Nova godina da donese Božiji blagoslov; živimo kao djeca Božija i učenici Mitropolita Afilohija
Danas, 14. januara, kada naša Sveta crkva praznuje Obrezanje Gospodnje i Svetog Vasilija Velikog (Novu godinu), Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru služio je Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo. Sasluživali su: protojereji-stavrofori Gojko Perović i Obren Jovanović, protojereji Igor Balaban i Mirčeta Šljivančanin, arhimandrit Danilo, iguman manastira Svetog Simeona Mirotočivog u Podgorici, protosinđeli Justin i Isak iz Cetinjskog manastira, kao i đakoni: Aleksandar Lekić, Dušan Bigović i Igor Pešikan.
U toku Svete službe Preosvećeni vladika je za đakona rukopoložio monaha Amfilohija.
Vladika Kirilo je novom đakonu poželio srećnu Novu godinu, kao i svima prisutnima, i da u Novoj godini počne novi život u monaštvu i u svešteničkom služenju. Preovećeni je ocijenio da je istinski bogoslov onaj koji se dobro moli i istinski živi prema zapovijestima Božijim. Podsjetio je da je bivši otac Teofilo, sada Amfilohije, došao na Cetinje iz Kolumbije da bi živio u pravoslavnom okruženju, kako bi život u pravoslavlju prisvojio u svom srcu.
“Vinovnik toga je svakako naš blaženopočivši Mitropolit Amfilohije koji je prošao kroz te krajeve Južne Amerike. Pored ostalih duhovnih čeda i bivši Teofilo, koji je sam želio da se nazove Amfilohije, primio je u svom srcu taj jevanđelski primjer, kojim je svakako zračio naš duhovni otac Mitropolit Amfilohije. I eto danas se i udostojio da to ime primi. Nadamo se da će ga on dostojno pronijeti do kraja svog života i u tim dalekima krajevima, gdje će biti poslan da dalje zrači tim istim primjerom za druge duše žedne Boga “, kazao je Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo.
Liturgijsku besjedu proiznio je protojerej-stavrofor Gojko Perović, rektor Cetinjske bogoslovije, koji je čestitajući praznik, kazao da nas je Gospod udostojio da u ovoj drevnoj svetinji pred ćivotom Svetog Petra Cetinjskog, Časnim krstom i rukom Svetoga Jovana Krstitelja, zajedno otpočnemo Novo ljeto 2021. godine Gospodnje. Podsjetio je da je ovaj dan po tradiciji novijoj i blagoslovu blaženopočivšeg Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Amfilohija, dan sabranja studenata iz Mitropolije crnogorsko-primorske koji su studenti Teološkog, ali i drugih fakulteta. On je naglasio da ovaj dan jeste i razlog da se sjetimo velike i drevne ljudske borbe koja postoji od kada i čovjek postoji te da sve što je u istoriji ljudskoj bivalo i postojalo kao tema, stoji u jednome čovjeku. Odnosno sve što je u istoriji čovječanstava bio neki problem ili tema, to mi pojedinačno preživljavamo.
“Zbivanja oko nas, tok istorije tog pojedinačnog života od kad je čovjek mali pa do nekih godina zrelosti, djeluju kao neka borba, opšti rat ili dijalog, kako je govorio čuveni filozof Heraklit, gdje se smenjuju stihije… Čini mi se da ne mogu ništa, a odjednom mogu sve, i tome slično. Jedna velika borba suprotnosti koju je za naš pojam, mentalitet i naš jezik, ljepše od Heraklita opjevao Njegoš. On kaže da je svijet ovaj smjesa čudnih stihija koje ratuju jedne sa drugima, od onoga da ratuje nebo sa zemljom ili more s bregovima pa do onoga da u samom čovjeku ratuje čovjek prvo sam sa sobom. Da ratuje duša sa tijelom”, besjedio je o. Gojko, objasnivši da je vječita dilema ima li ovaj život ikakvoga smisla ili se ipak sve dešava, kako Njegoš zaključuje, da nas svom ovom silnom mješavinom opet umna sila toržestvuje.
Danas počinjemo praznovanje Nove godine, između ostalih razloga, zato što vjerujemo da u svom ovom haosu ipak djeluje neki Božiji red, kazao je o. Gojko, citirajući ponovo Heraklita koji je rekao da čovjek nikad ne ulazi u istu rijeku. To znači, objasnio je, da to jeste možda fizički isto mjesto, korito iste rijeke, ali to je neka druga voda i, što je najvažnije, to je neki drugi čovjek.
“To više nije onaj čovjek od prošle godine, to više nije onaj čovjek od juče. Dakle, stalno se nešto mijenja. Ja se mijenjam, nekad na gore, nekad na bolje. Ko drži kopču sa Bogom taj se nada, kao što čita sveštenik onu molitvu prije početka Liturgije: Svi smo djela ruku tvojih Gospode. Dakle, ne nadam se što sebi pripisujem da sam neko čudo, nego se nadam u to da me Bog stvorio i da sam i ja jedan od tvorevina Božijih.”
Po njegovim riječima sa tom vjerom, da smo svi djela ruku Božijih, mi smo optimisti jer smo Božije djelo i Božiji projekat, Božiji naum, i valjda Bog zna bolje od nas šta treba s nama da bude.
“Zato ove promjene, ovu novu zimu, novo ljeto, novu jesen, ovo cvjetanje, novo sijanje, novu žetvu, doživljavamo kao priliku da učestvujemo u Božijem dijelu i da se ono pokaže plodno. A kud ćete boljeg i ljepšega ukrasa novogodišnjega od našeg brata Teofila koji je došao iz Južne Amerike i ovdje se sinoć zamonašio i dobio ime Amfilohije”, poučio je sabrane prota Gojko, ističući da se on već u Južnoj Americi sreo sa Hristom i tamo završio bogoslovski škole i ostvario čitav život.
Kako je naglasio, nije se brat Teofil nadao, ali ni mi da ćemo prisustvovati činu promjene života jednog Južnoamerikanca, ali, “zaista ovaj koji je jutros ustao nije onaj od sinoć, nije onaj od juče, ovaj koji je jutros ustao je Amfilohije”. Dalje je kazao da je monašanje tektonski poremećaj, ne samo Teofilov, nego svih monaha, a Cetinjski manastir je mjesto brojnih monašenja, kojima se ni broja ne zna.
“Među svima njima nije se ovome mogao nadati nijedan, ni Ivan Crnojević, ni vladika, ni mitropolit, ni Sveti Petar Cetinjski. Evo da se usudim i to da kažem, je li on to mogao da pomisli, osim što je rekao da će vidjeti Crna Gora čudo u 20. vijeku. Jedno od tih čuda je i naš Teofilo, i uopšte ova misija Cetinjske mitropolije koja je stigla do Južne Amerike. To je zvanično misija naše pomjesne Srpske pravoslavne crkve, ali, znate i sami, da je naš Mitropolit blaženopočivši pokrenuo tu misiju i ovo je jedan plod.”
Objasnio je da je monašenje kada čovjek umire za ovaj život da bi iskoračio u novi život te da je to odricanje od zemaljskog života radi ulaska u Carstvo nebesko, isto kao što je i krštenje.
“Ostajemo da živim ovaj život, ali pravimo iskorak u vječni život, pravimo ga krštenjem, pravimo ga monašenjem, pravimo ga danas kad se pričestimo. To smo mi isti ljudi, ali Pričešće, Sveta liturgija je iskorak iz zemaljskoga u vječni život. Zato je Nova godina ne prosto brojanje još jedne godine, nego još jedno Novo ljeto Gospodnje”, naglasio je protojerej-stavrofor Gojko Perović.
Po njegovim riječima kada slavimo Novu godinu, slavimo Boga koji nam je dao da živimo i Njegove tajne otkrivamo kroz neke procese koji traju i koji na kraju donese pravi plod.
“Evo naš brat Amfilohije je jedan u koga danas ima razloga da se zagledamo i razmislimo. Ne može svako od nas da ode u Južnu Ameriku i tamo služi Bogu, niti može bilo ko od nas tek tako da se zamonaši, kao što ne može bilo ko od nas ni da pristupi Svetome pričešću”, objasnio je sveštenik Perović, još jednom ponovivši, da za sve postoji jedan proces poslije kojeg ćemo neke plodove vidjeti.
Najbolje svjedočanstvo toga je, primjetio je, Sveti Petar Cetinjski, koji se toliko se trudio u svome životu da pobjedi osmanskog okupatora, da pomiri Crnogorce, da Crnogorci ne budu gladni i žedni, da ne budu sirotinja, i ništa nije vidio od toga do kraja života. “Ali to je čovjek koji nije živio samo u gabaritima ovoga zemaljskog, zato je sveti”, istakao je i podsjetio da je on sve radio Boga radi i prepuštao se volji Božijoj.
“Tako neka bude volja Božija. Daće Bog, da sa ovom Novom godinom sve bude bolje. Ova prošla je bila i teška i plodna, srećna i mučna. Trebaće nam vremena, ko bude živ i zdrav, da opiše šta se sve desilo prošle godine. Ova Nova neka nam donese mir, Božiji blagoslov i zdravu pamet, da nastavimo da živimo kao djeca Božija, kao učenici onoga staroga Amfilohija koji je sada pred Prestolom Božijim na istinu, a da budemo braća i ovome novome našem đakonu, ako Bog da, u Božijoj ljubavi”, poručio je na kraju protojerej-stavrofor Gojko Perović.
Vesna Dević
Foto: Jovan D. Radović
