„Usamljenost je jedan od najvećih problema savremenog čovjeka, naime, postoje istraživanja po kojima samo u Americi je oko 60 miliona ljudi koji pate od usamljenosti i zbog toga su duboko nesrećni. Svi imaju kao neke prijatelje s kojima se druže ali, kako kažu, nemaju ljude s kojima mogu da popričaju o bitnim stvarima, ali ako vi nemate ljude sa kojima možete pričati o bitnim stvarima, kakvi to onda prijatelji.
Danas je to otišlo predaleko kada imamo jednu kulturu u kojoj je prevladala ova digitalna tehnologija, gdje ste sada, više nego ikada, povezani sa cijelim svijetom, možete da komunicirate sa 100 miliona ljudi, više nema nikakve prepreke, pogotovu mladi, mada vidim ima i starijih koji su u tim nekim društvenim grupama a to su neke fiktivne grupe, vituelni svijet u kojima možete da imate desetine hiljada prijatelja, ali u stvari to su surogati, to nisu prijatelji, to je, kako kažu neki sociolozi, parasocijalne veze, nisu prave, autentične veze, ali vi imate neki utisak da ste povezani“, navodi psiholog prof. dr Žarko Trebješanin, koji je u četvrtak 18. aprila 2024. godine, gostovao na tribini „Agora“ u JU „Zahumlje“ u Nikšiću.
U razgovoru sa Anđelom Peković, urednicom tribine, Trebješanin je dodao da se pojam usamljenosti ranije vezivao za stare ljude, koji su u penziji, koji imaju mnogo vremena, a drugi ljudi i njihova djeca su se udaljili od njih.
„Međutim, danas su mladi usamljeni i to pokazuju i istraživanja. Imao sam jedno predavanje baš o usamljenosti, salu su ispunili mladi ljudi. To je prosto nevjerovatno, onda sam shvatio koliko se to izmijenilo, koliko je to povezano sa osjećanjem praznine života.
Sada je to kao bolest neka, i jeste bolest zavisnosti da mnogi mladi ne mogu uopšte bez telefona, moraju stalno da budu u vezi i da dnevno, otprilike, imaju ta istraživanja, po dvije hiljade puta dodirnu taj telefon, da provode po sedam-osam sati! Bilo je neko istraživanje kod nas u Srbiji, da oko sedam sati provode na telefonu. Znate šta to znači?! Nismo mi budni 24 časa, nego kad uzmete to je pola budnog vremena“.
„Usamljeni su upravo ljudi koji nisu našli smisao života i oni se osjećaju izgubljeni, odbačeni, a to onda ima itekakve psihološke posledice. To još više pojačava osjećanje beznadežnosti, pojačava depresivnost, potištenost tako da se oni samo vrte u tom začaranom krugu. Znači, usamljeni su pa osjećaju besmisao, oni su pesimisti, imaju o sebi loše mišljenje. To je jedan život, koji je zaista promašen i nije lako da izvučete čovjeka odatle.
Mora negdje da se probije taj krug, ako ništa drugo da čovjek počne drugačije da gleda na sebe, da ne misli da je bezvrjedan, da ga niko ne voli, da nema prijatelje nego da se sjeti ljudi koji su mu naklonjeni i da shvati da može nešto da učini da izmijeni tu svoju situaciju“, kazao je, između ostalog, govoreći na temu „Savremeni čovjek u potrazi za smislom: Jung i Frankl“ profesor Trebješanin.
