U Nedjelju o bludnom sinu, 3. marta 2024. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao protojerej-stavrofor Marko Papić iz Eparhije mileševske, arhijerejski namjesnik pribojski i starješina Hrama Svetog velikomučenika Pantelejmona u Priboju, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dragana Mitrovića i Dalibora Milakovića, protojereja Miladina Kneževića, Branka Vujačića i đakona Vedrana Grmuše.
Sveta crkva vjernike postepeno priprema za dane pokajanja, za dane Velikog posta. Prošle nedjelje, nakon priče jevanđelske o mitaru i fariseju, u kojoj nam je Gospod pokazao pokajanja, jevanđelska priča o bludnom sinu govori o tome kako Gospod prima čak i velikog grešnika ako on prinese srdačno i istinsko pokajanje za svoje grijehove.
,,Mi se nalazimo u danima duhovne pripreme pred jednom svojevrsnim pokloničkim putovanjem, a to putovanje za krajnji svoj cilj ima poklonjenje vaskrslome Gospodu, koji je došao u ovaj svet, postao čovjek, u svemu jednak sa nama ljudima osim u grijehu, uzeo na sebe grijehe svijeta i umro na krstu za spasenje svijeta. Današnji dan i današnje jevanđelsko štivo jeste duhovna priprema pred početak Velikog i časnog posta. Čuli ste u ovoj jevanđelskoj priči kazivanje o bludnom sinu i šta je učinio i tumačeći alegorijski ovu priču, nesumnjivo da se u njoj radi o odnosu Boga prema čovjeku i sa druge strane čovjeka prema Bogu”, kazao je nakon pročitanog jevanđelskog začala načalstvujući protojerej-stavrofor Marko Panić.
Naglasio je da ova jevanđelska priča osim što govori o bludnom sinu, govori i o milostivom ocu koji oprašta po neizmjernoj i bezobalnom okeanu ljubavi svoje:
,,Vidimo kako svemilostivi Otac naš nebeski prašta svakome od nas, jer svako od nas, svi mi ponaosob smo bludni sinovi koji se u nekom trenutku svoga života grijehom udaljimo od Boga. A kada postanemo svjesni našega grijeha, šta nam drugo valja činiti nego da se u pokajanju vratimo Ocu svome. Šta je drugo naš dolazak na Svetu liturgiju i u svete hramove Božije, nego naše neprestano vraćanje Ocu našem nebeskom?”
Kako je kazao važno je da shvatimo da kakav god grijeh učinili, ako smo svjesni njega u jednom zdravom odnosu prema Bogu i u jednoj, svetoj odvažnosti i smelosti da odlučimo da se vratimo Gospodu, nema grijeha koji Gospod neće oprostiti. Zato što ćemo reći: ,,Gospode, sagriješih Nebu i Tebi, ja nemam kome drugom da se obratim za pomoć, nego jedino Tebi i znam da ćeš mi Ti oprostiti a ja za uzvrat ću se truditi da ne griješim više”.
U drugom dijelu obraćanja prota Marko je naglasio da trebamo da se iskreno radujemo onome koji se kaje i ko bez obzira na pređašnji život mijenja suštinski svoj život na bolje.
,,Takođe nemojmo da budemo kao ovaj stariji sin, koji je gunđao i nije se radovao što je Otac ugotovio gozbu i oprostio njegovom zabludjelom bratu. Treba da se radujemo svakom bratu, svakoj sestri, za koje znamo da su grešni i da kada vidimo da se iskreno kaju, da ih podržimo u njihovom pokajanju, da im damo podstreka da zaista ponovo dođu u dom Božiji, da se osmele i odvaže stati pred Gospoda. Braćo i sestre, samo je malo potrebno, naše pokajanje i istinski odnos i naša ljubav prema Gospodu i prema bližnjem u toj jednoj sinergiji Boga i čovjeka, u tom neprestanom sretenju i sretanju Boga i čovjeka i zaista događa se čudo, čovjek se preobražava iz lošeg u dobrog, iz grešnog u svetog, napredujući tako iz slave u slavu”, zaključio je protojerej-stavrofor Marko Panić.
Tekst, foto & video: Boris Musić
