Promocija knjige Jovana Markuša u Danilovgradu

Promocija knjige Jovana Markuša “Crna Gora kroz istorijska dokumenta” u Danilovgradu

U Danilovgradu je 3.2.2022. godine, u sali Matice srpske  ̶  Društva članova u Crnoj Gori (danilovgradski odbor), održana promocija knjige Jovana B. Markuša.

Na promociji knjige Crna Gora kroz istorijska dokumenta (Narod. Jezik. Crkva. Država) govorili su: protojerej-stavrofor dr Boris Brajović, Milorad  Dudi Kadić,  istoričar Pero Radonjić, mr Milorad  Durutović i autor Jovan Markuš.

Pozdravno slovo prisutnima  izgovorio je Milorad  Dudi Kadić. Kadić se u svom govoru osvrnuo na teška vremena koja pratila rad kako Matice srpske  ̶  Društva članova u Crnoj Gori, tako i živote svih slobodnih građana koji baštine svoju srpsku prošlost, tradiciju i kulturu.

Jovanova istina je sa izvora pažljivo prenesena i utisnuta onako kako je i nađena. Istina, onakva kakva jeste, a ne onakva kakvom bi je drugi željeli osmisliti  ̶  istakao je Kadić.

O knjizi Jovana Markuša ali i o časopisu Umetnost (Sumrak  Lovćena) govorio je mr Milorad  Durutović.

– Jovan nam dolazi sa Cetinja, ali možda je preciznije reći da Jovan dolazi iz našeg pamćenja.

Njegovo djelo doživjelo je dvije relevantne nagrade. Nagradu Lazo M. Kostić kao i nagradu na Beogradskom sajmu knjiga. Kada pomislim na njega sjetim se jednog zanimanja u srednjovjekovnoj Engleskoj. Naime tada je postojalo jedno zanimanje, čovjek koji se tim zanimanjem bavio bio je dužan da stanovnicima objavljuje svakog jutra sve ono što ne bi smjeli da zaborave. Markuš je jedan takav čuvar našeg duhovnog, kulturnog i nacionalnog pamćenja.

Govoreći o dvobroju časopisa Umetnost iz 1971. godine Durutović je istakao:

Ovo izdanje časopisa izrađeno je po najvišim standardima izrade fototipija, taj posao bio je povjeren izuzetnom znalcu prof. dr Đorđu Trifunoviću. Ovim reprint izdanjem časopis se opet vraća u javni život. Riječ je o časopisu koji je u potpunosti posvećen odbrani Njegoševe zavjetne kapele. Ovaj časopis daje nam sumu svih izuzetnih imena toga vremena koja su stala u odbranu Njegoševog zavjeta svojim autoritetom i svojom umjetnošću.

– Knjiga g. Jovana Markuša vraća nas na one istinske srpske označitelje i istočnike, na znanje o putu Srba, na ono naše istorijsko istinsko postojanje što se ne mijenja, ne troši se, ne umire i odupire se svakoj falsifikaciji.

Čitava naša istorija je polemička, skovana i iskovana u ratu za taj put. Sveti Petar Lovćenski Tajnovidac će u jednom pismu najbolje izraziti koliko je taj put oduvijek bio težak riječima: Da je lijepa Crna Gora, ne bi se crna gora zvala nego mliječna ili medena. U istom pismu na samom kraju stoji profestska poruka našem rodu u ovom vijeku: Ej, kukavni Srbi, svačija ih sablja sječe, istrijebiti ih ne moga, nikakvi ih tirjanski lanci ne mogaše održati da robuju, a glupi ih misioneri sa svojima lažama okužiše i utriješe: razlučiše Srbe puke i nevine, svaki na svoju stranu, otuđiše brata bratu, krvavu sablju među Srbima izvadiše i otiskoše rijeke bratske krvi te provreše. Bog znade hoće li se Srbi kada od ove smrtne rane izliječiti. Terapeutskom postupku izlječenja jednog naroda u ovom slučaju srpskog naroda u Crnoj Gori, kao što su bile litije koje su istorijski događaj, neophodna je i istorijska samosvijest koja se i gradi ovakvim knjigama, upravo ovakvim knjigama neumornog isrtaživača g. Jovana Markuša  ̶  u svom govoru istakao je protojerej-stavrofor dr Boris Brajović.

Istoričar Pero Radonjić u svom govoru osvrnuo se na kontinuitet srpskog etosa, jezika, kulture i tradicije na teritoriji Crne Gore: Srpski nacionalni karakter kraljevine Crne Gore, najuticajniji austrougarski vojni i civilni činovnici su posmatrali kao najvećeg neprijatelja, a kao svoj glavni zadatak postavili su rad na njegovom temeljnom progonu.

Na samom kraju promocije okupljenima se obratio i autor Jovan Markuš. On je govorio  o motivaciji za sakupljanje arhivske građe, kao i o teškoćama u priređivačkom poslu, budući da je u vremenskom periodu nakon Drugog svjetskog rata vršeno sistematsko uništavanje građe koja svjedoči o srpskoj istorijskoj svijesti u Crnoj Gori. Autor je potencirao stav da sa dokumentima nije moguće polemisati, jer priređena dokumenta govore sama za sebe.

Izvor: https://maticasrpskacg.org/