Na praznik Svetog apostola Jude, Prepodobnog Pajsije Velikog i Svetog Jovana Šangajskog 2. jula, saborno i molitveno je bilo u ostroškoj svetinji. Svetom liturgijom u crkvi Vavedenja Presvete Bogorodice u Gornjem Ostrogu, pored moštiju Svetog Vasilija Ostroškog, načalstvovao je protojerej-stavrofor Gojko Perović, rektor Cetinjske bogoslovije.
Besjedeći nakon pročitanog jevanđeljskog začala o. Gojko je kazao da je naš Bog isti kao i prije hiljadu godina i biće isti i za hiljadu godina, da će Bog naših predaka biti Bog i naših potomaka, iako Ga ne vidimo. Objašnjavajući kako to može biti, podsjetio je da nam je Bog tu tajnu približio otkrivajući nam tajnu Boga kao Svete Trojice:
“Otac na nebu ostaje nevidljiv, i, kako kaže Jevanđelist, Boga niko nikad nije vidio, ali jedinorodni Sin Njegov Ga je otkrio. Dakle, Sin Božiji je došao, postao i bio kao čovjek, kao jedan od nas. Prije 2000 godina živeo u Izrailju, u Galileji, Jerusalimu, postradao, bio u grobu tri dana i vaskrsao. I zbog Njegovoga prisustva ovdje među nama, ustanovljena je Crkva kao simbol Tajne večere kada je Gospod sio sa svojim apostolima, okupi ih oko trpeze i rekao: ko me voli taj se sa mnom sjedi za trpezom i toga ja čašćavam, ne parama i izvrsnim jelima, ne izvrsnim pićima, nego mu dajem sebe – Tijelo moje i Krv moju.”
Gospod nas voli, daje nam samoga sebe, ali, istakao je prota Gojko, to ne bi bilo moguće da nije Sin Očev sišao sa neba i bio ovdje među nama kao čovjek.
“I ne samo što su sa apostoli koji su bili s Njim pričestili, nego i svi ljudi koji su poslije Svete pedesetnice kršteni u ime Svete Trojice, kršteni i miropomazani, učestvuju u toj Tajnoj večeri, pričešćujući se od onda do danas. To je Crkva Božija”, kazao je svešteniki Perović.
Po njegovim riječima najljepši pokazatelj te i takve Crkve upravo jeste Sveti Vasilije Ostroški i njegove mošti jer se on “pričešćujući se Svetim darovima i živjeći u skladu sa tim pričešćem, osvetio i postao sveti čovjek. Postao svet onom svetošću kojom je svet Otac na nebu.
“To nam je učinio Sin Božiji koji je živio ovdje, bio među nama i podijelio s nama tu svoju Večeru – zadnje trenutke svoga života. Dao nam svoju ljubav i pričešćujući se tom ljubavlju, iako smo grešni, nikakvi i svakakvi, vjerujući u to pričešće i pričešćuju će se Njime, i mi se osveštavamo”, poučio je sabrane rektor Cetinjske bogoslovije, objašnjavajući da se tako osveštao Sveti Vasilije – pričešćem i životom po tom pričešću – i da mi sad možemo da dotaknemo mošti čovjeka koji je umro prije 300 godina.
Njegovom netruležnom tijelu pristupamo, dotičemo ga se i cijelivamo jer je on Božiji sveti čovjek, svjedok Božjega vaskrsenja, svjedok Božije pobjede nad smrću.
“I tako ovdje pred ovim moštima prepliću se dvije tajne: tajna vječnog života projavljena u moštima i tajna Svetoga pričešća”, poučio je sabrane o. Gojko, podsjećajući da onaj koji je u svađi sa svojim bližnjima, odbija da vidi i čuje svoga najbližega, ne može prići da se Bogom pričesti i da su to stara pravila Crkve
Na kraju liturgijske propovjedi protojerej-stavrofor Gojko Perović je zaključio da su se vjerni i danas sabrali da pristupe Bogu po drevnim kanonima i pravilima Crkve što nas, kako je naglasio, “i drži u pameti”.
“Iako svi znamo da smo grešni, prvi ja pa svaki čovjek kad bi gledao po sebi ne bi trebao da mrdne iz kreveta koliko je grešan, ali Boga radi i Božije ljubavi radi, ustajemo, idemo i radimo kako treba, ako ne znamo pitamo kako treba, pa onda po tome radimo. Božiji blagoslov neka je na svima vama.”
Sabrani koji su se postom, molitvom i ispovješću pripremali, pričestili su se Tijelom i Krvlju Gospodnjom.
Vesna Dević
