Na praznik Svetog Petra Dabrobosanskog, u subotu 17. septembra 2022. godine, Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju i parastos, u hramu Svetog Arhangela Mihaila u Miločanima, kod Nikšića povodom godišnjice upokojenja protojereja-stavofora Radojice Božovića, nekadašnjeg paroha ulcinjskog.
Preosvećenom Vladici je sasluživalo sveštenstvo i monaštvo Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke.
Tokom Liturgije besjedio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski.
Po obavljenom parastosu, članovima porodice blaženog spomena protojereja-stavrofora Radojice Božovića, rodbini, prijateljima, i vjernom narodu arhipastirskim slovom obratio se Episkop Metodije, kazavši da se, okupljeni oko njegovog svetog groba, sjećamo onog prvog groba iz kojeg je izašla i prosijala svjetlost Vaskrsenja i našeg spasenja.
„Sjećamo se i žena mironosica, koje su došle na taj živonosni grob Onoga kojeg je cijeli svoj života svjedočio primjerom, djelom i svojom svetom službom otac Radojica, Gospoda našeg i Spasitelja Isusa Hrista. Kada su Mironosice došle minuvši, kako kaže Jevanđelje, subota u osvit nedelje, na grob da pomažu Hrista, jer kad je skinut sa krsta prethodni dan, nije bio pomazan po drevnim običajima svetim mirom. Vidjele su stražare koji su od rimskih legija, vojske i od prvosveštenika jevrejskih bili postavljeni da čuvaju grob, bojeći se da hrišćani ne ukradu Hristovo tijelo i tako Ga proglase besmrtnim“, kazao je Njegovo Preosveštenstvo, dodajući da kad su se mironosice pojavile na Hristovom grobu zatresla se zemlja, pojavio se bijeli anđeo sa licem svjetlijim od munje i haljinama bjeljim od snijega.
„U tom strašnom događaju i prizoru, stražari koji su čuvali grob postadoše kao mrtvi, a anđeo se obrati Mironosicama i reče im: Ne bojte se vi, došle ste da tražite Isusa Koji ovdje leži. Nije ovdje već je vaskrsao. Uđite u grob. On je odvalio kamen sa groba, da otvori vrata da se uđe u grobni prostor: Uđite u grob i vidite da Njega ovdje nema, da je vaskrsao, tu su ostali samo povoji i platno kojim je po običajima bilo umotano njegovo tijelo. Vidjevši to, one, u strahu i sa radošću, po zapovjestima angela blagovjestitelja, one su, po velikom promislu, blagodati, blagoslovu Božjem, bile žene Mironosice odabrane da preko njih Nebo objavi zemlji najradosniju vijest, koju je nesretno uho, palog čovjeka na ovoj zemlji moglo da čuje vijest o vaskrsenju, o životu vječnom, vijest o tome da grob nije poslednja stanica i da je Gospod svojom milošću predodredio budućnost i posle groba onima koji Ga ljube, koji Ga vole i vjeruju u Njega“, besjedio je Vladika.
U krutom, patrijarhalnom društvu jevrejskog naroda tada žene, po riječima Episkopa Metodija, nijesu mogle da se uče, ni da slušaju propovjed, a kamoli da blagovjeste ili nečemu svjedoče. Bog je one najkrhkije, najslabije ali koje Ga najviše ljube i u Njega vjeruju, odabrao da budu blagovjestitelji najveće istine.
„Apostoli su, iako je to bilo čudo za to vrijeme, ipak napravili taj veličanstveni iskorak u vjeru, skok u vjeru i povjerovali su, u tom strašnom trenutku kad su svi bili razbijeni, u to šta su rekle Mironosice i otišli u Galileju, prvi put se okupivši zajedno posle Tajne večere, kad su svi bili sa Isusom na okupu, i posle toga razbijeni i u strahu sakriveni, bojeći se za svoj život. Prvi put se okupljaju na Galileji zajedno i dolaze na tu goru gdje vide Isusa i kad Ga vidješe, kaže jevanđelist, neki posumnjaše, a mi čistunci u vjeri današnji koji osuđujemo tu njihovu sumnju, nije bilo čudo što su posumnjali, jer cjelokupno njihovo životno iskustvo nije im moglo potvrditi i opravdati vijest da je On, posle onakve strašne smrti raspeća, živ“.
„Kad su se uvjerili svi da je On vaskrsao, onda je Gospod Jedanaestorici svojih učenika, koji su bili tako nesavršeni, uplašeni, sumnjičavi, posvećuje najsavršenije djelo koje je moglo da se posveti živom čovjeku a to je da propovjedaju hrišćanstvo i riječ o spasenju svih ljudi koji povjeruju u Hrista i o tome da mi možemo, otkrivši nam način na koji to možemo, da postanemo braća Sina Božjeg Isusa Hrista“, rekao je Episkop Metodije.
Jedan od najljepših svjedoka Hristovog vaskrsenja, koji je cijeli svoj život posvetio Njemu i Njegovoj službi bio je, smatra Vladika, divni sveštenik, protojerej-stavrofor krstonosac Radojica Božović.
„Prvi susret sa ocem Radojicom, prije 20 i više godina, prije mog polaska u manastir kada sam sa jednim divnim starim jeromonahom, koji je bio njegov prijatelj, došao sam u Ulcinj, u crkvu, parohijski dom kada sam vidio divnog, blagočestivog, nenametljivog, pristojnog čovjeka, nepretencioznog, krotkog, blagoslovenog koji mi je dao savjet kakav bi mi mogao samo moj rođeni otac da mi da. Zavolio sam tada o. Radojicu, zbog te njegove prirode, skromnosti i nenametljivosti, ali istovremeno čvrstoće i nepokolebljivosti u vjeri, u služenju Bogu. Na tom putu on je do kraja izdržao i posvjedočio najljepšu priču i najljepšu vijest koju su svjedočile Mironosice cijelom svijetu, preko apostola do današnjeg dana“.
„Molimo se za tog divnog čovjeka i njegovu dušu koja je nesumnjivo u naručju Avramovom, u Carstvu nebeskom, da se pomoli za nas otac naš i učitelj, protojerej Radojica da i mi izdržimo do kraja na ovom nimalo lakom putu, u današnjem svijetu. Blago njegovoj porodici koja je imala takvog oca, supruga, djeda, brata, komšiju i prijatelja, blago parohijanima ulcinjskim koji su 45 godina slušali jevanđelske riječi iz njegovih usta, blago Nikšiću koji je izrodio tako divan izdanak ovog podneblja i dao ga Crkvi svojoj na korist i spasenje svih njegovih parohijana i ljudi koji su ga poznavali. Neka je pokoj njegovoj plemenitoj duši, a porodici na utjehu što su imali takvog oca, supruga i brata“, poručio je Vladika budimljansko-nikšićki G. Metodije.
O ličnosti protojereja-stavrofora Radojice Božovića i njihovom dugogodišnjem prijateljstvu govorio je profesor Ismet Karamanaga iz Ulcinja, a obratio se i Vladimir Božović, jedan od rođaka prote Radojice.
