U Njegoševoj sali Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici, u subotu, 11. jula profesor doktor Duško Terzić je održao predavanje pod nazivom „Moć priče u procesu iscjeljenja“, u okviru kojeg je predstavljen i njegov prvi roman „Zapis u krvi“.
Na početku večeri mr Rade Bulajić zablagodario je Njegovom visokopreosveštenstvu Arhiepiskopu cetinjskom i Mitropolitu crnogorsko-primorskom g. Joanikiju na blagoslovu da predavanje bude održano u Sabornom hramu, kao i starješini hrama, protojereju-stavroforu Nikoli Pejoviću i Borisu Musiću na gostoprimstvu i organizaciji događaja.
Prof. dr Duško Terzić, profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i hirurg, govorio je o značaju priče, riječi i ličnog svjedočenja u procesu čovjekovog iscjeljenja, s posebnim osvrtom na medicinske, psihološke, književne i duhovne aspekte ove višeslojne teme.
O romanu i njegovoj duhovnoj, istorijskoj i književnoj osnovi govorio je i mr Rade Bulajić, profesor na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu „Sveti Vasilije Ostroški“ u Foči.
Predstavljajući prof. dr Duška Terzića, Bulajić je kazao da je rođen 1982. godine u Požegi, te da je osnovne, magistarske i doktorske studije završio na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Pored medicinskog i naučnog rada, aktivno se bavi pisanjem, a roman „Zapis u krvi“ njegovo je prvo objavljeno književno djel
Govoreći o samoj temi večeri, mr Rade Bulajić ukazao je da riječ „iscjeljenje“ u sebi nosi ideju ponovnog uspostavljanja cjelovitosti čovjeka — njegovog obnavljanja i preobražaja.
Polazeći od pravoslavne antropologije, on je podsjetio na svetootačko poimanje čovjeka kao jedinstva duha, duše i tijela. Čovjek je, kako je naglasio, istovremeno vertikalno biće, usmjereno od zemlje ka nebu i zajednici sa Bogom, ali i horizontalno biće, pozvano na zajednicu sa drugim ljudima.
Zapisivanje ličnih i profesionalnih iskustava, prema njegovim riječima, pruža čovjeku mogućnost da svoj život i poziv sagleda iz drugačije perspektive. Upravo je to, kako je istakao, učinio prof. dr Duško Terzić, pretočivši svoja interesovanja, iskustva i promišljanja u književnu formu.
Bulajić je naglasio da se puno iscjeljenje čovjeka, shvaćeno kao preobražaj cjelokupne ličnosti, u hrišćanskom životu ostvaruje kroz pokajanje, post i molitvu, a svoju krunu dobija u Svetoj tajni pričešća.
Medicina kao prostor susreta sa čovjekom
Zahvalivši Mitropolitu Joanikiju na blagoslovu i prisutnima na dolasku, prof. dr Duško Terzić kazao je da je u romanu „Zapis u krvi“ nastojao da spoji dvije svoje velike ljubavi — medicinu i pisanje — pridružujući im i svoje dugogodišnje interesovanje za istoriju.
On je naglasio da medicina predstavlja izuzetno plodno tlo za posmatranje čovjeka, njegovog života, karaktera i odnosa prema najvećim iskušenjima.
Ljekari se, kako je pojasnio, svakodnevno susreću sa ljudima u krajnjim i graničnim životnim situacijama — sa pacijentima i porodicama koje se suočavaju sa bolešću, neizvjesnošću, gubitkom i smrću, ali i sa ozdravljenjem, novom nadom i povratkom najmilijih.
Roman je, kako je otkrio, pisao osam godina, ali se za njegovo objavljivanje odlučio tek nakon što je stekao značajno hirurško iskustvo i izgradio akademsku karijeru. Želio je, kako je kazao, da njegov književni rad ne bude pogrešno shvaćen kao udaljavanje od ljekarskog poziva, već kao drugačiji način promišljanja čovjeka i života.
Govoreći o vezi između medicine i pisanja, prof. Terzić je podsjetio da ljekari tokom svog školovanja i profesionalnog rada mnogo čitaju i pišu. Medicinski izvještaji i naučni radovi zahtijevaju jasan, precizan i koncizan stil, koji može predstavljati dobru osnovu i za književno stvaralaštvo.»
Tekst foto, video: Boris Musić
