Svetu liturgiju u Nedelju 9. po Duhovima, u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira, služio je protojerej Ljubomir Jovanović uz sasluživanje protojereja-stavrofora Slobodana Zekovića i protojereja Mladena Tomovića.
Današnje začalo iz Svetog Jevanđelja govori o Isusovom i Petrovom hodanju po vodi i Petrovom malovjerju i njegovoj sumnji i strahu. Otac Slobodan u besjedi iskazanoj na današnjoj Svetoj liturgiji poučava nas na to da je život svakoga od nas itekako uporediv sa pučinom morskom.
„I to more našega života nekada bude mirno, ali mnogo puta bude i uzburkano. I dignu se veliki valovi, velika iskušenja. Ali nas današnje Jevanđelje uči da kroz čitavi svoj život budemo zagledani u Hrista i da svu svoju nadu polažemo na Njega, jedinog istinskog našega prijatelja, našega Gospoda, našega Spasitelja. I tako hodeći kroz život zagledani u Hrista, da stignemo u sigurnu luku spasenja, u carstvo nebesko, koje je Gospod od postanja pripremio svima koji Ga vole i koji se u Njega nadaju, koji u Njega veruju. Isto tako da se naučimo iz primjera apostola Petra, koje smo čuli u današnjem Jevanđelju, da kakve god nas nevolje zadese, i ma koliko veliki ti talasi bili na pučini našega života, da ne dozvolimo da nas obhrvaju misli koje izazivaju strah, malodušnost, malovjerje. Jer kad dopustimo da takve misli ovladaju našim umom i našim srcem, onda ćemo i mi početi da tonemo i da se davimo u tim iskušenjima. Nego uvijek i kada nam je lijepo i dobro, kad je ta pučina života našega mirna, da blagodarimo Bogu na svemu, a da i onda kad nam dođu teški trenuci bola, iskušenja i stradanja, i tada da blagodarimo Gospodu. Jer kroz trpljenje i nošenje krsta svoga, mi se spasavamo i utabanom stazom idemo ka cilju našeg života, ka carstvu nebeskome.
Neka bi nam svima Gospod podario takve vjere, takvoga trpljenja, blagodarnosti Bogu uvijek na svemu, jer je to jedini sigurni put koji nas vodi ka željenomu cilju.“
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
Izvor: Saborni hram Bar
