Na nedjeljni dan kada naša Sveta crkva proslavlja Sv. mučenicu Agatiju, na 37. po Duhovdanu, služena je Sveta liturgija u Hramu Velikomučenika Đorđa pod Goricom.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej Jovan Radović uz sasluženje protojereja Mirčete Šljivančanina starešine crkve, jereja Blaža Božovića i đakona Luke Pavićevića.
Na liturgijske vozglase odgovarali su pojci Škole pojanja Sveti Đorđe, koju duži niz godina pri ovom hramu vodi prota Jovan Radović.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem poučnom besjedom obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj prota Radović:
,,Evo nas mjesec dana od početka Časnoga vaskršnjeg posta. Crkva je ustanovila i odredila – znajući da je nama teško da se promjenimo i preći iz jednoga duševno/duhovnog stanja u drugo – mjesec dana ranije da razmišljamo o postu koji dolazi, kroz određene jevanđelske priče, koje ćemo čitati ovih pet sedmica.
Današnja priča o malenome Zakheju čita se na osvećenju domova. Dan-danas kada dolazite u grad Jerihon, hrišćanima pokazuju tu divlju smokvu na koju se popeo Zakhej koji je bio mali rastom, a bio je carinik.
Carinici su bili ljudi koji su bili vrlo omraženi, prezreni u jevrejskome narodu, zato što su sakupljali harač od svoga naroda, za državu, za Rimljane. Budući da nisu imali platu, oni su globili svoj narod i otimali novac njihov, tako da su bili izjednačavani zajedno sa neznabožcima. Zakhej je bio starješina tih carinika, znači, bio je najbogatiji.
Međutim, neko vrijeme prije ovoga događaja, koji danas čitamo – Gospod Hristos se približavao gradu Jerihonu i vidimo da je tamo neki Timejev sin, slijepi Vartimej, vapio Gospodu: Sine Davidov, pomiluj me! I Gospod mu vraća vid i govori: Po vjeri tvojoj neka ti bude!
Sigurno je Zakhej čuo za to čudo iscjeljenja Vartimeja, a i za ostala čuda koja je Gospod činio hodeći po Palestini onoga vremena, isceljujući bolesne, izgoneći demone, vaskrsavajući mrtve.
Do tada se u Izrailju nije čulo za takvoga pravednika i učitelja i Zakhej je želio svim srcem da ga vidi. Pošto je bila velika masa naroda, a Zakhej je bio nizak, malen rastom, on potrča i pope se na divlju smokvu da ga vidi jer je pored nje trebalo da prođe.
I mi vidimo želju toga Zakheja; njega nije interesovalo šta će narod da misli, zašto se pentra na drvo neko. A Hristos budući srceznalac i videći dušu našu prije nego što Mi Njega vidimo i ugledamo, On je Zakheja mnogo ranije vidio svojim duhovnim okom i njegovu želju za pokajanjem, a došavši na to mjesto, Gospod, podiže pogled i reče: Zakheju, siđi brzo, danas mi valja biti u domu tvome!
Nevjerovatni događaj i scena, da Gospod prepoznaje dušu i srce, pokajanje, želju njegovu za Njime.
Zakhej se kaje momentalno. Ne može da pojmi da takav pravednik može doći u njegov dom i posjetiti ga, njega najvećeg grešnika u ondašnje vrijeme u gradu Jerihonu.
Poslije fariseji i ti koji su sebe smatrali pravednima negoduju, govoreći, kako može da uđe i gostuje kod grešnoga čovjeka; oni misle da Gospod ne zna kod koga ulazi! Oni su mislili da Gospod treba da posjeti pravednike, one koji su najbolji. Međutim, Gospod sam kaže: Ja sam došao da spasem grešnike, a ne pravednike! Zato Gospod ide kod najbolesnijeg.
To iznenadno pokajanje jeste kada čovjek vidi iznenadno gubu svu svoje duše i zavapi za lijekom i Ljekarem.
Bolest maloga Zakheja je bilo srebroljublje, a samim tim ljubav prema novcu, a samim tim i nemilosrđe. Jer, čovjek koji se klanja novcu nema milosrdno srce, nego se ono u kamen pretvara.
Mali Zakhej ispovijeda i kaže: Gospode, evo pola svoga imanja daću siromasima i ako koga oštetim, vratiću četvorostruko. Došavši u pokajanje on biva nemilosrdan prema sebi, a milosrdan prema drugima! U običaju jevrejskog naroda, ako čovjek ili žena zgriješi krađom, on treba da vrati to što je ukrao i peti dio preko toga! Međutim, mali Zakhej, budući u pokajanju, ide mnogo dalje od toga i on primjenjuje na sebe zakon koji je napisan u drugoj knjizi Mojsijevoj, za one koji su uhvaćeni u nedjelu;
Gospod govori i završava: Evo danas dođe spasenje domu ovome, jer je i ovo sin Avraamov. Jer Sin čovječiji dođe da potraži i spase izgubljeno.
Svu suštinu pokajanja vidimo u današnjoj priči. Upravo ono što Sv. Jovan Krstitelj govori: Pokajte se i prinesite rod dostojan pokajanja.
Gospod nam je dao savjest koja nas obličava; a da li je to dovoljno za pokajanje. Nije! Da Zakhej nije sreo Hrista, ne bi se pokajao. Umro bi prezren i mi za njega ne bi znali. Proviđenje je htjelo da samo nekoliko primjera bude zapisano koji su tipični za nas ljude.
Mjesec dana prije početka posta se treba podsjećati na pokajanje za grijehe svoje. A cilj posta je da uvidimo svoje stanje u kome se nalazimo, a ne možemo ga uvidjeti dok se ne ogledamo u Hristu Gospodu.
Crkva nam poručuje da je u pokajanju sva tajna spasenja roda ljudskoga.
Bogu našemu u Trojici slava, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, sada i uvjek i u vjekove vjekova, Amin“, poručio je načalstvujući sveštenoslužitelj o. Jovan.
Nakon primanja Svete tajne pričešća, zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu.
Potom je čas vjeronauke polaznicima Škole vjeronauke Sveti Đorđe, održala protinica Nadica Radović.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
