Protojerej Miroslav Petrov arhijerejski namjesnik iz Čačka iz Eparhije žičke, načalstvovao je Svetom liturgijom koja je u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u baru služena na praznik Silaska Svetog Duha na apostole. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojerej Ljubomir Jovanović i protojerej Mladen Tomović. Na liturgijske vozglase odgovarao je hor „Sveti Jovan Vladimir“.
Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja, otac Miroslav obratio se vjernom narodu rekavši da na današnji 50. dan, po nadumnom i ljudskim jezikom neiskazivom čudu Hristovog Vaskrsenja, počinje ovozemaljska istorija Crkve Hristove.
„U 50. dan učenici, koji su se, vidjevši Gospoda da se vaznosi na nebesa, sa radošću vratili u Jerusalim, što nam ukazuje da je to što su oni vidjeli, iako je bio rastanak od učitelja i Gospoda, ipak bila radost nad njima, u dušama i srcima njihovim. I u takvoj radosti, okupljeni u jednoj sobi u Jerusalimu, čekali su ispunjenje obećanja Vaskrslog i Vaznetog Gospoda. A to je da njih, svoje učenike, neće ostaviti sirote i samotne u svijetu ovom punom stradanja, već će im poslati Utješitelja, Duha istine koji od Oca ishodi, i On će ih uvesti i utvrditi u svakoj istini, u svakoj riječi koju je Gospod izgovorio dok je bio sa njima, a koju oni po ljudskoj slabosti nisu mogli da spoznaju, i te dubine blage i životvorne riječi Hristove saznaju na pravi način.
Danas, u praznik Pedesetnice, praznik Trojice ili Silaska Duha Svetoga na apostole, ispunjava se to obećanje Gospoda i Boga i Spasa našeg Isusa Hrista, da će poslati Duha Svetoga, koga je poslao, čuli smo iz djela apostolskih koji se čitaju od danas, širom svijeta u pravoslavnoj Crkvi Hristovoj. Kako je izgledalo to jutro u Jerusalimu, kako se začuo huk velikog vjetra, velike oluje, i da su se nad apostolima pojavili ognjeni jezici koji simbolišu i predstavljaju i silu, ali i blagodat i blagoslov Duha Svetoga. Od tada do danas i kroz sve vijekove do drugog dolazka Gospoda našeg Isusa Hrista, Duh Sveti se izliva, ne samo na njegove apostole i učenike, kao u onaj dan u Jerusalimu, već na Crkvu Njegovu. A Crkva Njegova smo u ovom stradalnom vremenu, i svi mi koji svjedočimo Hrista raspetog, vaskraslog i vaznetog. Ispovijedamo vjeru u bespočetnog Oca, Sina njegovog vozljubljenog koji se vječno rađa od Njega, i Duha Svetoga koji od Oca ishodi.“
Mi, nastavlja prota Miroslav, ispovijedamo vjeru u Svetu Trojicu. Tri ličnosti božanske, Oca, Sina i Duha Svetoga, svaki sa svojim ličnosnim karakteristikama, ali jedan u božanskoj suštini koja za nas ljude, kao tvorevinu, ostaje nesaznajna i neispitana.
„Ali ono što možemo da saznamo, što možemo da ispitamo, što su veliki duhovnici i Oci Crkve Hristove, kroz ovih 2000 godina njenog trajanja ovozemanjskog, uspjeli da svojim životima i molitvama dokuče, to je da se milostivi i čovjekoljubivi Gospod otkriva cjelokupnoj svojoj tvorevini svojim netvarnim energijama. I da se trudimo kroz ovaj život, postom, molitvom, podvigom, činjenjem dobrih dijela, praštanjem, šireći mir, ali ne ovaj ovozemanjski, jer je on lažan, krhak i nestvaran, već onaj mir koji nam je Gospod preko svojih apostola ostavio u sedmi dan po svom Vaskrsenju.
Mi, pravoslavni hrišćani, dužni smo da taj duhovni, taj nebeski mir, istinski mir, najprije u svojim srcima i svojim dušama, svojim mislima zadobijemo, boreći se sa svakojakim iskušenjima, koje nas neprestano iz dana u dan snalaze, koje u stvari treba da budu samo momenti gde ćemo jačati svoju vjeru i truditi se da zadobijemo taj potrebni mir. A onda, ispovijedajući Oca, Sina i Duha Svetoga, svjedočimo Oca našeg nebeskog, da bi drugi vidjeli i povjerovali, upravo zbog onoga šta mi svjedočimo.“
Na kraju svoje besjede otac Miroslav napominje da mi treba da svjedočimo riječ Gospodnju. Treba da svjedočimo Njegovu blagu i radosnu vijest koju smo čuli u današnjem Jevanđelju, onu koja se čita na praznik Pedesetnice. A to je, da će iz onoga koji bude slušao i ispunjavao riječ Gospodnju poteći rijeke vode žive, vode života vječnoga.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
