O. Velibor Dzomic

Otac Velibor Džomić „Pobjedi“: U Crnoj Gori postoji jedna kanonska Crkva, i nešto što sebe zove crkvom

Postojali su slučajevi izmirenja kada su u pitanju raskoli u kanonskoj crkvi i kada u odvojenom dijelu postoji nekadašnja kanonska jerarhija. U Crnoj Gori to nije slučaj i zato ta ideja nije ostvariva na način koji je saopšten, kazao je koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske protojerej-stavrofor Velibor Džomić u intervjuu „Pobjedi“.

Ističe da razgovarati o tome ne bi bio problem da su stvarno u pitanju dvije crkve, ali da “to što neka vjerska organizacija, koja stiče pravni subjektivitet kod države, sebe naziva crkvom ne znači da je Pravoslavna crkva.

Postojali su slučajevi izmirenja kada su u pitanju raskoli u kanonskoj crkvi i kada u odvojenom dijelu postoji nekadašnja kanonska jerarhija. U Crnoj Gori to nije slučaj i zato ta ideja nije ostvariva na način koji je saopšten”, kazao je otac Velibor.

Na pitanje kako gleda na ponudu predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića za svojevrsnu platformu za rješavanje crkvenog pitanja, što bi bilo formiranje pravoslavne crkve Crne Gore, otac Džomić kaže da se ne slaže sa konstatacijom da je u pitanju platforma,.

Platforma je po svemu različita od jedne javno saopštene ideje ili stava. Sasvim logično, nije u pitanju ni svojevrsna platforma. Po mom mišljenju i doživljaju, predsjednik Đukanović je iznio lični i partijski stav, a to je daleko od platforme. Taj stav ni u programu DPS-a, ako se dobro sjećam, nije obrazlagan, niti je saopšteno kako se to ima izvesti. Dakle, taj stav nije nov i više puta je do sada plasiran u javnost”, dodaje on,

Odgovorno tvrdi da nikada nije razgovarano na tu temu u Crkvi, niti je takav dijalog otvaran od predstavnika državne vlasti.

Svako ima pravo na svoj stav o nekom pitanju, pa i predsjednik Đukanović. Sigurno je da njegova javna funkcija takvom stavu daje dodatnu težinu i zato izaziva pažnju šire javnosti. Prije svega, moram da istaknem da činjenice, svima poznate, jasno govore da kanonskoj Pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori pripada apsolutna većina pravoslavnih vjernika i to je neupitno. Broj građana koji pripadaju organizaciji koja sebe, bez ikakvog kanonskog pokrića i uporišta, naziva CPC je neuporediv u tom pogledu. Treba imati u vidu da Crna Gora nije jedina država u kojoj postoje kanonska Pravoslavna crkva i druge organizacije koje same sebe smatraju za crkvu. Ideja ujedinjavanja ili objedinjavanja, kako je nazvana, i to sa najvažnije političke i državne adrese, nigdje u pravoslavnom svijetu nije realizovana. Postojali su slučajevi izmirenja kada su u pitanju raskoli u kanonskoj Crkvi i kada u odvojenom dijelu postoji nekadašnja kanonska jerarhija. U Crnoj Gori to nije slučaj i zato ta ideja nije ostvariva na način koji je saopšten”, objasnio je on.

Otac Velibor je kazao da crkveni problem u Ukrajini uopšte nije riješen formiranjem „Pravoslavne crkve Ukrajine“.

Naprotiv, problem je uvećan, jer nije rješavan dijalogom uz sagledavanje svih kanonskih i eklisioloških aspekata. Osim toga, sekularnoj državi ne pripada ta nadležnost. Ona je dužna da svakome garantuje i štiti pravo na slobodu vjerois povijesti, ali i da poštuje autonomno pravo Crkve i vjerskih zajednica. Državnu vlast na to obavezuje i ustavno načelo odvojenosti crkava i vjerskih zajednica od države koje istovremeno znači i odvojenost države od crkava i vjerskih zajednica. Državnici i političari treba da doprinose atmosferi tolerancije različitosti i da unapređuju slobodu vjere uz poštovanje svojih ustavnih nadležnosti“, naglasio je on.

Kazao je da organizacija pod nazivom CPC nije obnovljena, jer pod tim nazivom nije ni postojala u nezavisnoj Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori.

Organizacija koju pominjete je, da citiram uvjerenje Centra bezbjednosti Cetinje od 17. januara 2000. godine, osnovana od strane građana kao novoformirana vjerska zajednica. Osim toga, ne postoji poglavar SPC u Crnoj Gori, jer je Mitropolit g. Amfilohije najstariji po činu, dostojanstvu i časti među episkopima u Crnoj Gori. Stavove g. Dedeića ne bih komentarisao, a Mitropolit g. Amfilohije je vrlo precizno iznio stav i u tom pogledu nemam ništa da dodam ili oduzmem“, precizirao je on.

Otac Velibor je istakao da država kao stara društvena kategorija i nacija kao novija društvena kategorija ne zavise od toga da li ih prihvata neki pojedinac ili crkva.

Ako dobro shvatam, ispada da je ovdje uslov za ostvarivanje prava na slobodu vjeroispovijesti neka obaveza da se prvo mora nekome i negdje dati neka izjava da se prihvata država ili jedna od više nacija koje postoje u Crnoj Gori“.

Poručio je u vezi s tim da Crkva nije biro za priznavanje nacija nigdje, pa ni u Crnoj Gori.

Danas se nacija vezuje za pravo pojedinca da se u nacionalnom smislu izjasni po svojoj slobodnoj volji i da taj iskaz mijenja bez obzira da li se to nama sviđa ili ne. Mi poštujemo svačiju slobodu, pa i slobodu i pravo čovjeka da vjeruje ili ne vjeruje u Boga. Prije bi se reklo drugo: da jedan dio državne organizacije uporno ne želi da prizna realnost da u Crnoj Gori postoji Mitropolija crnogorsko-primorska i ostale eparhije SPC. A da apsurd bude veći, 95 odsto sveštenih lica i 99 odsto vjernika naše Crkve su crnogorski državljani. Među njima ima i onih koji se izjašnjavaju kao Srbi i kao Crnogorci. Nikome od njih, a riječ je o sveštenicima i vjernicima, nije tijesno u Crkvi. Vidim da to ovih dana smeta mom prijatelju advokatu Nikoli Martinoviću koga, barem da ja znam, a mislim da znam, niko nikada u Crkvi nije pitao zašto dolazi na službe kao Crnogorac. Pravo pitanje je, dakle, da li država priznaje svoje građane i samu sebe”, naglašava koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske.

Na pitanje pod kojim okolnostima bi bilo moguće ujedinjenje dvije crkve, kaže da je čuo ranije od jednog zagovornika te ideje da to pitanje treba urediti na isti način na koji je riješeno pitanje CANU i DANU.

To je diletantski stav koji nema nijednu dodirnu tačku sa kanonskim pravom i predanjem Crkve. Razgovarati o ovome ne bi bio problem da su stvarno u pitanju dvije crkve, kako Vi to nazivate. To što neka vjerska organizacija, koja stiče pravni subjektivitet kod države, sebe naziva crkvom ne znači da je Pravoslavna crkva. Ko danas može, u ime nekog “objedinjavanja”, da prizna episkopski čin g. Dedeiću koji nikada nije bio episkop nego sveštenik kao i ja, a uz to je u crkveno-sudskom postupku lišen svešteničkog čina i isključen je iz crkve odlukom patrijarha g. Vartolomeja? Ostali u toj organizaciji nemaju kanonsko rukupoloženje za sveštenike. Dakle, takvo političko ujedinjavanje nije moguće u Crnoj Gori ne zbog toga što se to ne sviđa nekom patrijarhu, mitropolitu ili svešteniku nego najprije zato što nema kanonskog osnova za to”, pojasnio je on.

Otac Džomić kaže da nije tačan navod da je SPC uz podršku nepoznatih službenika Uprave za nekretnine crkvenu imovinu prevela u svoje vlasništvo.

Patrijaršija nigdje u Crnoj Gori nije upisana kao nosilac prava svojine nego Mitropolija, eparhije i drugi crkveno-pravni subjekti. Ništa nije bilo nezakonito, jer je Mitropolija, kao i drugi crkveno-pravni subjekti, na zakonit način, u propisanom postupku, pred itekako poznatim službenicima Uprave za imovinu ostvarila svoja prava na isti način kao i sve druge organizacione strukture ostalih vjerskih zajednica kao što su Barska nadbiskupija, Kotorska biskupija, Mešihat Islamske zajednice, ali i sva druga fizička i pravna lica. I danas su za neke „nelegalni“ samo naši listovi nepokretnosti. U vrijeme kada je vršena izrada katastra, država je učestvovala u tim postupcima, prepoznala je i uknjižila državnu imovinu. Crkvena imovina nije bila državna kao što ni državna imovina nije bila crkvena. Mi smo od nadležnog državnog organa redovno dobijali pozive prilikom izrade svakog katastarskog operata. Ovih dana sam pogledao raniji zakon po kome je to vršeno, našu obimnu dokumentaciju u svim pojedinačnim slučajevima i veoma sam zadovoljan zakonitošću postupka. To je bio složen, mukotrpan i transparentan proces. Budite sigurni da bi mi kao skromnom pravniku, ali i svakom drugom, bilo teško da branim nezakonite akte. Za svaki upis postoji ovjerena i potpisana dokumentacija na čijem se vrhu nalazi pravosnažno i danas neponištivo rješenje o upisu prava“, objasnio je otac Džomić.

Otac Velibor posebno naglašava da se ne mogu zakonom o slobodi vjeroispovijesti regulisati imovinska pitanja, jer su ta pitanja regulisana međunorodnim aktima, Ustavom i Zakonom o svojinskopravnim odnosima.

Bilo bi smislenije i pravednije da se donese zakon o restituciji i obeštećenju imovine koja je Crkvi i vjerskim zajednicama oduzeta za vrijeme komunističkog režima, a ne da se oduzima ono što ni Komunistička partija nije oduzimala“, poručio je on.

Koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske smatra da nije dobro da se jedan budući zakonski akt o pravu na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja vezuje za političke ideje bilo kog nosioca javne vlasti.

To navodim zato što ljudska prava, a među njima i pravo na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja, nikako ne smiju da bude vezana za lični ili politički odnos nosilaca javne vlasti. Upravo zbog toga postoje obavezujući, ratifikovani međunarodni pravni akti i presude Evropskog suda u Strazburu. Zakon mora biti u saglasnosti sa međunarodno-pravnim aktima i Ustavom Crne Gore“, kategoričan je otac Velibor..

Poručio je da će Crkva Vladi, kao i 2015. godine, dostaviti argumentovane primjedbe zbog kojih Crkva traži da se akt kao nepopravljiv povuče iz procedure i u atmosferi dijaloga započne rad u skladu sa preporukama i uputstvima iz obimnog i veoma kompleksnog mišljenja Venecijanske komisije.

Venecijanska komisija je u svom mišljenju bila eksplicitna u stavu da se mora pokrenuti inkluzivni dijalog sa crkvama i vjerskim zajednicama u radu na budućem zakonu. Prošlo je već dva i po mjeseca, a dijalog nije ni iniciran. Ne bi me čudilo da i sjutra budemo optuženi da smo protiv dijaloga. Pogledajte samo rasprave ovih dana oko učešća predstavnika političkih stranaka u radnoj grupi za izborno zakonodavstvo. Nama uopšte nije bilo ni ponuđeno, a ni omogućeno učešće u radnoj grupi za izradu Predloga zakona”, zaključio je protojerej-stavrofor Velibor Džomić.

R.V.

Izvor: mitropolija.com