Na nedelju Svetih svetih, kada obilježavamo Petrovske poklade – služena je Sveta liturgija u podgoričkom Hramu velikomučenika Đorđa.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Gojko Perović arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski uz sasluženje starešine hrama protojereja Mirčete Šljivančanina, protojereja stavrofora Milete Kljajevića, protojereja Jovana Radovića, jereja Blaža Božovića i đakona Luke Pavićevića; dok je molitveno učestvovao prota Milun Femić.
Na liturgijske vozglase odgovarao je hor Sveti Sava, predvođen horoviđom Snežanom Popović.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj.
„Okupljamo se svake nedjelje u Crkvi, kao pred praznim Grobom Gospodnjim, gdje na Svetoj liturgiji stojimo kao apostoli i mironosice, svjedočeći da je Hristos vaskrsao iz mrtvih i da sve drugo što je uradio, sva silna čuda, a najveće među njima što je Bog postao čovjek, što je propovjedao, liječio ljude od bolesti, ukazivao da je u Njegovoj vlasti svaki zakon prirodni i da se On pita čak i nad smrću. A da je jači i od smrti pokazao je svojim preslavnim Vaskrsenjem.
Mi se na Lituriji sabiramo zbog toga što prije svega vjerujemo u vječni život, koji nam je Gospod pokazao svojim Vaskrsenjem i na koji nas upućuje svakom svojom poukom; kad praštamo jedni drugima, ljubimo jedni druge kao sebe same ili se bar trudimo da u tom nastojanju život provedemo, mi se krećemo sigurnim putem ka Carstvu nebeskom i tog puta učitelji su Svi sveti iz naše Crkve. Samo iz te perspektive, a druge perspektive nema u Crkvi i pred Božijom riječju, možemo shvatiti potresne Hristove riječi – da ko ljubi oca, majku, djecu, imanje, posao, zemlju svoju, više nego Boga, taj nije dostojan vječnoga života. „
Površno slušanje ovih Hristovih riječi, često nas prepadne, kao da Gospod traži da mrzimo ovaj svijet i sve što je u njemu, pa i naše bližnje. A nije to rekao.
„Nego je rekao da ljubav prema ovome svijetu i sve što smo dobili, pa čak i našu porodicu, djecu i svaku sreću, ako je cijenimo tako da zaboravimo na Boga ili ako je cijenimo više nego onoga Koji je to dao i stvorio, a dao nam je da bismo bili blizu Njega, onda smo potpuno, što bi naš narod rekao, promašili.
Dobro je da se sjetimo pred početak Petrovskog posta, da će biti blažen svaki koji ostavi svaku životnu sreću ovoga svijeta, radi većega cilja. Gospod nas kroz ovu pouku uči, da nije svako vrijeme i okolnost ista. Ono što se tražilo od apostola, pustinjaka, Svetih otaca na vaseljenskim saborima, osnivača manastira, ne traži se od svakoga od nas, koji ima porodicu…
Gospod nas uči da je On Darodavac svega i da o Njemu treba najprije da mislimo, a da se sa hvalom, blagoslovom i himnama sjećamo prvo apostola a onda naših Svetih otaca koji su zbilja, ostavili čitav svijet i život, radi propovijedi Hristove; ali nigdje ne piše da čovjek ne smije da ima porodicu, radno mjesto i da ne smije da brine o svojim zemaljskim domaćinstvima, koja su jednako od Boga. Nego ako o svemu tome brine tako što će Boga slaviti, onda će mu sve biti blagosloveno! Neka ovaj post svatimo kao jednu stvaralačku priliku, da nešto uradimo od sebe – testirajući sebe, da smo spremni da ostavimo sve svjetsko, radi molitve, Božije Riječi i boljega sebe“, poručio je prota Gojko Perović.
Zatim su svi oni koji su se pripremali za primanje Svete tajne pričešća, pristupili Svetoj čaši.
Čas vjeronauke za polaznike Škole Sveti Đorđe, održala je protinica Nadica Radović kojom prilikom su polaznicima uručena svjedočanstva o uspješno završenoj školskoj godini.
Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu Crkvene opštine podgoričke.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
