Na praznik Svetih Kirika i Julite i Svetih novomučenika Veličkih, gornjepolimskih i ržaničkih, u četvrtak 28. jula 2022. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u crkvi, u Velici, služili su Preosvećena Gospoda Episkopi budimljansko-nikšićki Metodije i pakračko-slavonski Jovan, uz sasluženje sveštenstva i monaštva Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhija budimljansko-nikšićke i braničevske i uz molitveno učešće vjernog naroda.
U toku Liturgije Vladika Metodije je miropomazao malenog Vuka Vukovića, koji je primio Svetu Tajnu krštenja.
Sabranima se riječju arhipastirske besjede obratio Preosvećeni Episkop Metodije, podsjetivši na nevino stradanje žitelja Velike i Polimlja, koje se odigralo na današnji dan 1944. godine, a u kojem su, od strane njemačke Princ-Eugen divizije i balističko-vulnetarske Skender-beg divizije, na stravičan način staradalo oko pet stotina veličkih mučenika, među kojima 118 djece, od kojih je 14 mlađe od godine.
„Okupili smo se danas, na ovom stradalnom i velikom mjestu, sjećajući se svih onih koji su na istini i pravdi stradali nevino pobijeni, ne samo u Velici, nego čitavoj polimskoj dolini, a sjećamo se i onih koji su, na današnji dan, život svoj dali za vjeru i otečestvo u skorije vrijeme, čiji smo mi savremenici, na Košarama, vojnika i ratnika postradalih. Mi smo jedan veliki nebozemni sabor, mi koji smo se ovdje na Liturgiji sastali i oni koji su prešli u toržestvujuću Crkvu iz ove vojujuće i zemaljske“, kazao je Vladika.
Sjećajući se nevino postradalih, mi im podižemo spomenik i sjećamo se njihovih likova i djela, ali moramo da pazimo, ukazao je on, da nam se ne desi strašna stvar, da ne upadnemo u licemjerje.
„Da se u sadašnjem vremenu prema onima, koji su na istini i pravdi, ne odnosimo onako kao što su se zločinci odnosili prema onima koje danas praznujemo. Ništa Hristos nije tako ne navidio kao licemjerstvo i što se čovjek podiže na veće položaje on upada u veliku opasnost da postane licemjer“.
„Zato je najbitnije da, sjećajući se onih kojih su stradali, podižući njima spomenike i moleći se za njih, da pazimo da idemo onim putem kojim su oni išli da bi bili istinski, pravi, istinoljubivi hrišćani, sljedbenici njihovog puta i djela, onih djela za koja su se oni zalagali. Gospod će svakog ukrijepiti ko ispovjedi po svom smirenju slabosti i uliti mu snage, bez obzira kakvih mogućnosti svako od nas bio da dostigne mjeru koju mu je Hristos predvidio, kojom će da zadobije Carstvo nebesko“, rekao je Njegovo Preosveštenstvo.
Riječima dobrodošlice pozdravio je brojne goste sabranja u Velici, najprije Preosvećenog Episkopa Jovana, koji, svake godine, na ovaj dan, dolazi iz Slavonije, donoseći blagoslov od svetinja jasenovačke Eparhije. Ovim povodom donio je krst jasenovački, koji je postavljen na plato ispred crkve.
„Da bude zajedno sa Veličkim, gornjeržaničkim i polimskim mučenicima, na ovom svetom mjestu, da sijaju svjetlost Hristovu i ukrepljuju sav narod koji se ovdje okuplja godinama i, ako Bog da, i u vjekove vjekova. Dobro došli narodni prvaci, koji ste se ovdje okupili sa svojim narodom. Dobro došli predsjednici opština Berana, Andrijevice, a pogotovo predsjednik Opštine Plav, Nihad Canović, koji je došao sa saradnicima da se zajedno ovdje okupimo i da svjedočimo zajedništvo, ljubav, slogu, mir i da se molimo da to potraje i da traje, da siđe blagoslov na ove prostore, na cjelokupni narod naš, koje god nacije i vjere na ovim prostorima bio“, kazao je Vladika budimljansko-nikšićki Metodije.
Sabranima se obratio i Vladika pakračko-slavonski Jovan, kazavši da je ovaj krst ovdje sačinjen od greda iz Jasenovca.
„U jasenovačkoj vodi je bio godinama da bi očvrsnuo, ojačao i donesen je u Veliku Duhom Svetim da pokaže da je ovo jedno veliko stradanje, jedan veliki Krst Hristov, jedan veliki Jasenovac. Ne može se stradanje ni u Pivi, ni u Velici razumjeti bez Hrista i ne može bez Jasenovca, a ne može ni bez riječi Vladike Nikolaja kada je govorio, posle Drugog svjetskog rata, Srbima u Jasenovcu“.
„Rekao im je, prvo, da se ne svete, jer, kaže, onaj ko se osveti taj se ne posveti, taj neće biti nikada čovjek u punoći, neće nikada dorasti do visine rasta Hristova, drugo – da se ponose svojim mučenicima, da ih proslavljaju, evo, ovdje krst da proslavljamo nove mučenike do kraja vijeka i treće da cijelom svijetu objavljuju svoje stradanje da se nikad nikome to ne bi ponovilo. Neka bi nam Bog dao srca i ljubavi da se ne svetimo, ne dao Bog, nego da se ponosimo svojim učenicima, da ih proslavljamo i da kroz cijeli svijet pronesemo njihov glas kako se nikada ljudskom biću ne bi ponovilo ono što se njima desilo“, naglasio je Episkop Jovan.
Osvrnuo se na zbivanja u Ukrajini, ocijenivši da je to što se zbiva u Ukrajini tragedija i pozvao hrišćane da se u svemu vode samo hrišćanskim i ljudskim načelima.
„Naša je tragedija to što tamo pravoslavac ubija pravoslavca, hrišćanin hrišćanina, čovjek čovjeka. Dakle, ne poželimo nikome zla, da se molimo Bogu da što prije prestane to poklanje; tamo bratoubilački rat, najstrašniji od svih ratova, da bi ga Bog što prije prekinuo, da bi mir zavladao, da bi cijeli svijet u miru živio. Tamo se, uvijek, zbivaju kao u Jerusalimu suštinske stvari za istoriju svijeta i za sudbinu svijeta. Neka bi Bog odagnao rat od tog svijeta, neka bi zavladao mir, a svi mi da se molimo za sve njih, da se molimo, prije svega, za Mitropolita kijevskog Onufrija koji je sada na žeravici, čovjek koji nosi najveći krst u ljudskom rodu u ovom trenutku, pokušavajući da sačuva srce svoje i narodno, da sačuva mir tamo gdje su sile svjetske donijele rat“, kazao je Vladika Jovan.
Povodom hramovne slave prelomljen je slavski kolač i osveštano žito.
Zajedničarenje je nastavljeno uz trpezu bratske ljubavi, a domaćin ovogodišnje slave bilo je bratstvo Gojkovići.
Episkop Metodije je blagoslovio da se formira Odbor za izgradnju spomen-dom -muzeja žrtava zločina u Gornjem Polimlju, a nalazio bi se u zgradi stare škole u Velici, preko puta hrama Svetih Kirika i Julite. Ovo je bila želja blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, koji je i započeo gradnju crkve i obnovio spomen Svetih mučenika veličkih, koje od 2017. godine slavimo kao Svete.
