Majka Stojanova, majka Vasilijeva
Pričaju ljudi da s proljećem gledaju ženu,
kroz Popovo polje sakuplja majčinu dušicu,
molitve čitajući od Zavale do Tvrdoša.
Kao lakonogu srnu je prepoznaju,
u narodnoj nošnji kako pjevuši.
Kroz Mrkonjiće kako čuva ovce,
i svi bi tragom njenim da pričuvaju stado,
ali joj se primaći ne mogu.
Pričaju ljudi, da nekad ubrza korak,
i nestaje u vidu svjetlosti,
samo za njom ostaje krst,
visok poput Ostroškog.
