I večeras sabrana sa svih strana hercegnovske opštine nepregledna rijeka ljudi sabrala se u savinskoj, pred sveto odredište krsnog hoda. Učesnike je u manastirskoj porti pozdravio paroh luštički Nikola Urdešić. Poseban pozdrav uputio je predsjednicima Herceg Novog i Trebinja, Stevanu Katiću i Mirku Ćurčiću. Sa vjernim narodom bila je i Danijela Đurović, potpredsjednica Opštine Herceg Novi.
– Kažu da ovaj grad ima dušu a ta duša se sve više otvara. Vidjeh da je sa vama patrijarh Pavle a daće Bog doći će i patrijarh Irinej, poručio je otac Makarije, iguman manastira Savina kao komentar na ikonu sa likom patrijarha Pavla koja je prva simbolično unijeta u manastir.
Potom je pročitao proglas koje je napisalo sveštenstvo u jednoj parohiji blizu Beograda, podsjećajući da su i oni danas bili u krsnom hodu za odbranu svetinja, što potvrđuje „koliko je naroda sa nama i kako idemo kao jedna duša i srce“.
– Ne idemo samo za spas svetinja u Crnoj Gori već za spas svetinja na Kosovu i Metohiji, Dalamaciji, Republici Srpskoj, BiH, za sve naše svetinje. Stavimo se u poziciju da je neko došao da uzme našu crkvu. Ako sad ne izađemo može jednoga dana i nama zakucati na vrata – navedeno je u proglasu koji je pročitao otac Makarije. On je rekao da je to već govorio u Crnoj Gori „mi ne idemo da zaštitimo svetinju, samo zidove, nego svetinju života. Mi se u tom krsnom hodu molimo za rađanje djece, i to je svetinja, za sklapanje crkvenih brakove, i to je svetinja, za zaštitu naših domova, i to je svetinja, za učvršćivanje prijateljstava i kumstava i za pronalaženje novih, i to je svetinja. Sutra će Kosovo zakucati na naša vrata, sutra je Jevanđelje o Strašnom sudu, gdje će biti postavljeno pitanje o našem milosrđu. Ako mi sada ne budemo pokazali ljubav prema našoj jednovjernoj braći u Crnoj Gori i na Kosovu kao da su nam tu, teško da ćemo imati ljubavi za onoga koji strada u našem selu, opštini ili gradu. A po tome ćemo biti izmjereni na vječitim vagama pravde Božije. Ne damo djecu, ne damo brakove, ne damo kumove, ne damo prijatelje, vjeru, ljubav i nadu. Ne damo svetinje, bila je poruka jednoglasno ponovljena i burno podržana.
– Nijedne godine, uključujući i ratne, nije bilo da nisam došao u Herceg Novi, da dušu odmorim. Da putujem od svoje jedne ka drugoj kući. Ovo je bilo i ostaće naše more, bila je prva poruka oca DarkaĐoga, profesora Bogoslovskog fakulteta u Foči.
– Ovdje se duša odmarala, a tijelo se može svude odmoriti. Da bi se duša odmorila moraš da putuješ od jedne kuće ka svojoj drugoj kući. Moraš kada dođeš kod tih ljudi da se osjećaš da je to tvoje more. Ovo je uvijek bilo i ostaće naše more. Sjećam se 90. godine smo prvi put odlučili da i zimi dođemo u Herceg Novi. Otac je nama pričao da ima praznik mimoze i nama je to dok nismo došli bilo čudnovato. Zašto bi neko došao samo da gleda neko lijepo cvijeće. I moram vam priznati – ma koliko da sam volio praznik mimoze meni je ovaj praznik hercegnovske mimoze, kosovskih božura, hercegovačkih jorgovana, najljepših od svih ikada. I to je već jedna poruka onima koji misle da se cvijeće može zgaziti, koliko god kosili mimozu i, jorgovan, koliko god gnječili kosovske božure, oni rascvjetaju i mirišu, jer to su naši osvećeni, molitvama svetosavskim natopljeni cvjetovi rajski. Nije to cvijeće kao bilo koje drugo, nije to čivjek zasadio, već Bog, a svete kraljice suzama zalivale, a kosovski mučenici branili i krvlju svojom natopili i odbranili. To cvijeće se nikada i nikako ugaziti ne može, poručio je otac Đogo.
I nastavak besjede bio je nadahnut.
– Kada hoćete da pitate dijete da vidite da li je razumno ili čovjeka ako pretpostavite da je nerazuman koja rijeka protiče ispod Savskog mosta, pa ako vam kaže da je Drina, onda znate da čovjek malo skrenuo, a da se dijete nije još dovoljno razvilo, a 2020. godine neko glasa da jedna svetinja nije više Savina no njegova! Je li to razumno? Ne možemo se mi dogovoriti čija je ovo svetinja, ime joj samo kaže da je Savina. Čija je crkva kojoj pripadamo – Savina. Čija je vjekovima – Savina.To Savina – to nije jedno ime, to je ispovjedanje, naš put kojim smo išli i kojim će ova djeca poslije nas ići. Zato, kada god dođemo ovdje, mi već ispovjedamo našu vjeru. Ne možemo se dogovoriti čija je Savina jer to nije nikakav biro ni bilo koji sportski centar da se oko toga čovjek može nagađati i dogovarati. Trgovine sa Bogom nema, kategoričan je večerašnji besjednik.
Podsjetio je potom da će uskoro Časni post, a kako se iskušenja uvijek umnožavaju, biće nam potrbna i dodatna molitva, budnost i mudrost.
– Ako se sjetimo današnjeg Jevanđelja, sjetićemo se da je Bog rekao da u životu postoji samo jedan kriterijum, a to je kriterijum dobročinjenja, ljubavi. Taj kriterijum ne poznaje trgovinu. U Crkvi Božijoj, mi ne damo nešto poput paganskih i vračarskih ljudi. Oni nešto malo daju Bogu pa smatraju da su Bogu učinili uslugu, pa očekuju da im Bog nešto vrati. Nećemo da trgujemo sa božanskim jer se sa božanskim ne može trgovati.
To je taj Svetosavski put. Sveti Sava je prošao i donosio svetinje. Znao je da jedan narod, koji se tri vijeka prije toga krsti da je srpski narod, da je njemu potrebno i da ga blagoslovi Trojeručica, i Sveta Gora, Sveta zemlja. Na kraju taj čovjek koji je postao sin istinski Bogočovjeka, znao je da kada ode Bogu pred istinu, ostaviće jednu crkvu i spomen koji će ostati za vijekove vijekova da svijetli u tami. Sjećate se grčkog filosofa koji je danju sa svijećom tražio čovjeka. Svi mi ovdje kada odemo u litiju, tražimo čovjeka u drugom i hvala Bogu nalazimo ga. Pogledajte koliko se ljudi i braće međusobno pronašlo. Ta svijeća rasvjetljava put, zato jer smo se uputili ka Carstvu nebeskome. U suštini svake svetinje jeste da donosi ono vječito nama, donosi ono što dijete upije uz majčino mlijeko, uz majčin maternji jezik. Ono sve čime su nas majke zadojile, sve što smo dužni da predamo drugima, sve je to svetinja. Ne kažemo uzalud, prije pričesti, svetinje svetima. Ovi naši hodovi, kroz čitavu Svetosavsku zemlju jesu osvećenje i svako ko vidi bilo šta drugo u njima taj u mraku hodi, a mi mu kažemo – Brate, uzmi svijeću, pridruži se, možda će i tebi ta svijeća razagnati mrak i možda vidiš ono svijetlo koje svijetli kroz vijekove. Ono će nastaviti da svijetli kroz vijekove i kada nas ne bude, kad naša djeca budu rekla – naši su oci oni koji su na litijama razgonili mrak, koji su svijećama rasvjetljavali Crnoj Gori i svim zemljama srpskim, bila je poruka oca Đoga uz savjet da nastavimo sa našim krsnim hodovima jer ne može nijedan fizički umor da spriječi čovjeka čija duša pjeva, a duša zna da ovo još malo pomrčine jeste poslednji mrak koji gledamo.
U programu koji je uslijedio učestvovale su Teodora Kovač iz Republike Srpske koja je govorila svoju pjesmu „Pismo braći“, Mićo Lalović, glumac Hercegnovskog pozorišta kazivao je stihove Matije Bećkovića posvećene Trojeručici koji su nastali u Hilandaru, a atmosferu punu dostojanstva, sigurnosti, vjere i ljubavi uljepšali su pojci iz Bijele.
Izvor: Radio Herceg Novi
