Na praznik kada naša Sveta Crkva proslavlja Svetog proroka Zahariju i pravednu Jelisavetu, 18. septembra 2022. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta Liturgija. Svetom službom predstojao je protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, a sasluživali su mu protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, starješina Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, kao i protojerej Miladin Knežević.
Riječima liturgijske besjede sabrani vjerni narod je poučio načalstvujući sveštenik Dalibor Milaković, koji je ovom prilikom protumačio i približio dublji smisao pročitanog začala iz Jevanđelja koje govori o Svadbi carevog sina (Mt 22, 2–14; Lk 14, 16–24), koju je Hristos izgovorio trećeg dana po svečanom Njegovom ulasku u Jerusalim. Otac Dalibor je ukazao na genezu Božijeg poziva upućenom izabranom narodu kroz poslenike, proroke, apostole a onda konačno i preko Sina Svoga Jedinorodnoga, Gospoda Isusa Hrista:
,,Prvi ljudi koje Car poziva u ovoj Jevanđelskoj priči jesu proroci, na prvom mjestu Prorok Mojsije koga smo juče proslavili. Zatim se poziv odnosi i na sve proroke Starog Zavjeta koji su predskazivali dolazak Hristov, međutim njih je narod prezreo. Car poziva kako smo čuli i druge goste na Svadbu, pa su i oni prezreni raznim izgovorima, a te druge sluge su apostoli Hristovi. Oni su pozivali i prizivali narod kao što to čine i danas. Ali, kao što smo rekli, prezreni su i čak pobijeni, stradavši mučenički za Hrista”.
On je pojasnio da je Svadba na koju poziva Bog u stvari upravo svaki dan u kojem učestvujemo na Svetoj Liturgiji jedući od Svete Trpeze – odnosno sjedinjujući se Svetim Tajnama Tijela i Krvi Hristove:
,,Danas je takođe dan Svadbe, dan Nedjelja, odnosno danas je mali Vaskrs, i evo je Gospod ugotovio svadbu pred nas ovdje u ovom svetom Hramu. Svi smo prizvani na gozbu, na ovu trpezu u oltaru, na Časnu Trpezu Gospodnju, to je upravo svečana gozba o kojoj Gospod govori, to je Sveta Tajna Avharistije, Sveto Pričešće. I ta trpeza se nalazi u svakom selu, naselju, gradu i svi su pozvani”.
Prota Dalibor je ukazao na činjenicu da je mnogo pozvanih na zajedničarenje u Svetim Tajnama sa Bogom, ali da se mnogi izgovaraju zašto se ne odazivaju tom pozivu i to baš istovjetno onako kako se i opisuje prije dvije hiljade godina u pročitanoj jevanđelskoj priči:
,,Koliko samo ima ljudi u gradu Podgorici, a imaju razne izgovore zašto ne dolaze. Čuli smo u Jevanđelju, neki su pošli u polje, neko u njivu, neko raznim svojim svakodnevnim životnim pričama koje čovjek čini na zemlji, ali, sve to treba da se ostavi jednom u sedmici kada Gospod poziva na Svadbu”.
On je akcentovao da je Bog naposlijetku nakon što se odabrani narod nije odazvao pozivu Božijem i još pobio mnoge od glasnika Božijih poslao Sina Svojega u nadi da će Njega poslušati, urazumiti se:
,,Naposlijetku, neposlušavši i pobivši sve ove Božije ljude, Bog je poslao Sina svojega Jedinorodnog, misleći da će Njega poslušati i Njega se postidjeti. Sišao je Sin Božiji među nas, primio naše tijelo postavši istovremno čovjek i sačuvavši prirodu Božansku. Bio je među nama, tvorio djela ljubavi, propovijedao nam, ali, na kraju smo i Njega išibali i posramili, ubili i razapeli na krstu, međutim, Gsopod je Vaskrsao u sili i slavi Svojoj”.
,,Gospod Bog prva dva puta je pozivao jevrejski narod izabrani na Svadbu, ali pošto nisu poslušali glas razuma Božijeg na kraju Bog poziva sve narode i svi su pozvani na Carsku Gozbu koju je priredio Bog svima nama. Ali, braćo i sestre i ako smo svi pozvani i ako smo ušli ovdje koliko nas ima na ovoj Svadbi to ipak ne znači da ćemo zadobiti Carstvo Nebesko”. – besjedio je prota Dalibor.
On je zatim naglasio da to što smo kršteni i spoznali Boga znači i veliku odgovornost pred Bogom, zato smo pozvani kako navodi otac Dalibor da se neprekidno usavršavamo, ispravljamo i uzrastamo u vjeri:
,,To znači braćo i sestre da ako vrline ne zadobijemo i ne živimo vrlinskim životom po Hristovim zapovijestima nećemo zadobiti Carstvo Nebesko. Svi mi koji smo kršteni i po promislu Božijem smo spoznali Boga, imamo veliku odgovornost pred Bogom upravo zbog toga što nam se Gospod toliko preizibilno dao, ali isto toliko će od nas i tražiti. Zato je važno da bdijemo neprestano nad dušama svojim, da se neprestano usavršavamo i ispravljamo i da vrline zavladaju u srcima našim. Jer kako Gospod završava svoje riječi u Jevanđelju: ,,Mnogo je zvanih, ali malo izabranih!” Dajte da mi budemo ti koji smo izabrani, koje će Gospod prepoznati i poznati!”
,,Toliko je malo u današnje vrijeme ozbiljnog razgovora i odnosa među ljudima. Izgubilo se ozbiljnih priča i razgovora. Sada da nekom svom prijatelju koji ne dolazi redovno u Hram spomenete priču o vrlinskom životu, o životu poslije smrti, ili o Drugom dolasku Hristovom, taj neko bi vam se podsmijevao, neko bi rekao da ste staromodni a neko bi vas smatrao ludim. Zato je važno da istinski život bude među nama, da razgovori naši budu istinski i ispunjeni ljubavlju a ne ovozemaljskim brigama. Tih briga će uvijek biti braćo i sestre, ali, Carstvo Nebesko ako se ne budemo borili proći će pored nas tako lako, a da nismo ni svjesni toga”. – poručio je naposlijetku protojerej-stavrofor Dalibor Milaković
Boris Musić
