručio je otac, čovjek često biva u borbi kao u nekom podvigu, često biva izranavljen od najbližih, možda najviše od sebe samoga – ali, eto, dođe u Crkvu u hram Božiji na Liturgiju, da izvida rane i da se pričesti.
,, Kada vidimo kako je Gospod ustrojio, da nikome od nas, ne bude usko, ne bude tijesno, u Crkvi – da nema zaboravljenog hrišćanina u Crkvi Božijoj – upravo je to ono što je Gospod naredio za nas i po riječima Apostola Pavla – da svi oni koje je on napomenuo… od Sudija, Proroka, Apostola, Propovijednika, Ispovjednika i svih ljudi… kaže, to je Gospod priredio za nas, – da oni ne bi bili savršeni mimo nas. Znači, ne možemo jedni bez drugih. “ – to je jako divno, da tako Gospod o nama promišlja, kazao je otac, naglasivši da koliko god da smo grešni, koliko god da smo u padu – za nas je On pripremio Vaskrsenje, i ulazak u Carstvo Božije.
Načalstvujući sveštenoslužitelj je podsetio sve, da ima jedna divna pesma koju ćemo, ako Bog da, za Božić da pevamo ,,Nek se svako popravlja i Gospoda proslavlja!“ – i da ćemo tako i mi, ako Bog da, da imamo u svom srcu jedan momenat popravljanja – ne bi li Gospoda proslavljali, što čistija srca i mirnije duše.
Otac je naglasio da ovo govori, da bi svi mi imali u sebi jedan trag koji je neizbrisiv (koliko god hoće drugi da ga nam izbrišu, i oni u kući, kada nam brane da postimo i da se Bogu molimo).
Opisujući jedan događaj iz života koji nam govori koliko smo upućeni jedni na druge i koliko ne možemo jedni bez drugih:
,, Došao je kod mene jedan Cigan, čergar, pa kaže : ,, Oče, ja bi da se krstim sa cijelom svojom porodicom !“.
(Imaju osmoro djece, tu žive na domak Starog Aerodroma i kaže da je sanjao Svetoga Đorđa.)
Valjda postoji momenat jedan kod njih, koji im brani, da ko je muslimanske vjere – da slave Svetoga Đorđa. (a zna se da je to njihova slava od vajkada).
Otišao sam kod njih kući, upoznao ih. Pa ga pitam preko telefona, Imaš li kuma, – ima li ko da te uvede u vjeru ? Nemam, kaže, evo ti mi budi kum !
Tako da ću ja, ako Bog da, da krstim te ljude.
Pa eto, da znamo kako da čovjek unutar sebe, unutar svoga bića zna da potraži Gospoda i kako mu se Gospod javlja.
I kad sam pošao kod njih – zaista su to skromni uslovi, ja ne mogu reći da je to bijeda (bijeda je nešto drugo), oni su puni ljubavi i sreće; njih je osmoro.
Kad sam ga pitao, što Omere hoćeš da se krstiš ? Pa, kaže, nešto oni pričaju da ne može Sveti Đorđe da se slavi – bolje njega da nema (toga koji mu je to rekao) nego da nema Svetoga Đorđa.
Žena mu je bila trudna, u međuvremenu sam pozvao da vidim jel se kuma porodila – kaže on, jeste ! Pitam ga, kako si mu dao ime ? Dao sam mu ime – Đorđe i kaže – biće mnogo hrišćana !
Otac je umolio, kolenopreklono, ako Bog da, da budu ovde i za Božić i uopšte ako budu dolazili, – da ih kao same sebe dočekamo.
Blagoslovivši sav narod i sveštenike, otac je na kraju poželio, srećan praznik i da sve ono što nam predstoji – da nam dođe na blagoslov i ljubav Božiju.
A povodom praznika Otaca, sveštenoslužitelji ovog drevnog hrama, darivali su dečicu prigodnim poklonima, pripremljenim za tu priliku.
Potom je nastavljeno zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana, posluženjem u sali ,,Patrijarh Gavrilo Dožić“ u Svetogeorgijevskom Domu, Crkvene opštine podgoričke.
Elza Bibić