Radomir-Ratko Vojinov: “Osvećenje manastira Svetog Jovana Vladimira u Kurilu za mene je novi dan rođenja. Moj amanet potomcima je da brinu o ovoj Svetinji“
Pred nama je priča o manastiru, posvećenom Svetom Jovanu Vladimiru u zetskom selu Kurilo i o čovjeku, dobročinitelju u pregaocu. A da pregaocu Bog daje mahove uvjerićemo se iz životne priče i svjedočnja koje slijedi. Radomir – Ratko Vojinov Stanković iz omanjeg sela Kurilo u Zeti, nosilac ordena Svetog kralja Milutina kojim ga je odlikovao Sveti arhijerejski sinod naše Crkve, vlasnik preduzeća Agrocentar, ispričao nam je svoju životnu priču i o tome kako je gradio manastir u Kurilu.
“Posle svega mogu da kažem da sam sve ovo uradio za nauk ljudskom rodu, da svi ljudi nauče da budu braća jedan drugom, da budu prijatelji i dobronamjerni. Klinički sam bio mrtav, 55 dana bio sam u dubokoj komi. Niko nije vjerovao da ću preživjeti, a preživio sam čudom Božjim. Svi ljekari su mi rekli: Bog te spasio, zahvali se Njemu a ne nama“ -kaže Stanković.
Manastir Svetog Jovana Vladimira u selu Kurilo u Zeti 12. novembra 2016. godine je osveštao Visokopreosvećeni Mitropolit Amfilohije.
Hram Prepodobne mučenice Paraskeve Rimljanke, iz 15. veka, stradao je pod Turcima, obnovljen i proširen u 19. veku.
Harali su ga i Austrijanci u vreme okupacije, da bi u socijalizmu bio potpuno zapušten zajedno sa okolinom.
Ipak je, kažu najstariji Zećani, svijetlio nekom čudnom svetlošću.
