U srijedu, 28. juna 2023. godine kada naša Sveta Crkva proslavlja spomen na Novomučenike kosovske, postradale u Kosovskoj bitci na čelu sa Svetim Velikomučenikom knezom Lazarom, odslužena je Sveta Liturgija kojom je načalstvovao starješina Sabornog hrama, protojerej Nikola Pejović. Proti Nikoli su sasluživali: protojereji-stavrofori Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, kao i protojereji: Miladin Knežević, Predrag Šćepanović, Branko Vujačić, jerej Zoran Jovićević i đakon Vedran Grmuša.
Blagoljepiju svete službe doprinijelo je pojanje pjevnice Škole crkvenog pojanja Sveti Roman Slatkopojac koju vodi diplomirana muzička umjetnica Marija Jovićević, crkvena muzičarka, pojac i dirigent.
Neposredno pred Svetu Tajnu Pričešća svima sabranima u ovome Svetome Hramu obratio se načalstvujući protojerej Nikola Pejović koji se u uvodnom dijelu pastirskog slova pozvao na riječi Prepodobnog Justina Ćelijskog koji je naglasio da se paradoks Neba i Zemlje rijetko u kom narodu ostvario kako je to slučaj u istoriji srpskog naroda:
,,Prepodobni Justin Ćelijski kazuje da taj paradoks Neba i Zemlje se rijetko u kom narodu ostvario kao u istoriji Srpskog naroda. Naravno kruna tog paradoksa Neba i Zemlje, odnosno hodanja po Zemlji a držanja Neba ostvario se na Boju Kosovskome”.
On je podsjetio da Kosovska bitla zapravo nije samo istorijski događaj, već najdublji metafizički i egzistencijalni događaj:
,,Onoga trenutka kad su kosovski mučenici nalili krvlju svojom tu zemlju oni su je vaznije li na Nebo, a Nebo spustili na Zemlju. Od tog trenutka Kosovska bitka nije samo istorijski događaj nego i najdublji metafizički egzistencijalni događaj koji opredjeljuje svakoga čovjeka kojem će se carstvu privoleti”.
Prota Nikola je u nastavku akcentovao da glavni nosilac kosovskog opredjeljenja jeste Sveti Velikomučenik car Lazar, koji je rijetka ličnost vladara u istoriji svekolikog roda ljudskog koji nije bio samo vladar, već istinski hrišćanin, podvižnik i molitvenik:
,,Nosilac tog kosovskog opredjeljenja jeste Sveti Velikomučenik car Lazar. Rijetko koja ličnost i rijetko koji vladar u istoriji može da se poredi sa Svetim Velikomučenikom kosovskim Lazarom. Nažalost Kosovo i pitanje Kosova je preokupirano više političkim događajima i stvarnostima pa nam ne da prostora da razmišljamo o Kosovskom zavjetu, a naročito o Svetom Velikomučeniku Lazaru”.
,,Car Lazar je bio veliki podvižnik, veliki molitvenik, istinski hrišćanin. Nije bio samo vladar, jer da je bio samo vladar on bi se opredjeljivao kao i ostali vladari isključivo za krunu zemaljsku i za zemaljsko carstvo. On je u pravom smislu nosio Hrista u sebi i živio Hristom. Njemu Crkva i Kosovo nisu služili samo za izgovore i za programe svoga vladanja, nego je on time duboko i živio – velika ličnost u istoriji naše Crkve i našeg naroda”. – besjedio je on.
Prota Nikola je ukazao na činjenicu da Sveti Velikomučenik car Lazar jeste eklatantan primjer i vladarima kako trebaju vladati i hrišćanima kakvi vjerni svjedoci tvrde Božije vjere trebaju biti:
,,Kao vladalac treba da bude primjer svima koji vladaju, a kao revnosni hrišćanin i ispovjednik i stradalnik primjer svakom svešteniku, episkopu, monahu i monahinji, hrišćaninu. Kada je dobio vlast, najviše truda je ulagao da razjedinjene srpske zemlje drži u miru. Mir među svojim narodom i dobra volja su ono što su bili njegov program i njegov zadatak”.
On je podsjetio da su na rano opredjeljenje cara Lazara za Carstvo Nebesko Kosovo i Kosovski boj zapravo stavili pečat, koji je pečat i njegov ali i našeg naroda:
,,Njegovo opredjeljenje za Carstvo Nebesko bilo je prisutno od samog početka njegovog života i njegovog vladanja. A Kosovo i Kosovski boj su stavljeni pečat na to njegovo opredjeljenje. To je njegov pečat ali i pečat našeg naroda, jer Sveti Velikomučenik car Lazar zajedno sa svojom vojskom i Kosovskim junacima jednom za svagda je opredijelio naš narod za Carstvo Nebesko”.
U drugom dijelu svog pastirskog slovam protojerej Nikola Pejović je poručio da Kosovska bitka nije kao druge bitke, budući da su se iz Kosovske bitke izrodile i naša kultura i jezik i moral, ali i naše vječno i nebesko opredjeljenje:
,,Kosovska bitka nije bitka kao što su druge bitke, iz te bitke i tog nebozemnog događaja izrodila se naša kultura, naš jezik, naš moral i naše vječno i nebesko opredjeljenje. Izrodila se naša nada i svako iskušenje koje će naš narod imati i naše nadanje ma kakvo ono bilo biće zakopano na Kosovo u jednu grobnicu. Kosovo i Kosovska grobnica time su postala Hristova grobnica, Kosovo, taj prostor koji zauzima i današnje granice Kosova postaće naš grad Jerusalim kojeg se mi kako je govorio blaženopočivši Mitropolit Amfilohije nikada ne smijemo i nećemo odreći, jer on je srce našega srca i zjenica našega oka”.
Prota Nikola je zaključio da se Kosovska bitka odvija svakog dana u srcu svakog čovjeka, opredjeljujući se i birajući svakog dana između dobra i zla:
,,Kosovo i Kosovska bitka se čini mi se braćo i sestre odigravaju prvenstveno u srcu svakoga čovjeka. Kad god biramo svakoga dana između dobra i zla, mi se opredjeljujemo kao car Lazar. Dobro je ono čime sebe čovjek veže za Nebo i za Carstvo Nebesko, a zlo je ono što je vezano za Zemlju, jer ovaj svijet kako i sam Gospod kaže leži u zlu”.
,,Kada god se opredjeljujemo za grijeh ili za vrlinu mi se opredjeljujemo ili za carstvo zemaljsko ili carstvo nebesko i u nama se odigrava Kosovski boj. To je boj opredjeljenja za dobro ili zlo, to je ono kako stvaramo svoje odnose u našim porodicama, u našim zajednicama, društvima, državama i šire. Zato ej divno ksf se u ovaj dan sjećamo Kosovskog boja i kad se sabiramo u svetim Božijim crkvama, jer time Nebo spuštamo na Zemlju, time postajemo i mi Kosovci koji svjedoče i nastavljaju zavjet Kosovski, kao što smo hrišćani i nastavljamo zavjet hrišćanski, kao što smo i Svetosavdži i nastavljamo zavjet i put Svetoga oca našega Save”. – zaključio je naposlijetku protojerej Nikola Pejović.
Svetim Tajnama Tijela i Krvi Hristove, pristupio je i prisajedinio se vjerni narod u većem broju, a u daljem nastavku službe, sveštenstvo Sabornog hrama je odslužilo parastos svim srpskim mučenicima koji su život dali za Krst časni i slobodu zlatnu od Kosovskog boja pa do dana današnjih.
Boris Musić
