U subotu, 19. avgusta 2023. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta Liturgija kojom je predstojao starješina ovog Hrama protojerej Nikola Pejović.
Proti Nikoli sasluživali su sveštenici: protojerej-stavrofor: Dalibor Milaković, protojerej Predrag Šćepanović, jerej Velimir Bugarin, kao i đakon Ilija Arzejkin.
Tokom Svete Liturgije svima sabranima obratio se načalstvujući protojerej Nikola Pejović koji je u uvodnom dijelu pastirskog slova naglasio da je vjera u koju vjerujemo i Bog u koga vjerujemo Bog otkrovenja, budući da su kako otac Nikola podsjeća sva Božija promišljanja o čovjeku, svo Božije čovjekoljublje, sav Božiji plan za svijet i za čovjeka stali su u toj čudesnoj ličnosti Gospoda i Spasitelja našeg Isusa Hrista:
,,Vjera u koju mi vjerujemo i Bog u koga mi vjerujemo je Bog otkrovenja. Vjerujemo u Onoga koji se otkrio i predstavio kao Bog. To podrazumijeva da postoji Bog koji se otkriva i da postoji svijet i čovjek koji prima to otkrovenje, koji je sposoban da primi onoliko koliko mu se Bog otkrije. Zašto je važno što se Bog otkrio? Da se to nije desilo ne bismo mogli da imamo živi i istiniti odnos sa Bogom. Jer Bog koji je nedostupan čovjeku, koji je od čovjeka odvojen, to i nije pravi, istinski, čovjekoljubivi Bog”.
,,Sva Božija promišljanja o čovjeku, svo Božije čovjekoljublje, sav Božiji plan za svijet i za čovjeka stali su u toj čudesnoj ličnosti Gospoda i Spasitelja našeg Isusa Hrista. On predvječni Sin koji od vječnosti se rađa u Ocu nebeskome, otkriva se kao Sin čovječiji i On kao bogočovječanska ličnost postaje taj most kojim se prevazilazi nastali jaz između Boga i čovjeka”. – besjedio je on.
Prota Nikola je potom zaključio da nas svjetlost Preobraženja Gospodnjeg podsjeća da smo za tu svjetlost stvoreni:
,,Ovaj praznik, ovaj događaj preobraženja je značajan ne samo da bi ukrijepio učenike pred odlazak Hristov na stradanje, nego i da se projavi Njegova božanska sila, zasijao je Gospod kao sunce u koje se nije moglo gledati tjelesnim očima i prijavio time silu vječne i neprolazne svjetlosti. Ta svjetlost je dio Njega uvijek i na svakom mjestu, ali se povremeno projavljuje i dolazi u ovaj svijet da nas podsjeti da smo za tu svjetlost stvoreni i da ta svjetlost Božanska energija je nešto što čovjek može da primi”.
U drugom dijelu svog obraćanja on je akcentovao da je nada i utjeha našeg života činjenica da je čovjek iako nemoćan da se dotakne suštine i prirode Božije jeste sposoban da preko energija Božijih i svetih tajni zajedničari u Bogu:
,,Liturgija jeste u jednom segmentu ponavljanje na neki način i sjećanje na Tajnu Večeru, ali je ona i slika budućeg vijeka. To nam pokazuje današnji praznik. Pokazuje nam da čovjek nije sposoban da se dotakne suštine i prirode Božije, ali je i te kako sposoban da preko energija Božijih i svetih tajni zajedničari u Bogu i to je naša nada, naša utjeha i to je put našega spasenja”.
Prota Nikola je rekao da upravo liturgija i pričešće svetim tajnama jeste jasan poziv da se na neki način uključimo u božanski način postojanja i da svoju prirodu tim božanskim blagodatnim darovima preobražavamo:
,,Liturgija i pričešće svetim tajnama jeste poziv da se na neki način uključimo u božanski način postojanja i da svoju prirodu tim božanskim blagodatnim darovima preobražavamo iz smrtne u besmrtnu, iz prolazne u neprolaznu, iz bolesne u zdravu, iz parcijalne i djelimične u cjelovitu, jer Bog je zbog toga došao, da nas prizove na to učešće, a ne samo da projavi svoju silu i da se mi njoj divimo”.
On je zatim poručio da u svjetlosti Gospodnjoj mi vidimo svjetlost vječnoga Carstva Nebeskoga:
,,U svjetlosti Gospodnjoj mi vidimo svjetlost vječnoga Carstva Nebeskoga. Preobraženje Hristovo i javljanje starozavjetnih proroka Ilije i Enoha je pokazatelj i svjedočanstvo da je ovo preobraženje Hristovo i njihovo javljanje samo ispunjenje i zaokruženje svih onih starozavjetnih javljanja. I kad se javlja Gospod Avramu, kada se javlja Mojsiju i Iliji – javlja se Hristos, ali ne još uvijek u punoći kao što se javio svojim učenicima kad je došla punoća vremena. Taj glas sa Neba koji je objavio Gospoda kao Sina Božijega i ta Božanska energija i Gospod naš Isus Hristos jesu temelj našeg postojanja, naše vjere i našeg življenja”.
Prota Nikola je podvukao da nije samo viđenje ove Božanske netvarne svjetlosti učestvovanje u njoj, već da su to i molitva i ljubav i milosrđe i dobro raspoloženje i sve ono što čovjek živi i čime živi na bogoliki način:
,,Nemojmo da smo tužni ako se nama svjetlost Božanska ne otkriva i ne javlja. Treba sebe da podstaknemo i na razmišljanje ali i na pokajanje, da se molimo Gospodu jer je i molitva učešće u toj božanskoj svjetlosti. I ljubav je učešće u božanskoj svjetlosti i milosrđe je učešće u božanskom životu, i dobro raspoloženje je to učešće, sve ono što čovjek živi i čime živi na bogoliki način projavljuje se da je čovjek biće zajednice i zato na tome treba da djela i i na tome da radimo”.
,,Post takođe u kojem se mi nalazimo ovih dana je takođe učestvovanje u tom božanskom životu, ne kao cilj već kao sredstvo i kao način našega života u Bogu i sa Bogom. Zato smo mi danas ispunjeni tom božanskom svjetlošću, i ako se pred nas i u nama ne otkriva, ali osjećamo kako nas miluje dovoljno koliko možemo podnijeti. Danas se radujemo zato jer je Bog pokazao put naš i našega spasenja. Danas se radujemo jer je i danas potvrda da je čovjek stvoren da živi u zajednici sa Bogom”. – poručio je naposlijetku protojerej Nikola Pejović.
Tekst, video & foto: Boris Musić