Tradicionalnim Petrovdanskim crkveno-narodnim saborom na Cetinju toržestveno je proslavljen praznik Svetih apostola Petra i Pavla, kojima je bio posvećen hram pored staroga Cetinjskog manastira na Ćipuru, o čemu svjedoče ostaci temelja pronađeni za vrijeme arheoloških iskopavanja 1986. godine.
Sabor je počeo Svetom arhijerejskom liturgijom u Cetinjskom manastiru koju je služio Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske, Eparhije sremske i Rumunske pravoslavne crkve, u molitvenom prisustvu mnogobrojnog vjerujućeg naroda.
U toku Svete liturgije, Mitropolit je izvršio miropomazanje novokrštenih Miona i Maksima.
U liturgijskoj propovjedi, čestitajući ovaj blagosloveni praznik, protosinđel Justin (Mrenović), iguman manastira Podlastva, kazao jeda su Sveti prvovrhovni apostoli Petar i Pavle dva stuba Crkve Hristove, dva plućna krila Crkve Hristove od koje se razvila Crkva u ovoj današnjoj toržestvenosti u kojoj mi živimo. Kazao je da je Svetim apostolima Petru i Pavlu zajednički imenitelj učenici Hristovi, blagodat ista apostolska koju je Gospod izlio na njih, ali opet svaki od njih ponaosob je potpuno različita ličnost.
Govoreći dalje o dvojici prvovrhovnih apostola, o. Justin podsjetio je na njihovo žitije. Sveti apostol Petar je bio prost čovjek ribar iz Galileja, iz plemena Simeonova, koji se odlikovao vatrenim duhom, čistog srca koje je bilo spremno da primi Gospoda. Prvi je ispovijedio Hrista kao Sina Božijega kada je na Isusovo pitanje: A šta vi kažete ko sam ja, odgovorio: Ti si Hristos Sin Boga živoga. Tada ga je Gospod, rekavši da mu je to otkrio Sveti Duh, blagoslovio: Ti si Petar (što znači stijena) i na tom kamenu ću sazidati Crkvu svoju i vrata pakla neće je nadvladati.
“To je i pokazao svojim životom kasnijiim Sveti apostol Petar koji je uvijek kada je trebalo za Gospoda revnovati bio taj koji je išao prvi ispred ostalih apostola. Međutim, da se ne bi pogordio, da ne bi pomislio da on to svojim snagama čini, Gospod je dopustio u jednom trenutku, kada je došlo vreme izdajstva Judinoga i kad je došlo vreme da Gospod krene na stradanje, na raspeće, da apostol Petar poklekne, da osjeti slabost svoje ljudske prirode i da se odrekne čak tri puta Gospoda. Međutim, kao čovjek koji ima čisto srce, dovoljan je bio samo jedan pogled Gospodnji pa da apostol Petar osjeti gorko pokajanje”, besjedio je iguman, ističići da je to to odlika vatrenih ljudi koji u žaru borbe za ono za šta revnuju, umeju ponekad i da pokleknu kao ljudi, ali je dovoljan samo jedan pogled da se vrate na onaj put sa koga su skliznuli.
Apostol Pavle, sušta suprotnost od Petra, bio je obrazovan, završio sve škole svoga vremena, odlikovao se dubokom vjerom i, kako je on mislio, ravnovao je za Gospoda i po toj svojoj revnosti, koja nije bila po razumu, nego po knjigama iz kojih se on učio, ali od kojih još nije osjetio duh prave vjere, ustao je na Gospoda i protiv Njegovih učenika. Kao gonitelj Crkve Hristove saglasio se i sa ubistvom svoga rođaka Svetoga prvomučenika arhiđakona Stefana.
“Međutim, kada mu se Gospod javio i kada je od tog viđanja oslepio, pitao je: Ko si Ti, Gospode? A Gospod mu blagim glasom kaže: Ja sam Isus, kog ti goniš. Dovoljno je bilo apostolu Pavlu da taj jedan tihi glas Gospodnji u njemu izazove preobražaj, pokajanje za njegovo dotadašnje bezumno revnovanje za zakon koji je izgubio svoj duh i ostao samo mrtvo slovo na papiru. Da se pokaje, preobrazi, da postane apostol naroda, najvatreniji propovjednik Hrista Gospoda, da postane onaj zahvaljujući kome smo i svi mi neznabožci toga vremena čuli riječ Hristovu i čiji su se preci od apostola Pavla i njegovih učenika vremenom krštavali i primali vjeru Hristovu. Tako da mi danas živimo u blagodati koju nam je propovjedao apostol Pavle, a koju je Gospod na sve nas tako bogato i obilato izlivao”, kazao je otac Justin.
Njih dvojica su, svako sa svoje strane, utvrđivali vjeru Hristovu, utvrđivali Crkvu Hristovu i tako si ona širila, naročito među neznabožcima i kada je došlo vrijeme da se provjeri ta građevina, taj kamen na kome je Crkva sazidana, kako je rekao Gospod kamen vjere, pokazalo se da je građevina tvrda i da joj ni vrata paklena nisu mogla ništa.
“Gospod koji je dao obećanje apostolu Petru da će na tome kamenu vjere Njegove sazidati Crkvu svoju, to proročanstvo i obećanje se kroz vijekove na hiljade i hiljade slučajeva obistinilo, čemu smo i mi svjedoci”, naglasio je otac Justin.
Podsjetivši na to koliko je bilo careva, sultana, vlastodržaca, navodeći Hitlear, Staljina, Broza, koji su ustajali na Crkvu Hristovu, misleći u svome bezumlju da su ovdje na zemlji oni bogovi, pošto su sa vidjeli da mogu sa ljudima da rade šta hoće:
“Pomislili su za sebe da su bogovi pa da mogu i Carstvo nebesko da nam zatvore i da Crkvu Hristovu sebi potčine, ali Gospod je pokazao da je ta Crkva na tvrdome kamenu vjere sazidana. I gdje su danas ti gonioci?! Nema ih, sve ih prekriva prašina.”
Osvrnuvši se na progon Ukrajinske pravoslavne crkve, protosinđel Justin (Mrenović), iguman manastira Podlastva, istakao je da i novi moderni naslednici Nerona u Ukrajini pokušavaju slične stvari da urade, kao i da su danas sve naše molitve i sva naša ljubav usmjerena prema Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi i Blaženjejšem Mitropolitu Onufriju, koji strada na krstu i krvari zajedno sa svojo Crkvom:
“Molimo se Gospodu da i na njemu ispuni ono svoje nelažno obećanje da će se sve sile ovoga svijeta, i demonske sile koje ustaju na Crkvu Hristovu, satrti na tome kamenu vjere. Neka nas Gospod molitvama Svetih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla utvrdi da i mi možemo reći kao apostol Pavle: Ne živim više ja, nego Hristos živi u meni i neka nas pomiluje molitvama Svetoga novojavljenoga starca Pajsija Svetogorca, čiji spomen danas takođe slavimo, da se svi nađemo u Carstvu Oca i Sina i Svetoga Duha sada i u vijek i u vijekove vjekova. Amin!”
Po zaamvonoj molitvi iz Cetinjskog manastira je krenula praznična litija do temelja starog Cetinjskog manastira i obnovljenog hrama Rođenja Presvete Bogorodice, gdje su na temeljima hrama Svetih apostola Petra i Pavla na Ćipuru blagosiljani slavski prinosi i prelomljen slavski kolač u slavu Gospoda našega Isusa Hrista, a u čast prvovrhovnih apostola Petra i Pavla.
Potom je sabrane i sve njihove srodnike, današnje svečare i sve one koji slave imendan, blagoslovio Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije:
“Proslavljajući Svete apostole Petra i Pavla, slavimo Hrista Gospoda koga su oni propovijedali, koji im je dao mudrost i silu i hrabrost da poslije Njegovoga vaskrsenja, vaznesenja na nebo, propovijedaju riječ Božiju, propovedaju slavu Krsta Hristovoga i vaskrsenja Njegovoga. Oni su upravo propovijedali Hrista ovaploćenoga Gospoda, Boga koji je postao čovjek, došao među nas i radi nas i našeg spasenja, izvršio svoje djelo na zemlji, prihvativši krsno stradanje, da svojom Krvlju spere naše grijehe na Krstu i da obnovi ljudsku prirodu, da nas sve sabere svojim vaskrsenjem u svoje vječno Carstvo.”
Vladika je kazao da se Hristovo dijelo nastavlja kroz vrijeme od Svetih apostola pa do dana današnjega – sve ono što je Gospod govorio, a što su nastavili Sveti apostoli, ne samo što su govorili, nego i mnoga čudesa činili i svjedočili vaskrsenje Hristovo svojim riječima, životom i svojim čudesima:
“Gospod koji je glava Crkve nevidljivo rukovodi brod Crkve Božije po pučini ovoga života. Naravno, kao i na svakoj pučini, ima dosta vjetrova i bura, pa se ponekad čini da je i brod na toj pučini u opasnosti, i bio bi u velikoj opasnosti da njegov krmanoš nije sam Gospod Isus Hristos. A svi mi koji vjerujemo u Njega, nosili ove svete odežde ili dolazili u crkvu kao hrišćani, svi mi smo saradnici Božiji, kao što govori Sveti apostol Pavle, i uloga svakog od nas u životu Crkve je velika i važna. Zato treba da se sabiramo u zajednicu Sabora Božijega, jer velika je žalost ako neko, a da nije nečim važnim spriječen, ne dolazi na Sabor gdje je Gospod Isus Hristos glava i gdje se mi sabiramo oko Njega da od Njega pocrpimo Njegovu blagodat i Njegovu mudrost i ljubav i vječni život koji nam On daruje.”
Na kraju Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je poučio sabrane da kao što smo se pripremali Petrovdanskim postom za ovaj praznik, kao što se pripremamo u vrijeme posta za velike praznike, treba uvijek da budemo pažljivi, da se čuvamo od grijeha i da živimo hrišćanskim životom.
“Da unapređujemo i njegujemo darove koje nam je Bog dao, da otvaramo srca svoja i duše svoje da ih obasja Božija svjetlost i mudrost, i Božija ljubav da se nastani u našim srcima, da ona postane sadržaj našega života i da tu ljubav Božiju širimo među braćom svuda u ovome svijetu. Jer Gospod od nas hrišćana to očekuje, da Njegovu ljubav i milost i Njegovo čovjekoljublje izlivamo i svjedočima u ovome svijetu”, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Zejedničarenje na Cetinju je nastavljeno uz trpezu ljubavi.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
