U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici u petak, 31. maja održano je predstavljanje knjige dr Milene Martinović „Rukopisne knjige manastira Rođenja Presvete Bogorodice na Cetinju“.
Na promociji knjige govorili su: Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, prof. dr Tatjana Subotin Golubović, prof. dr Viktor Savić, prof. dr Jelica Stojanović i autor dr Milena Martinović.
Nakon što je moderator večeri protojerej mr Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski poželio doborodošlicu svima prisutnima, zablagodarivši na odzivu i izdvojenom vremenu, riječ je uzeo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
,,Gospođa Milena Martinović je kao iskusan i vrlo uspješan konzervator, mnogo učinila na zaštiti, prepovazivanju, očuvanju, stare i rijetke ćirilične knjige, ne samo u Cetinjskom manastiru, nego i po drugim našim manastirima i crkvama”. – istakao je Vladika.
Mitropolit Joanikije je zatim ocijenio da je knjiga dr Milene Martinović monumentalno djelo:
,,Čini mi se još u doba igumanstva počivšeg oca Luke Anića da se ona počela i dublje zanimati za rukopisne knjige. Vidimo po ovom njenom doktoratu da je uložila ogromni rad i trud koji je sigurno trajao više godina.
I evo, imamo jedno monumentalno djelo posvećeno rukopisnim knjigama Cetinjskog manastira. Teba, naravno, naglasti da su u Cetinjskom manastiru mnoge knjige koje su ranije pripadale Manastiru Pivi”.
U nastavku Mitropolit Joanikije ja poseban osvrt dao na zapažanje da je u ovoj knjizi posebno istaknuta veza Cetinjskog manastira sa manastirom Hilandarom i sa manastirom Setoga Pavla na Svetoj Gori:
,,Takođe, ono što sam posebno zapazio, što je lijepo istaknuto, veze Cetinjskog manastira sa manastirom Hilandarom i sa manastirom Setoga Pavla na Svetoj Gori Atonskoj. Manastir Setoga Pavla makar je 300 godina bio srpski manastir, srpski monasi su njega držali i dao je ogromni doprinos u doba turskoga ropstva, ne samo za očuvanje, u smislu očuvanja naše pravoslavne vjere, nego i kulture, pamćenja i pismenosti”.
,,Govori se, naravno, da je Crna Gora bila cijelo vrijeme slobodna, imala je nešto cijelo vrijeme više slobode nego drugi krajevi, ali ipak je ona dostigla neku slobodu i neke oblike državnosti tek u vrijeme Svetoga Petra Cetinjskoga, a konačno svoju državnost je potvrdila na Berlinskom kongresu.
Međutim, od toga ništa ne bi bilo da se naša crkva i naši ljudi od pera i ugleda nisu zanimali duhovnošću i kulturom i to je gospođa Milena Martinović sjajno sve istakla u ovoj monumentalnoj, velikoj i da kažem, raskošnoj monografiji”, zaključuje Mitropolit Joanikije.
Prof. dr Tatjana Subotin Golubović je zaključila da Manastir Rođenja Presvete Bogorodice na Cetinju, mada osnovan kasno, ima posebno mesto u grupi velikih monaških zajednica koje su bile osnovane u srpskim zemljama:
,,Srpski srednjovjekovni rukopisi koji se danas čuvaju u okviru domaćih i inostranih zbirki, predstavljuju tek jedan mali deo nekadašnjih, mnogo obimnijih fondova. Srednjovekovna Srbija odlikovala se specifično manastirskom kulturom, manastiri su bili glavni kulturni centri, u njima su se nalazila sedišta episkopija.
Već same te činjenice ukazuju i na postojanje skriptorija u kojima su se prepisivale knjige kako za sopstvene potrebe, tako i za druge naručioce. Manastir Rođenja, Presvete Bogorodice na Cetinju, mada osnovan srazmerno kasno, ima posebno mesto u grupi velikih monaških zajednica koje su bile osnovane u srpskim zemljama”.
,,Zbirka rukopisa Cetinjskog manastira nije tako obimna, kao na primjer zbirka manastira Hilandara ili Dečana Pećkog manastira ili Svete Trojice Pljevaljske. Ali 85 rukopisa kojoj i danas pripadaju, pružaju priliku da se formira slika u duhovnom životu u samom manastiru i u njegovoj okolini, a isto tako i o vezama koji je ovaj važni duhovni centar održavo sa drugim manastirima, posebno sa Svetom Gorom”. – podsjeća prof. dr Tatjana Subotin Golubović.
Prof. dr Viktor Savić je istakao da je zapravo zlosrećna sudbina našega naroda i kulture u vremenu Turske okupacije i stalnih sukoba hrišćanskih zemalja s Turskom, nakratko omogućila da se začne sjeme novoga, modernog doba, štampanjem knjiga između 1494. i 1638. godine:
,,Budući da je Cetinjski manastir, kao što znamo, relativno kasno nastao na prelazu između srednjega i novoga vijeka i s obzirom na to da je više puta mnogo stradao od kraja 17. do kraja 18. vijeka, mjenjajući pri tome i lokaciju, cijelu u strukturu izgled, u njemu se ne može čekivati onakav broj starih knjiga, kako je slučaj u nekim drugim manastirima.
Ali ima i mnogo starijih manastira koji nemaju ni približan broj starina u svojoj rukopisnoj zbirci, kakve posjeduje Cetinjska Riznica. Čuli smo od profesora Tatjane Subotin Golubović za neke od naših rukopisnih cjelina, kako one stoje.
Zlosrećna sudbina našega naroda i kulture u vremenu Turske okupacije i stalnih sukoba hrišćanskih zemalja s Turskom, nakratko nam je omogućilo da osjetimo blagodeti novoga doba, štampanjem knjiga između 1494. i 1638. godine”.
Prof. dr Jelica Stojanović naglasila je da bavljenje rukopisnim knjigama jeste naučno kompleksno, te da u disciplinarnom smislu iziskuje mnoga znanja iz različitih oblasti:
,,Naučno je kompleksno baviti se rukopisnim knjigama, što iziskuje mnoga znanja iz različitih oblasti. Prije svega poznato je potrebno je poznavati i arheografiju, paleografiju, ortografiju, jezik, duhovne, istorijske i crkvene prilike.
Ovakvog rada prihvatila se Milena Martinović, radeći doktorsku disertaciju pod mentorstvom Tatjane Subotin Golubavić. Iz koje je proristekla ova značajna i vrijedna knjiga: ,,Rukopisne knjige manastira Rođenja Presvete Bogorodice na Cetinju”.
Dakle, već smo od uvaženog mentora i od kolege Viktor Savića, čuli da se ova knjiga oslanja i najraniju literaturu kojom se direktno bavila, ali knjiga Milene Martinović predstavlja i širi i drugačiji pristup”.
Ona je u daljem obraćanju poseban akcenat dala na impozantnosti rada sadržanog u ovoj knjizi:
,,Milena Martinović svaki segment argumentuje i povezuje u jednu lijepu cjelinu da ništa ne bude izostavljeno. Trud i rad Milene Martinović na ovoj knjizi je zaista impozantan.
Čestitamo Mileni Martinović, a i Mitropoliji crnogorsko-primorskoj na ovoj izuzetno značajnoj, informativnoj i vrijednoj knjizi”.
Na kraju svima ssbranima obratila se i dr Milena Martinović, autor knjige „Rukopisne knjige manastira Rođenja Presvete Bogorodice na Cetinju“:
,,Ja bih iskoristila priliku da kažem da je za deset godina mog rada na disertaciji koja se pretočila u ovu knjigu bilo mnogo ljudi koji su pomogli, ipak čovjek sam i ne može sve čovjek sam da napravi. Pokojni Iguman Luka Anić, od kojega sam i dobila ideju da počnem da se bavim arheografijom. Uz blagoslov blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija ja sam polako ušla u tu priču. I svo svoej istrživanje, čak i pisanje, sam radila u manastirskoj biblioteci.
Činjenica da sam naučila staroslovenski jezik i da mi je pomogao dosta u raščitavanju knjiga otac Justin Mrenović, kojemu dugujem neizmjernu zahvalnost. A takođe, bratiji Cetinjskog manastira moram biti zahvalna za to što su me pustili da dan-noć boravim u manastiru”, posvjedočila je ona.
Na samom kraju izrazila je posebnu zahvalnost svim ljudima koji su pomogli u procesu nastajanja ove knjige, posebno ističući ulogu i značaj Mitropolita Joanikija, kao i ljudi iz Arheografskog odeljenja Narodne Bibliotekije Srbije:
,,Naravno da sam zahvalna Mitropolitu Joanikiju što je doveo posao do kraja i što je zaslužan za štampaanje ove knjige. A z druge strane mentor i profesor Tatjana Subotin Golubović se nesebično kao mentor dala.
Veliki broj ljudi iz Arheografskog odeljenja Narodne Bibliotekije Srbije koji du pomogli da se obrazujem u raznim disciplinama istorije, književnosti, istorije umjetnosti, a to su Liljana Puzović, Vladan Trijič, Miroslav Lazić, Milanka Ubiparip, tako da sam u tom odeljenju isto dosta vremena provela na korišćenju i njihovih mikrofilmova, a to su mikrofilmovi koji se odnose na ove rukopise, koji se čuvaju inostranim bibliotekama”.
Boris Musić
