U organizaciji Srpske pravoslavne crkvene opštine Kotor, u porti Crkve Sv. Nikole u kotorskom Starom gradu, sveštenik dr Oliver Subotić, upravnik Misionarskog odjeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, juče (subota 26. jul) je održao predavanje pod nazivom „Pred izazovom vještačke inteligencije: pogled iz pravoslavne perspektive“.
Prisutne je pozdravio arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej stavrofor Nemanja Krivokapić, najavivši gosta koji je govorio o aktuelnoj temi i njegovo gostovanje u nedjelju i u Tivtu.
O. Oliver Subotić je nakon prezentovanja istorijata nastanka vještačke inteligencije kazao da pravoslavni hrišćani danas treba da daju podršku onim ljudima koji se stručno bave oblastima u cilju civilizacijskog unapređenja, pogotovo inicijativama za uspostavljanje jasnih mehanizama kontrole.
„Najveći problem je što većina ljudi pažnju usmjerava na spoljašnje opasnosti i izazove i na ono što se spolja dešava, a ne shvata da se unutar nas nešto jako, jako duboko mijenja i da tu zapravo leži najveća opasnost. Kada je riječ o ovoj problematici pravoslavno hrišćanstvo tu može da da najveći doprinos“, rekao je o. Oliver.
Govoreći o pojavi i nekritičkom odnosu prema logici društvenih mreža, kazao je da tu ljudi svoje podatke daju „od srca“, odnosno niko im to ne mora da traži.
„Slikali se gdje god su stigli, postavili svoje slike, svako je mogao da zna gdje se ko nalazi, sa kim se druži, šta radi… Drugim riječima rečeno, niko nikoga nije morao da nadzire. Ljudi su sami od sebe davali svoje podatke „na izvolte“ drugima“, kazao je o. Oliver, istakavši da ljudi nisu naučili da njeguju kulturu privatnosti, pa se javila proliferacija nadzora na potpuno drugim osnovama.
Podsjeća na 2004. kada je u Finskoj zabilježen prvi slučaj zavisnosti od interneta, kao i na otvaranje prve klinike već naredne godine u Kini, a zatim nakon nekoliko godina i u Beogradu.
„Danas smo u situaciji da imamo toliko djece koja imaju ovaj problem. I ne samo to. Imamo zavisnost od video igara, od potrebe svakodnevnog stavljanja nečega na profil, zavisnost od broja „lajkova“ na objavu. Ja to zovem lajkoholizam. Ako se nema dovoljno lajkova pada se u depresiju“, kazao je o. Oliver.
Slično Hitlerovoj strategiji zaobilaženja Mažino linije, a ubrzo zatim i kapitulacije Francuske, ista stvar, nastavlja dalje, dešava se danas na polju vještačke inteligencije.
„Ljudi obraćaju pažnju na spoljašnje izazove, bezbjednosne, pravne, tehničke… Stavljaju razne deklaracije, pravne akte, bazbjednosne mehanizme, protokole, što jeste potrebno ali, kako bi matematičari rekli, nije dovoljno. Zašto? Zato što je to samo odbrana naših spoljašnjih prostora, okruženja, a naši unutrašnji su već pod okupacijom ovih sistema jer se mi prema njima odnosimo nekritički. Vještačka inteligencija zaobilazi sve te mehanizme, a prolazi onamo gdje to nikada nismo očekivali“, kazao je o. Oliver.
Prva na udaru je naša pažnja koja je, kako je rekao, danas značajno razbijena, fragmentovana, rasturena, pogotovo kod mlađih naraštaja.
„Od 1996. kada je jedan posto djece patilo od poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, sada smo već na 80 pa čak i 90 posto i djeci moraju da se daju tablete. Razlog je što nismo primijetili trenutak u kome je elektromagnetna tehnologija, ekranokratija, zavladala njihovim unutrašnjim svijetom, razbila im pažnju da oni nisu sposobni da pročitaju tri, četiri stranice knjige sa apsolutnom pažnjom. Šta je nama nekada bilo da pročitamo 20 stranica odjednom“, konstatuje o. Oliver.
Drugo što je ugroženo, ističe, jesu emocije, danas sve površnije, pa se pomoću „čet-bot“ rješenja, poput replike, softverski može podesiti i žena kakva odgovara.
„Čovjek bježi od realnog svijeta i stvara neke emocionalne veze sa mašinom. Takvih devijacija je mnogo i biće ih sve više“, kaže o. Oliver naznačivši kako za pravu komunikaciju, koja je izgrađujuća, uvijek treba podvig.
Treći problem je udar na naš identitet.
„Prvi sledeći trend koji nas čeka jeste fuzija, spajanje vještačke inteligencije, virtuelne realnosti i društvenih mreža… Algoritmi vještačke inteligencije će generisati komunikaciju sa virtuelnim osobama. Računa se da će u takvom virtuelniom svijetu za godinu biti milijardu ljudi. Drugim riječima rečeno, to su najveće migracije u istoriji čovječanstva. Migrira se u svijet koji zapravo ne postoji i bježi od onog u kojem ne funkcioniše“, kazao je o. Oliver.
Ističe da su pred nama ogromni izazovi i da ovakvi razgovori i postoje da bismo postavili neke vrste kontrolnih mehanizama i na neki način u tom svijetu funkcionisali kako treba, a mikrosocijalni je onaj aspekat gdje pravoslavni mogu dati svoj najveći doprinos .
„Mislim i da bi Sinod svake Crkve trebalo da ima svoju komisiju koja bi u okviru socijalne koncepcije dala svoj zvaničan odgovor na fenomene vještačke inteligencije, kako bi vjernici imali neku vrstu praktičnih preporuke. Drugo, moramo dati precizan set navika, npr. koje navike roditelji trebaju imati sa svojom djecom u kući kada su u pitanju ekrani“, kazao je o. Oliver, dodavši da smo u problemu ako ujutro, kada se probudimo, prvo uzmemo telefon u ruke, umjesto da se prekrstimo, umijemo…
Inicijativu našeg gosta, o. Olivera Subotića, koji se zalaže za osnivanje škola roditeljstva u koje bi bili uključeni i sveštenici, pedagozi, psiholozi, sociolozi, neuronaučnici, prisutni su pozdravili aplauzom.
Treći aspekt gdje pravoslavlje treba da da ključni odgovor, naznačio je dadalje, energija je uma, je finija i istančanija od energije mozga.
„Kao što su svetitelji kroz molitvu otvorili umno oko, uz umnu (noetičku) energiju koju im je Bog dao da vide u realnost koju mi često ne vidimo, saberimo svoj um, vratimo ga sebi, držimo ga u molitvi, spustimo ga u srce gdje mu je i mjesto. Kada čovjek to postigne, on nema apsolutno nikakav problem funkcionisanja u savremenoj civilizaciji, jer je on tada suverena ličnost. Svaku vrstu tehnologije koristi kao suvereni gospodar“, kazao je između ostalog o. Oliver Subotić.
SPCO Kotor
