U pripremnu sedmicu pred Veliki post, u Nedjelju o Mitaru i Fariseju, Svetom Liturgijom u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, predstojao je protojerej-stavrofor Dalibor Milaković. Proti Daliboru sasluživali su protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, protojereji: Miladin Knežević, Branko Vujačić, Nikola Pejović i Igor Balaban, kao i đakon Vedran Grmuša.
Tokom Svete Liturgije svima sabranima obratio se načalstvujući protojerej-stavrofor Dalibor Milaković koji je istakao važnost posta, posebno davši osvrt na suštinu jevanđelske priče koja prikazuje eklatantan primjer sujete, gordosti i samodovoljnosti, za razliku od drugog primjera smirenja, pokajanja i preumljenja:
,,Mnogo je važan post, pogotovo je važan Vaskršnji post koji je pred nama, jer ova nedjelja je jedna od pripremnih nedjelja pred početak Velikog posta. I današnja jevanđelska priča nije ništa drugo, nego priprema pred ovaj Veliki post, jer govori o pokajanju. Kratka jevanđelska riječ o dva čovjeka u kojima sebe možemo pronaći“.
,,Većina nas je kao ovaj farisej, a fariseji su prilično držali do te spoljašnosti, ispunjavajući zapovjesti koje je Mojsije napisao, a bili su duboko gordi, sujetni ljudi, jer su mnogi kod njih dolazili po savjet i mislili su da sve znaju. Formalnosti su istovremeno važne, ali, ako nema dubine i pravog smisla u suštini, onda forma i spoljađnost postaju potpuno nebitne. Koliko god da možemo postiti, koliko god možemo davati jedan dio od dobara materijalnih, ako smo poput ovog Fariseja duboko u svom srcu gordi, puni mržnje i zlobe, sujetni, onda smo promašili suštinu. Sujeta je jedan najgorih, ako ne i najveći grijeh koji čovjek može da ima u svom biću“. – besjedio je prota Dalibor.
U nastavku, on je poseban akcenat da na snagu i ljepotu istinskog, dubokog pokajanja koje pokazuje primjer carinika:
,,Sam apostol Juda koji je izdao Hrista je prije svega bio sujetan čovjek. Prosti ribar koji je postao važan idući za jednim čovjekom koji čini velika čuda, osjetio se važnim i on. A posle toga su došle i druge slobosti, poput slabosti srebroljublja. Ljubav prema novcu, moći, to se jedno s drugim vezuje.
Međutim, drugi čovjek o kojem smo slušali koji je bio po zanimanju carinik, sakupljao je porez od naroda za Rimsku imperiju i bio omražen od svih za razliku od fariseja koga su svi voleli. A šta je on učinio? Došao je u hram i tamo u jedan ćošak stao, ništa nije govorio u sebi osim: ,,Bože pomiluj me i spasi moju dušu. Oprosti mi moje grjehove koje činjeh.“ Dakle duboko se kajao i bio svjestan svoje grešnosti za razliku od onog fariseja. Pa evo i mi, danas dva sata ćemo provesti u ovom Hramu, mnogi od nas ili će spasiti svoju dušu, pronaći će svoje pokajanje poput ovog carinika ili će izaći iz Hrama poput fariseja, možda i gori nego što su ušli u hram“.
,,Neka bi nas Gospod ispunio ljubavlju, da ovaj post koji je pred nama, da se potrudimo da ove godine budemo bolji nego prošle, pred Vaskršnji post. Da zaista se pokajemo za svoje grijehove i da pokušamo da bar budemo bolji nego što smo bili ranije, bar za stepen jedan da manje činimo svoje grijehove, a činimo ih neprekidno svakoga časa i svakoga trena.
Istovremeno, koliko god da je čovjek tužan i potišten, naiđe jedna pozitivna misao od Boga i ako dozvolimo da Gospod uđe u srce naše to potpuno čovjeka promjeni u pozitivnom smjeru. Bez obzira na naše padove uvijek je tu nada i šansa za preobražaj – takav je čovjek, kao jedan kosmos ispunjen raznim mislima, nevjerovatno stvorenje koje je Bog dao u ovaj svijet, a stvorio ga je po svom liku i po svom podobju, da bude savršen, kao što je savršen Otac naš Nebeski“. – poručio je na kraju pastirskog slova protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Boris Musić
