Praznik Svetih apostola Petra i Pavla – Petrovdan saborno i molitveno je proslavljen danas u Cetinjskom manastiru
Svetom arhijerejskom liturgijom načalstvovao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit kemerovski i prokopijevski g. Aristarh iz Ruske crkve, a sasluživali su Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, Preosvećeni Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom, uz molitveno učešće vjernog naroda.
U liturgijskoj besjedi nakon čitanja Jevanđelja sabranima se riječima pouke obratio Preosvećeni Episkop Kirilo koji je kazao da nam Crkva danas predlaže obrazac vjere i revnosti za Crkvu Božiju. Objasnio je da je Gospod pitao svoje učenike: Ko sam ja? zbog toga što tom vjerom koju je prvi ispovijedio kamen vjere – Sveti apostol Petar, mi nalazeći Boga u Gospodu Isusu Hristu, nalazimo sebe i svoje spasenje. Hristos je došao u ovaj svijet da bi u tok naše istorije uveo svoj božanstveni hod od Oca ka nama i od nas kao Ocu i time nas uključio u svoju ipostas:
“On nije primio samo jednog čovjeka, nije primio samo Petra, iako je Petar prvi poznao da ga je Hristos već primio u svoja njedra, nego je primio sve nas koji se spašavamo, kako to bogoslovi Sveti apostol Pavle, Gospod nas je imao u svom planu prije postanja svijeta, da nas sve ugradi u Hristu i oboži, učini jednakima slavi svoga Sina jedinorodnoga. To je predvječni plan, predvječni savez Svete Trojice koji se ispunio u Hristu”, besjedio je vladika Kirilo.
Naglasio je da nije bilo lako u Hristu poznati Boga. Imalo je u Izrailju mnogo velikih ljudi, proroka, čudotvoraca, ali je trebalo da dođe Onaj koji je Bog po suštini, ipostas, drugo lice Svete Trojice, da ga poznamo kao takvoga:
“Nije bilo lako Petru reći: Ti si taj mesija Hristos koji je trebalo da dođe, jer je to označavalo da svoju sudbinu, i ne samo svoju nego sudbinu čitavog čovječanstva, predaje u ruke Njemu. To je ta tvrda ispovijest Petrova na kojoj se temelji Crkva od postanka pa sve do današnjeg dana i do kraja svijeta i vijeka, na vjeri da nas Bog nije ostavio, da je Bog sa nama. Ali da je Bog i Trojična ljubav koja treba u potpunosti da savrši naše spasenje.”
Zatim je podsjetio da će se kasnije Petar odreći Hrista, objašnjavajući da je to zbog toga što je čovjeku potrebno, pošto je sazdan po liku Božem, po liku Svete Trojice, da ga okrili sila s visine, sila Svetotrojičine blagodati.
“I Svetom Petru je bilo potrebno da ga okrili sila s visine, da bi on postao neustrašivi propovjednik i veliki čudotvorac. Velike darove je Bog podario Petru za to njegovo ispovijedanje: vaskrsavao je mrtve, 3.000 i više duša krstilo se poslije njegove propovijedi i mnoga druga čudesa”, podsjetio je Preosvećeni Episkop buenosajreski južno-centralnoamerički i dodao da su već tada, poslije sile sa visine, sva gonjenja zbog kojih se Petar ranije bio odrekao, učenicima Hristovim bila na radost. Po tome su postali blaženi: Blaženi ste kad vas progone, sramote, imena Moga radi!
Petar je bio prosti ribar, čovjek iz naroda, a takva veličina duhovna, što je pokazatelj velike sile Bože. Ali nije se Hristos na tome zaustavio, kazao je vladika, jer nije htio da kažu da je njegova propovijed i vjera za proste ljude, nego je izabrao drugi sasud Pavla koji je bio farisej, učen u svim zakonima tadašnjeg vremena. Ali Pavle se na drugi način obratio, na njega je morala dejstvovati sila Božija.
“On kasnije govori da nije od čovjeka primio otkrivenje nego direktno od Isusa Hrista koji mu se javio u Damasku blagim glasom, ali sa silom koja je isijavala iz Njega, sa silom svjetlosti blagodatne koja je Pavla oslijepila. I tada taj revnitelj za otačka predanja, za zakon, postaje i ostaje do dan-danas najveći revnitelj i propovjednik Crkve Hristove, misionar, pokretačka sila Crkve.”
Po njegovim riječima ako je Petar onaj kamen na kome stoji Crkva, koji je čuva u iskušenju da se ne pomjeri, tada je Pavle bio glavna pokretačka sila Crkve koja je gradila, strojila i fizički zdanja crkve, ali naročito ta duhovna zdanja u srcima ljudi.
“Ta dva propovjednika, velika revnitelja, Božija čovjeka, bogougodnika, čudotvorca, Crkva nam danas pokazuje kao primjere, da se ugledamo na njihovu vjeru i revnost”, kazao je vladika Kirilo i poručio da i mi danas kada nas spopadnu iskušenja ne oslabimo nego da se ugledamo na te velikane Crkve Hristove.
Preosvećeni Episkop Kirilo je naglasio da je Crkvu sačuvala vjera, revnost za istinu pravu, za svaku dušu koja izgrađuje Crkvu kroz vrijem, te da su u njoj prosijali mnogi svetitelji, među kojima iz našeg naroda: Petar Atonski, Petar Koriški, Sveti Petar Cetinjski i Sveti Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac, koji su isto tako pretrpjeli velika iskušenja jer ni ovdje nije bilo lako održati vjeru:
“Neka bi Sveti apostoli Petar i Pavle prije svega svojom vjerom, svojom silom, koju su primili od Boga, nadahnuli Crkvu u Crnoj Gori. Vjerom Petrovom i revnošći Pavlom su bile nadahnute i litije u Crnoj Gori nedavno, gdje je narod našao sebe jer je pokazao da je on Hristov narod, da svoj život vidi u Svetinji Božijoj, u Crkvi Njegovoj. Vidio je narod sebe u Hristu, da je njegov život sačuvan u Hristu i da će se On u ponoći javiti kada za to dođe punoća vremena. E tom vjerom apostola Petra i Pavla živi narod ovdje”, zaključio je Preosvećeni Episkop buenosajreski južno-centralnoamerički Kirilo.
Na kraju Liturgije blagosiljan je i prerezan slavski kolač u čast Svetih apostola Petra i Pavla, poslije kojega su se sabranima obratili izabrani Mitropolit Joanikije i Mitropolit kemerovski i prokopijevski g. Aristarh.
Mitropolit Joanikije je, čestitajući praznik Svetih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla, kazao da nas ovaj praznik grije svježinom svete apostolske vjere, koju su Sveti apostoli poslije Hristovog Vasnesenja i Silaska Svetoga Duha na njih, kada su se obukli u silu sa visine, proširili kroz cio vasioni svijet:
“To sjeme koje su posijali Sveti apostoli niče i cvjeta, napreduje i donosi svete plodove kroz svu istoriju”, besjedio je izabrani Mitropolit i podsjetio da narod ovoga kraja na ovaj veliki praznik dolazi da proslavi Svete apostole i našega oca Svetoga Petra Cetinjskoga, jer je Svetoga Petra Cetinjskoga poistovjetio sa apostolima te ih na ovaj sveti praznik podjedneko slavi.
Visokopreosvećeni je izrazio veliku radost što u ovom petrovdanskom sabranju učestvuje i Visokopreosvećeni Mitropolit kemerovski i prokopijevski g. Aristarh, koji je više puta dolazio u Crnu Goru, posjećivao je i blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija i Eparhiju budimljansko-nikšićku i predvodio litiju za praznik Svetoga Vasilija Ostroškog u Nikšiću.
“Učiniio je mnogo za povezivanje Crne Gore sa njegovom Eparhijom… naša Cetinjska bogoslovija se pobratimila sa bogoslovijom u njegovoj Mitropoliji. Iako je naš dragi vladika u dalekom Sibiru, svojom ljubavlju učinio je njegov narod i njegovu eparhiju nama veoma bliskom, i to je velika radost. Iz hladnog Sibira došla nam je toplina vjere i ljubavi, dobrote i bratskog osjećanja, koje ne mogu razdvojiti nikakve granice, jer u vjeri granica nema. Vjera je apostolska, vaseljenska, saborna”, poručio je izabrani Mitropolit Joanikije.
Zatim je vladika Joanikije pozdravio Njegovu ekselenciju Vladislava Maslenikova, ambasadora Ruske Federacije u Crnoj Gori, ističući da njegovo prisustvo ovaj praznik čini još radosnijim.
“Pravo je zadovoljstvo sresti takvoga čovjeka i diplomatu. Velika nam je radost što je sa nama. Preko Mitropolita Aristarha i Njegove ekselencije ambasadora Vladislava Maslenikova danas je ovdje prisutna i ruska država i Ruska pravoslavna crkva. Crna Gora treba da pamti stare osveštane veze sa Rusijom i ne treba da zaboravlja i mi time ne promovišemo nikakvu politiku, nego promovišemo bratsku ljubav i obnavljamo pamćenje. Na takav način gradimo i budućnost”, poručio je vladika Joanikije.
U daljem obraćanju izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski je istakao da je Mitropolit Aristarh prvi arhijerej neke od Pomjesnih crkava koji nas je posjetio nakon upokojenja blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, ističući da to nije slučajno.
“Vašu ljubav smo imali prilike da osjetimo, i nikada se nismo, iako smo dosta daleko geografski, razdvojili već dugi niz godina, otkad ste došli prvi put u Crnu Goru. Hvala Vam na dolasku, ljubavi, dobroti. Hvala Vam što ste danas zajedno sa nama uznijeli svoje svete molitve Gospodu, što ste načalstvovali službom i što ste nam donijeli radost i svojim služenjem i svojim prisustvom. Neka je blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodnje, i sada i u ubuduća vremena. Amin”, kazao je vladika Joanikije zaključivši da kroz ove susrete upoznajemo i ruski narod i daleki Sibir.
U spomen na ovaj susret pored desnice Svetog Jovana Krstitelja, Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je uručio Njegovom visokopreosveštenstvu Mitropolitu kemerovskom i prokopijevskom g. Aristarhu ikonu Svetog Jovana Krstitelja:
“On koji nam svojom rukom ukazuje na Carstvo nebesko, da i Vama i Vašoj pastvi bude rukovoditelj prema Carstvu nebeskom. Amin, Bože daj i na mnogaja ljeta“, kazao je Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Visokopreosvećeni Mitropolit kemerovski i prokopijevski g. Aristarh je na kraju zablagodario na toplom dočeku i lijepim riječima, blagoslovio je sve sabrane i vladici Joanikiju uručio ikonu na dar.
Petrovdansko sabranje u Cetinjskom manastiru je nastavljeno za trpezom ljubavi.
Vesna Dević
