U nedjelju 22. po Pedesetnici, 13. novembra 2022. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta Liturgija kojom je predstojao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković. Proti Daliboru sasluživali su protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, kao i protojereji: Miladin Knežević, Nikola Pejović, kao i protođakon Vladimir Jaramaz.
Riječima liturgijske besjede sabrani vjerni narod je poučio načalstvujući sveštenik Dalibor Milaković, koji je u uvodnom dijelu govorio o prolaznosti i iluziji ovozemljskih ispraznih uživanja i prividne moći kakvu je posjedovao čovjek iz jevanđelske priče, nadmeni bogataš nepoznatog imena:
,,Najčešće ljudi poštuju imućne i bogate ljude, ne zbog toga što istinski vole, već zbog moći i sile koju posjeduju, to su najčešće upravo lažni prijatelji”.
,,Isti je slučaj i u jevanđelskoj priči koju smo čuli, ovoga bogataša su voljeli, priznavali ga u društvu i svaki dan je okupljao takozvane prijatelje svoje, slavio sa njima, obedovao, sve je činio u slavu zemaljsku. Toliko je bio silan u slavi zemaljskoj i nadmen da je prezirao ljude oko sebe, naročito one koji su dolazili iz nižeg staleža”. – besjedio je on.
On se u daljem obraćanju detaljnije osvrnuo na detalje iz jevanđelske priče:
,,U jevanđelskoj priči smo čuli o jednom čovjeku iz nižeg staleža, u stvari čuli smo o čovjeku ubogom i bolesnom, siromašnom Lazaru. Toliko ga je ovaj moćnik prezirao da nije mogao ni da gleda u njega. Mrzio ga je. Međutim, Lazar je bio ubog sav u ranam i gnoju od rana, a on je to sve u svom životu spokojno nosio, nosio je svoju muku, svoje bolesti krotko”.
,,Kada mu je ubogi Lazar tražio one mrve hrane koje su padale sa bogataševog stola, da bi se time prehranio, ni to mu nije htio udijeliti, smatravši da nije dostojan. Toliko je uniženje ovog ubogog siromaha bilo da su psi koji su čuvali kuću ovog bogataša lizali su gnoj rana njegovih”. – podsjećao je na detalje jevanđelske priče prota Dalibor.
On je naglasio potom da Bog daje svakome onoliko koliko može da nosi i koliko mu je potrebno:
,,Često znamo da preziremo bližnjeg svog, često preziremo i one slabije od nas, koji se nalaze u nepovoljnijoj situaciji. Međutim, Gospod Bog je svakome darivao onoliko koliko može da ponese. Sve što nam je darovao Gospod dovoljno je da zaradimo Carstvo Nebesko. Nekome je to što malo ima sasvim dovoljno i to će umnožiti, onome koji ima mnogo ako po svojoj savjesti i ljubavi to umnoži i podijeli zajedno sa drugima Bog će mu još više darivati. Ali za tog nekog ko ima mnogo to može i predstavljati omču oko vrata, da ga odvede u tamu najkrajnju kao što je ta gramzivost i oholost odvela i ovog bogataša”.
,,Sve nam je dato od Boga na korist, Gospod nam je dao slobodu, ali nije sve što je slobodno i na spasenje. Ovaj bogataš je na zemlji zadobio blaga, i sve što je na zemlji dobio iskoristio je, ali nije iskoristio na pravi način, već je iskoristio tako što je izgubio svoju dušu, još u zemaljskom životu”. – podvukao je prota Dalibor.
Naposlijetku on prota Dalibor je naznačio značaj prave i postojane vjere u životu:
,,Ovaj nadmeni bogataš nije za života povjerovao, nije činio ono što zaista spašava, uzvodi na Nebo, nije povjerovao. Mnogi su gledali Gospoda kako tvori čuda, mnogi su svjedočili brojnim čudesima, ali nisu povjerovali. Nisu povjerovali ni u vaskrsenje, nisu ni tada, a mnogi ne vjeruju ni danas. Zato je važna poruka današnjeg jevanđelja, a to je poruka da vjerujemo, jer vjerom ćemo zadobiti sve što nam je potrebno još ovdje na zemlji”.
,,Sve što smo dobili na zemlji, sve što imamo u životu, dobili smo po milosti Božijoj, a ne po sopstvenim zaslugama. Svaki dan koji provedemo i svaki dan naredni koji dočekamo, dočekamo i doživimo zbog milosti i ljubavi Božije. Toga radi, trebamo biti zahvalni Bogu, za sve što nam Bog daruje, a ako bolje pogledamo vidjećemo da nas zapravo daruje izobilno i neprekidno”. – poručio je protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Boris Musić
