Dan poslije školske slave Bogoslovije Svetih ravnoapostolnih Kirila i Metodija u carskom Prizrenu, 25. maja, ispred rodne kuće i biste njenog ktitora, služen je pomen Simeonu Simi Igumanovu. Pomen su služili profesori i đaci ove školske ustanove koja slavi 150 godina postojanja i 10 godina od obnove nakon što su je kosovski albanski ekstremisti zapalili 2004. godine. Prije par dana školsko zvono je objavilo i kraj nastave maturanata šeste generacije obnovljene Bogoslovije.
Prizrenski bogoslovci su proslavu počeli uoči praznika Svete braće, a posebna radost je bilo prisustvo Preosvećenih episkopa: raško-prizrenskog Teodosija, rektora Bogoslovije, i zapadnoameričkog Maksima. Na sam dan slave, 24. maja, služena je Sveta liturgija, prerezan slavski kolač i upriličena akademija na kojoj je pozdravno slovo proiznio arhimandrit Sava Janjić, iguman Visokih Dečana.
Čestitajući slavu, otac Sava je kazao da je Prizrenska bogoslovije živi simbol krstonosnog stradanja, ali i vaskrsenja jer je ovo mjesto prije nekoliko godina bilo samo ruševina. Podsjetio je na ravnoapostolni trud vladike Teodosija, ali i svih onih koji su na bili koji način pomogli da škola ponovo zaživi:
“Sada je ona mjesto radosti, mjesto molitve, mjesto pjesme i živog svjedočenja raspetoga i vaskrsloga Hrista Gospoda. Velika je radost da smo uspjeli da od jedne ruševine napravimo školu koja je danas svetilo koje sija. Upravo je to i smisao onoga što nas uče ravnoapostolna braća Kirilo i Metodije, koji su krenuli putem širenja Jevanđelja Gospodnjega, ali su prethodno i sebe osvetili.”
Naglasio je da je jako važno da se shvati da školovanje u bogoslovijima pored sticanja potrebnih znanja podrazumjeva i duhovno sazrijevanje, zadobijanje duhovnog živog iskustva života u Hristu kroz Evharistiju, kroz zajednički svakodnevni život i trpljenje, kako bismo tu ljubav poslije širili gdje god nas Bog povede…
Sledujući primjeru ravnoapostolne braće Kirila i Metodija i njihovih učenika, mi se podsjećamo, kako je kazao iguman dečanski, koliko je značajan prosvetni rad i koliko je zasnovan na širenju živog opitnog doživljaja Boga.
“Zato služi ova škola da od nas napravi nove ljude”, poručio je o. Sava.
Prisjećajući se mnogih koji su ovdje došli kao djeca, a odlaze kao ljudi koji će dalje raditi i služiti Bogu, arhimandrit Sava Janjić je kazao da je velika je radost gledati kako Crkva stalno živi i svjedoči ljubav Gospoda Isusa Hrista koji je došao da nas sve prevede u novi život bez obzira gdje smo rođeni, gdje živimo i kojim jezikom govorimo.
“Gospod da vas blagoslovi i ukrijepi svojom radošću, dobrotom, ljubavlju! Neka Gospod pomene i upokoji sve one koji su nas ostavili privremeno, koji su ovdje služili: našega vladiku Atanasija (Jevtića), oca Jovana Radosavljevića, blaženopočivšeg patrijarha Irineja… i sve druge koji su ovdje uložili svoj trud. Da Gospod da da njihov trud ne propadne već da bude ugrađen u ono što ćete svi vi nastaviti da činite”, zaključio je arhimandrit Sava Janjić, iguman dečanski.
Ovogodišnjoj slavi Prizrenske bogoslovije, u ime rektora, profesora i učenika Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog sa Cetinja, prisustvovao je i molitveno učestovao profesor Aleksandar Vujović.
Vesna Dević
