Sveti Luka Krimski hirurg, naučnik i čudotvorac Hristov liturgijski je proslavljen danas u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru. Svetu liturgiju služio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković uz molitveno učešće protojereja Jovana Plamenca i protojereja Aleksandra Orlandića. Na liturgijske vozglase odgovarao je bogoslov Danilo Masoničić.
Po završetku Liturgije služen je akatist Svetom Luki Krimskom, a nakon toga osveštani su slavski kolač i koljivo koje je u ime svoje porodice, a u slavu Gospodnju i čast Svetog Luke Krimskog, prinjeo Božidar Čarmak.
Na kraju je otac Slobodan pozdravio sve prisutne poželjevši ima srećen i blagosloven današnji praznik, i da svima bude na zdravlje i na spasenja ova zajednička molitva i sveto pričešće. U svojoj besjedi osvrnuo se na život Svetog Luke Krimskog, koji je bio, kako kaže prota Slobodan, jedna po svemu izuzetna ličnost, čovjek velike vjere, velikog trpljenja, velike ljubavi prema Bogu i prema bližnjima svojim:
„On je najprije izučio ljekarske nauke i toliko je uspješan bio kao ljekar, da je postao jedan od najpoznatijih ljekara u to doba, kako u Carskoj Rusiji, tako kasnije i u Sovjetskom Savezu. Bio je izuzetan hirurg, koji je najteže, najkomplikovanije zahvate sa velikim uspjehom obavljao. I ne samo da je bio iskusan kao hirurg, nego je i na polju nauke mnogo doprinio, tako da se i do današnjega dana iz njegovih udžbenika, koje je on pisao, pripremaju mlade generacije ljekara i hirurga.
U vrijeme gonjenja Crkve od sovjeta, on se primio, po poslušanju Patrijarhu Tihonu Ispovijedniku, još jednog velikog bremena. Prihvatio se da bude, u to doba gonjenja, episkop Crkve Božije, zbog čega je pretrpio mnoga stradanja i gonjenja. Iako je bio vrhunski ljekar, iako on i po primanju arhiejerejskog čina nije prestao da se bavi svojim prvobitnim zanimanjem, nije prestao da odlazi u bolnicu da vrši najteže operacije, on je zbog svoje vjere i zbog javnog ispovijedanja te vjere i zbog prihvatanja arhijerejske službe bio više puta zatvaran i progonjen u Sibiru i u druga mjesta prostrane Rusije, gdje je bivao u logorima, mučen i istjazavan kao prvi hrišćani.
Ali opet Gospod mu je davao veliku snagu i krijepio ga, i ta gonjenja i stradanja je nosio trpeljivo. Gospod mu je pomagao i iscijeljivao ga, vraćao mu snagu. A opet i gonitelji njegovi, pogotovo u vrijeme velikog rata, Drugog svjetskog rata, budući u oskudici sa dobrim ljekarima, opet su bili primorani da ga puste iz logora i da ga angažuju kao ljekara, što mu je opet donijelo kakvu-takvu slobodu i mogućnost da ponovo svome narodu, svojoj pastvi propovjeda Hrista Gospoda Raspetoga i Vaskresloga. I tako, mnogo godina provodeći u trudu, u gonjenjima, u trpljenjima, a ujedno plamteći ljubavlju neizrecivom prema Gospodu i bližnjima svojim, udostojio se velikih darova, tako da ne samo da je on iscjeljivao ljude svojim znanjem iz medicine, nego još više i svojom plamenom molitvom.
I brojna su se znamenja i čudesa na njegove molitve dešavala, kako za njegovoga života, a još više posle njegovoga upokojenja. Gospod ga je proslavio kao velikoga ugodnika svoga i velikoga čudotvorca. Mi smo ovdje blagosloveni da imamo jednu česticu njegovih svetih moštiju, koja se nalazi u ovoj ikoni njegovoj, koja je danas iznijeta na cjelivanje. Molimo se danas njemu da nas zastupa pred prestolom Boga živoga i da njegovim molitvama i mi budemo iscijeljeni od svih nemoći i slabosti, i duševnih i tjelesnih.“
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
